Natasha Craig je majka, supruga i blogerica. Na svom blogu napisala je ono što bi vjerojatno mogla većina majki. Njezina priča počinje ovako…
Dvije linije = trudna.
– Da, bila sam definitivno trudna. Srce mi je ubrzano lupalo. U glavi mi se vrtjelo. Bila sam nervozna, uzbuđena, uplašena i presretna sve u isto vrijeme. Htjela sam biti majka. Nisam ni slutila kako ću se za samo devet mjeseci osjećati tako iscrpljeno, toliko izmijenjeno, osjetljivo… Vremenom sam učila o iskustvu majki o kojima djeca vrlo malo znaju – napisala je ona.
Ovo je deset stvari o kojima majke ne govore:
Zbog vas često plače. Plakala je kada je saznala da je trudna. Plakala je i kada vas je rodila, kada vas je prvi put držala u naručju. Često je plakala od sreće ili straha, još češće od brige. Majka osjeća vašu bol i sreću, i kada niste svjesni toga.
Htjela je taj posljednji komad kolača. Ali kada bi shvatila da ga i vi želite, izgubila bi apetit. Uvijek joj je draže bilo da je vaš trbuščić sit.
Boljelo je. Kada biste je počupali, zagrebali oštrim noktićima koje se bojala skratiti, boljelo je, a boljelo je i kada biste je ugrizli prilikom dojenja. Boljelo je i kada je rađala, nosila… Često majku boli.
Majka se uvijek boji. Od trenutka kada ste došli na svijet, ona je tu kao zaštitnik. Govorila bi NE kada bi netko zatražio da vas drži u naručju, jer niko vas nije mogao tako sigurno držati kao ona. Srce joj je zastajalo u trenucima kada ste pružali prve korake. Do kasno bi ostajala budna, provjeravajući je li sve u redu u kući, a rano se budila da vas isprati u školu.
Kada bi se spotaknuli, tu je bila da vas uhvati. Bila je tu da otjera loše snove. Ni groznice noćne nisu vam mogle ništa. Majka je tu da sve bude kako treba.
Majka zna da nije savršena. Zapravo majka je svoj najgori kritičar. Ponekad mrzi samu sebe. Uvijek je htjela biti savršena majka, paziti da ne napravi nešto krivo, ali samo zato što je ljudsko biće, pravila je greške, koje je vjerovatno još i danas proganjaju.
Kada bi mogla vrijeme vratiti unazad, svaka majka bi željela popraviti ono što je loše učinila. Ali ne može. Zato budite dobri prema svojoj majci, jer radila je kako je najbolje znala.
Često vas je promatrala dok spavate. Brojne su besane noći kada vas je preklinjala da zaspete, pjevušila i nadala se da ćete se uskoro smiriti. Onog trenutka kada biste utonuli u san, gledajući vaše okice i bezbrižno lice oslobođala se svog umora.
Nosila vas je duže od devet mjeseci. Majka vas je nosila u naručju dok je čistila, dok je jela… Iako su je boljele ruke i leđa, ona vas je držala jer ste to željeli. Ljubila vas je, grlila, igrala se, a vi ste se osjećali sigurno. I zato je to radila uvijek i kada god ste to zatražili.
Slamalo joj se srce svaki put kada biste plakali. Činila bi sve da zaustavi plač, a ako to nije uspijevala bila bi beskrajno tužna.
Kod majke ste uvijek na prvom mjestu. Često je izlazila iz kuće gladna, nenaspavana i nedotjerana. Uvijek je stavljala vaše potrebe ispred svojih. A na kraju dana ponestajalo joj je energije i za sebe često nije mogla ništa učiniti. No, sutradan, budila bi se i činila isto jer joj toliko značite.
Opet bi učinila isto. Biti majka je najteže. Majka plače, trpi, pokušava, ne uspijeva, radi i uči. Majke se raduju i vole više nego što i same mogu zamisliti. I uprkos svoj boli, tugi, besanim noćima, brigama, majka bi za svoje dijete uvijek i ponovo sve učinila.
Zato, sljedeći put kada vidite svoju majku recite joj hvala i pokažite da ju volite. To su riječi koje sigurno uvijek rado želi čuti, prenosi RadioSarajevo.ba.