Opis: Francetić drži govor srpskim seljacima u istočnoj Bosni 1941.
Jure Francetić, najpoznatiji zapovjednik vojske NDH, rođen je na današnji dan 3. srpnja 1912. u Prozoru kraj Otočca. (Prozor kraj Otočca, 3. srpnja 1912. – Slunj, 27. prosinca 1942.).
Pučku školu završava u Otočcu, a gimnaziju pohađa u Senju i Otočcu. Studij prava na zagrebačkom sveučilištu upisuje 1931. i iste godine pristupa ustaškom pokretu.
Zbog ustaške promidžbe je uhićen i izgnan iz Zagreba na pet godina.
Predratno djelovanje
U ožujku 1933. odlazi u emigraciju u Italiju. Naredne četiri godine provodi u Austriji, Italiji i Mađarskoj gdje polaže ustašku prisegu u logoru Borgotaro (Italija), dana 24. travnja 1933. Odlazi u Mađarsku kao neka vrsta pobočnika Vjekoslava Servatzyija koji je imenovan zapovjednikom logora Janka Pusti. Nakon atentata na kralja Aleksandra interniran je na Sardiniji.
Proglašenjem amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, vraća se iz Italije u Hrvatsku u studenome 1937. Uhićen je i prognan u rodno mjesto. Sljedeće godine dolazi u Zagreb namjeravajući nastaviti studij prava. Prekida ga poziv na služenje vojnog roka. U Nišu je položio ispit za pričuvnog dočasnika. Potkraj 1940. u Zagrebu je uhićen zbog brzojavne čestitke što ju je u ime hrvatskih nacionalista uputio predsjedniku novoosnovane Slovačke Republike dr. Jozefu Tisu. Vraćaju ga u Otočac, a 12. siječnja 1941. bježi u Njemačku kako bi izbjegao uhićenje zbog promidžbenoga govora održana na novogodišnjoj đačkoj priredbi u Otočcu.
Osnivač Crne Legije
Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske vraća se u domovinu. Imenovan je ustaškim povjerenikom za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu uspostavlja vlast i osniva prve postrojbe Ustaške vojnice za borbu protiv ustanika u istočnoj Bosni. Iz čina ustaškog dovodnika promaknut je 20. lipnja u čin satnika PTB-a. Sredinom rujna osniva i vodi Bojnu grupu Francetić poznatiju pod nazivom Crna Legija. Zimu 1941./42. provodi zapovjedajući postrojbom u borbama oko Sarajeva, u borbama na Ozrenu i Romaniji te Han Pijesku. Čin bojnika PTB-a dobiva 15. studenoga 1941., a dopukovnika PTB-a 6. ožujka 1942.
Potkraj ožujka, na čelu Crne legije, prodire u istočnu Bosnu i izbija na Drinu. Tim pothvatom je postao nacionalni junak, a 24. travnja odlikovan je Vojničkim redom željeznoga trolista III. stupnja s hrastovim grančicama. Potkraj svibnja boravi s I. bojnom Crne legije u Makarskoj i Vrgorcu, zatim odlazi u Mostar i zbog talijanskog pritiska vraća se u Sarajevo.
Promaknut je u čin pukovnika PTB-a 24. lipnja 1942. S dijelom Legije sudjeluje u borbama na Kozari, a sredinom srpnja prebacuje se u Donji Vakuf i uključuje u borbe za Bugojno. Nakon protjerivanja partizanskih brigada iz doline Vrbasa sudjeluje u borbama pukovnika Šimića prema Livnu i Tomislavgradu. Iz Kupresa odlazi 7. kolovoza radi selidbe ustaške bojne iz Foče u Imotski. Zapovjedništvo I. sdruga predaje pukovniku Stipkoviću, jer je 25. kolovoza imenovan zapovjednikom stajaćih zdrugova Ustaške vojnice. Imenovanje ga je zateklo u njemačko-hrvatskom napadu na Šekoviće gdje je vodio ustaške bojne.
Smrt Jure Francetića
Letio je u Gospić 22. prosinca 1942. gdje je trebao preuzeti dužnost zapovjednika Operativnog područja Lika. Zrakoplov kojim je upravljao zastavnik Mijo Abičić se prisilno spustio u selo Močila kod Slunja. U sukobu sa seoskom partizanskom stražom i seljacima teško je ranjen u glavu. Kada su u partizanskom štabu saznali je u zrakoplovu bio Francetić, premjestili su ga u samostan u Slunju i pokušavali zaliječiti s ciljem da ga razmjene za veliki broj zarobljenih drugova. Operirali su ga dr. Franc Kleinhappel i dr. Boško Božović, ali Francetić nije preživio.
