Pet godina poslije katastrofalnog potresa u kojem je poginulo više od 300 tisuća ljudi, a oko dva milijuna ih ostalo bez krova nad glavom, Haiti, najsiromašnija zemlja zapadne hemisfere, i dalje je uvelike u neredu, na sramotu i tamošnje vlade i međunarodne zajednice.
Iako nitko ne spori da je ostvaren napredak, situacija je i dalje teška za desetke tisuća raseljenih. Humanitarne organizacije zahtijevaju rješenja, ali im politika i dalje stoji na putu jer haićanske vlasti nikako ne uspijevaju rasplesti višegodišnju političku krizu. Obnova je spora i Haiti još ne može stati na svoje noge.
Prije pet godina, 12. siječnja 2010., potres magnitude 7,0 po Richteru sravnio je gusto naseljeni Port-au-Prince. Ovisno o izvorima, poginulo je između 200 i 300 tisuća ljudi. Neki kažu i mnogo više. Beskućnicima je postalo između 1,5 i dva milijuna ljudi. Pet godina poslije, oko 85.000 ljudi još živi u šatorima. Uvjeti života su im loši, trećina ih nema ni zahod, objavio je Amnesty International.
Vidljivih znakova potresa je malo. Teško oštećene zgrade srušene su do kraja, a ruševine počišćene. Vlada se hvali brojnim infrastrukturnim projektima, popločenim ulicama i stotinama obnovljenih škola. Teško ih je, međutim, vidjeti od višestruko mnogobrojnijih straćara.
Zemlja ovisi o međunarodnoj pomoći. Više od 13 milijarda dolara obećali su donatori nakon potresa, ali distribucija pomoći i njezin utjecaj na živote Haićana upitni su.
U ponedjeljak, na petogodišnjicu potresa, prestat će mandat zastupnicima u nacionalnom parlamentu i zemlja će ostati posve u rukama bivšeg glazbenika, aktualnog predsjednika Michela Martellyja koji će vladati dekretima.
Haiti je u političkom previranju gotovo tri godine, jer oporba u gornjem domu parlamenta nije htjela odobriti novi izborni zakon koji je nužan za formiranje izbornog povjerenstva. Pa tako nema na vidiku ni parlamentarnih izbora iako je mandat parlamentu na isteku.
Organizacije za ljudska prava za loše stanje u zemlji krive loše vladine politike, samo kratkoročno razmišljanje, loše upravljanje pomoći pristiglom izvana, loše projekte i propuštene prilike. Jako je malo izdašne međunarodne pomoći došlo do onih Haićana kojima je stvarno bila potrebna, prenosi HRT.
Haiti je bio najsiromašnija zemlja u Amerikama i prije potresa. Više od 80% od 10 milijuna stanovnika živi ispod granice siromaštva. Pola ih je pothranjeno. Stopa nezaposlenosti je 40%, a zemlju je nakon potresa snašla i nova nevolja, smrtonosna epidemija kolere.
Pet godina nakon potresa ta devastirana zemlja mora se boriti s još jednom pošasti – kolerom, za koju se smatra da su je donijele Plave kacige, snage UN-a. UN odbija priznati odgovornost za epidemiju od koje je dosad umrlo 8.000 stanovnika te tvrdi da je nemoguće utvrditi otkud je bolest stigla.
Bolesnici su uložili žalbu pred sudom u New Yorku, nadajući se određenoj odšteti ali UN se poziva na imunitet koji mu jamči jedna od temeljnih povelja. Ekipe Crvenog križa idu od vrata do vrata ne bi li dezinficirale prostore u kojima ljudi žive.
Kolera je s Haitija nestala prije 150 godina, a čini se da je sada došla iz Nepala, zemlje iz koje potječe dosta pripadnika Plavih kaciga. Studija koju su proveli francuski liječnici vrlo je jasno utvrdila izravnu povezanost između dolaska bataljuna nepalskih vojnika UN-a u gradić Mirebalais i početak epidemije kolere 2010. Stopa preživljavanja se povećava ali patnje se nastavljaju u toj siromašnoj zemlji koja je i prije potresa imala slabu zdravstvenu skrb.