Nakon potpuno neočekivanog, i po mnogima neodgovornog odlaska Ruže Tomašić s mjesta predsjednice HSP-a dr. Ante Starčević, Tomašić je preko bivših članova HSP AS-a, koji su pošli njezinim putem, osnovala Hrvatsku konzervativnu stranku.
Stranku takvog imena Tomašić je osnovala po uzoru na vladajuću britansku Konzervativnu stranku koja se nalazi na čelu grupe Europskih konzervativaca i reformista u Europskom parlamentu, a kojoj pripada i sama Ruža Tomašić.
Na mjesto predsjednika nove Hrvatske konzervativne stranke izabran je Mihovil Stanišić, jedan od bivših visokih dužnosnika HSP AS-a, a inače i vijećnik u Gradskom vijeću grada Karlovca.
Ono što je zanimljivo, a iz čega se može mnogo toga zaključiti, jest to da je Mihovilu Stanišiću Hrvatska konzervativna stranka čak četvrta stranka po redu u kojoj je do sada djelovao.
Da bi priča bila još zanimljivija, Stanišić je svoju političku karijeru započeo u Socijaldemokratskoj partiji (SDP) i to ne kao obični član, već kao viši stranački dužnosnik i SDP-ov vijećnik u Gradskom vijeću grada Karlovca.
Neposredno nakon pada SDP-ove koalicijske vlade, Stanišić u srpnju 2004. iz SDP-a prelazi u Hrvatsku stranku prava (HSP), što je tada zabilježio i portal index.hr. Nakon osnivanja i rasta HSP AS-a Mihovil Stanišić prelazi iz HSP-a u HSP AS, gdje postaje predsjednik karlovačke podružnice.
Na temelju ovih vrlo zanimljivih činjenica, s pravom se možemo pitati kakvu ideološku podlogu podrazumijeva taj tzv. “konzervativizam”? Ako je suditi po političkim lutanjima Mihovila Stanišića, očito se radi o klasičnom karijerističkom pristupu politici, dok je pojam “konzervativizma” uzet tek kao nešto što bi moglo dobro “proći” među glasačima.
No, čak i ako povjerujemo u iskrenu vjeru u “konzervativizam” Mihovila Stanišića i ostalih, što taj konzervativizam zapravo znači? O tome nam nešto više može reći Uredba o sprječavanju ekstremizma o kojoj smo pisali prije par tjedana, a koju je donijela britanska Konzervativna stranka. Po toj Uredbi su svi protivnici homoseksualnih brakova zakonski proglašeni ekstremistima. Također, jedan od vođa britanskih konzervativaca po tom je pitanju izjavio kako je “šokantno da je homoseksualnost još uvijek nezakonita u mnogim zemljama članicama i da važan dio naših odnosa s tim zemljama mora biti da ih uvjerimo da rade bolje.“
S obzirom na Stanišićev dosadašnji politički put, njegovo “konzervativno obraćenje” uopće ni ne čudi. No, može li netko tko je sebe do sada smatrao iskrenim pravašem i domoljubom odjednom postati tzv. “konzervativac” i iskreno podržavati sve ono što taj “konzervativizam” podrazumijeva?
Autor: Sloboda.hr