Umro je u slunjskoj bolnici (27?) 28. prosinca 1942.,. Dva dana nakon Nove godine i u Zagrebu je objavljeno da je Jure Francetić nestao, a da je poginuo službeno je potvrđeno tek 30. ožujka 1943.
Posmrtno je, 27. ožujka 1943., odlikovan Zlatnom kolajnom za hrabrost poglavnika Ante Pavelića s pravom na naslov viteza, a prigodom proslave dvogodišnjice NDH, 8. travnja 1943., promaknut je u čin djelatnog ustaškog krilnika. U njegovu je čast, 31. ožujka 1943., 7. pješačka pukovnija dobila ime 7. domobranska pješačka pukovnija ustaškog pukovnika viteza Jure Francetića.
Don Anto Baković iz osobnog iskustva o Juri Francetiću
Don Ante Baković bio je jedan od malobrojnih Hrvata iz Goražda na Drini. Tamošnje nesrpsko stanovništvo patilo je od velikih progona koje su činili srbijanski četnici, a osobito oni koji su prebjegli iz okupirane Srbije u Bosnu i Crnu Goru. Iz osobnog iskustva u knjizi „Dječak s Drine“, poglavlje „Francetićeva Crna legija stiže na Drinu“ don Ante Baković piše:
„Jure Francetić bio je 1941. u Sarajevu ustaški funkcionar. U to vrijeme krajevi istočne Bosne već su postajali plijen četnika. Mislim da tada partizana, osim nekoliko njih /Čiča na Romaniji/, nije ni bilo.
Partizani će doći s Prvom proleterskom krajem 1941. Jure Francetić tada je osnovao Crnu legiju od mladih sarajevskih ustaša, u kojoj su bili Hrvati, a po vjeri muslimani i katolici. Cijele ih jeseni uvježbavao i oni su njega silno zavoljeli. On je postao idol sarajevske ustaške mladeži. Geslo im je bilo: ”Svi za jednog, a jedan za sve!”
Cijelo vrijeme u istočnoj Bosni bio je samo jedan ratnik za koga su svi i Srbi, i muslimani, i Hrvati bili uvjereni da je čist, hrabar, pravi ratnik, a to je bio Jure Francetić.
Svi ostali bili su probisvjeti, zločinci i kukavice. Samo je istočna Bosna vidjela jednog biblijskog ratnika koji nije palio kuće i sela, nije ubijao djecu i žene, nego samo ganjao naoružane odmetnike.
Osnovavši Crnu legiju – a to je bila vojska kakvu Hrvatska još nikad dotada nije imala – krenuo je već početkom 1942. prema Romaniji, sjedištu i partizanskih i četničkih gerilaca. Tako je prve okršaje vodio još po snijegu. Četnici nisu mogli doći k sebi – tko su ti “crni đavoli” koji ne znaju za povlačenje, za strah, ni za strah od smrti, koji znaju samo za naredbu juriš. Da, bijahu to “Crnci” Jure Francetića.
Zašto su dobili ime “Crnci”? Kada je Jure Francetić osnivao svoju legiju, pričalo se, tražio je za njih odore i nije našao, čekao ih je iz Zagreba i nije dobio. Onda su u Sarajevu u nekom skladištu našli golemu količinu crne tkanine, i to je bilo dovoljno da se svim borcima sašiju odore. Ujesen 1941. svi su sarajevski krojači imali pune ruke posla i puno zaradili-šivajući odore Crne legije. Po crnim uniformama dobili su naziv Crna legija. (…)
Pogrešno su mnogi mislili da je Crna legija bila sastavljena od Hercegovaca. Ne, ona je bila sastavljena od sarajevske mladeži, i to da iznenađenje bude veće, polovina bijahu muslimani s Bistrika, sa Širokače, sa Kovača i istočne Bosne, a druga polovica katolici iz Sarajeva i šire Bosne, a podrazumijevalo se, dakako, da se među njima našao i poneki Hercegovac…“
Knjiga “Dječak s Drine”, Anto Baković, poglavlje 49. str. 272-273
Izvor: Sloboda.hr/Narod.hr/Kamenjar.com