Ured bivšeg predsjednika postoji gotovo već punih pet godina, a troškovi tog ureda dosada nas opterećuju u višemilijunskim iznosima. Procjenjujemo kako se radi o minimalno 4 milijuna kuna.
Smatramo neprimjerenim postojanje Ureda bivšeg Predsjednika RH za kojeg se iz proračuna izdvajaju silni milijuni kuna i to u ovako teškoj gospodarskoj krizi kada je potrebno rezanje svih dodatnih troškova državnog proračuna Republike Hrvatske.
Tim povodom inicijativa Mladi za Hrvatsku u suradnji s udrugom Urbana desnica pokrenula je peticiju kojom se zahtijeva ukidanje Ureda bivšeg Predsjednika Republike Hrvatske.
Iz inicijative napominju kako je samo u 2014. godini RH ušla u intenzivniji proces iseljavanja stanovništva uslijed nezaposlenosti. Samo u ovoj godini iselilo se preko 30.000 ljudi, ugasilo se oko 25.000 radnih mjesta, a javni dug je povećan za oko 16 mlrd. kn. Uz to, ne smijemo zaboraviti preko 320 000 blokiranih, preko 330 000 nezaposlenih i tisuće koje čekaju na ovrhu.
>>> Dokle će Mesić bez kaznene odgovornosti blatiti Hrvatsku i Domovinski rat?
Zahtijev inicijative za ukidanjem takvog Ureda već je samim time dovoljno opravdan, no ovdje ćemo navesti i dodatne motive ne ulazeći u mnoga inkriminirajuća djela koja se vezuju za g. Mesića.
Tražimo ukidanje takvog Ureda, prije svega zbog sljedećih razloga:
– Troškovi Ureda iznose minimalno 800.000,00 kn godišnje: ovo podrazumijeva mjesečne rashode od minimalno 66, 666 kn. Taj iznos odgovara 27 minimalnih plaća u RH mjesečno ili 1620 plaća u petogodišnjem razdoblju.
– Uz sve to g. Stjepan Mesić ostvaruje 20.000,00 kn mirovine mjesečno što je deset puta veća mirovina od prosjeka u RH.
– Ima pravo trajnog korištenja službenog vozila
– Dva zaposlena službenika, bez javnog natječaja
– Bivši Predsjednik ima trajno pravo na osiguranje i zaštitu 0-24h
– U svom petogodišnjem mandatu odradio je preko 63 putovanja na trošak poreznih obveznika
Konkretno, radi se o sljedećim putovanjima:
– Auschwitz, Poljska – veljača 2011.
– Pariz, Francuska – veljača 2011.
– Sarajevo, BiH – ožujak 2011.
– Boao, Kina – travanj 2011.
– Shenzen, Kina – travanj 2011.
– Yangzhou, Kina – travanj 2011.
– Peking, Kina – travanj 2011.
– Astana, Kazahstan – svibanj 2011.
– Budva, Crna Gora – svibanj 2011.
– Tuzla, BiH – lipanj 2011.
– Priština, Kosovo – srpanj 2011.
– Sarajevo, BiH – srpanj 2011.
– Regensburg, Njemačka – prosinac 2011.
– Beč, Austrija – veljača 2012.
– Moskva, Rusija – veljača 2012.
– Ljubljana, Slovenija – ožujak 2012.
– Bled, Slovenija – svibanj 2012.
– Baku, Azerbejdžan – lipanj 2012.
– Shengjin, Albanija – srpanj 2012.
– Cazin, BiH – kolovoz 2012.
– Jilin, Kina – rujan 2012.
– Hangzhou, Kina – listopad 2012.
– Baku, Azerbejdžan – listopad 2012.
– Tetovo, Makedonija – studeni 2012.
– Istanbul, Turska – siječanj 2013.
– Ljubljana, Slovenija – veljača 2013.
– Sarajevo, BiH – veljača 2013.
– Bihać, BiH – veljača 2013.
– Moskva, Rusija – ožujak 2013.
– Sarajevo, BiH – ožujak 2013.
– Beč, Austrija – svibanj 2013.
– Baku, Azerbejdžan – lipanj 2013.
– Beograd, Srbija – lipanj 2013.
– Celje, Slovenija – lipanj 2013.
– Shengjin, Albanija – lipanj 2013.
– Bled, Slovenija – lipanj 2013.
– Beograd, Srbija – lipanj 2013.
– Bled, Slovenija – rujan 2013.
– Poing, Njemačka – rujan 2013.
– Sarajevo, BiH – listopad 2013.
– Baku, Azerbejdžan – listopad 2013.
– Peking, Kina – studeni 2013.
– Teheran, Iran – prosinac 2013.
– Sankt Peterburg, Rusija – prosinac 2013.
– Kalinjingrad, Rusija – prosinac 2013.
– Peking, Kina – prosinac 2013.
– Šangaj, Kina – prosinac 2013.
– Bled, Slovenija – veljača 2014.
– Ašgabat, Turkmenistan – veljača 2014.
– Kuwait, Kuvajt – ožujak 2014.
– Rim, Italija – travanj 2014.
– Baku, Azerbejdžan – travanj 2014.
– Peking, Kina – svibanj 2014.
– Macao, Kina – svibanj 2014.
– Šangaj, Kina – svibanj 2014.
– Astana, Kazahstan – svibanj 2014.
– Kijev, Ukrajina – lipanj 2014.
– Shengjin, Albanija – lipanj 2014.
– Ašgabat, Turkmenistan – kolovoz 2014.
– Andora la Vella, Andora – rujan 2014.
– Seul, Južna Koreja – rujan 2014.
– Brest, Bjelorusija – studeni 2014.
– New Delhi, Indija – prosinac 2014.
Konačno, kada je riječ o funkciji Ureda bivšeg predsjednika ista nigdje nije jasno definirana, ali ono što jest jasno upravo je činjenica kako građani RH od ovog Ureda nemaju apsolutno nikakve koristi, osim što nas dodatno opterećuje u vrijeme kada se većini stanovmika RH steže remen.
Ne možemo se ovdje ne upitati što rade druge institucije kada imamo Mesića koji će, ukoliko imamo na umu njegova silna putovanja na račun proračuna, navodno za nas i to bez uspjeha lobirati po svijetu baš kao i Vlada RH?
Odgovorno tvrdimo kako je njegov mandat u Uredu bivšeg predsjednika zapravo magla koju skupo plaćamo mi koji smo ionako dovedeni pred financijski zid plača i stoga zahtijevamo u što kraćem roku njegovo ukidanje, poručuju iz inicijative.
Peticiju možete potpisati OVDJE.