Voljeli ga ili ne, jedno mu se mora priznati. Proteklih godina doista nije lako biti u glavi premijera Zorana Milanovića. A da je tome tako svjedoče i njegove kultne izjave od kojih bi se mogao kreirati politički priručnih, kao upozorenje za sve buduće političare – da se iste naprosto ne ponove. Premda, malo je onih koji takve mudrosti, mogu tako lako isuti – k’o iz rukava. Probleme Milanoviću stvaraju obveze u Vladi, koje više nego očito ne uspjeva ispuniti. Uz to, stranački kolege rade mu o glavi, a na njegova ne baš krhka pleća nanizali su se porazi na svim izborima. Dok se porazi nižu, rejting mu vrtoglavo pada, a u svemu tome još bi morao priznati poraz i čestitati pobjendici predsjedničkih predsjedničkih izbora HDZ-ovoj Kolindi Grabar Kitarović.
S tom se bahati i drzak Milanović, kako ga opisuju poznanici, teško miri. On je poput kvartovskog dečka kojemu je teško prihvatiti da mu se jedna plavuša obraća s visoka, kazuje za portal Dnevno blizak prijatelj premijera Milanovića.
Uz to, dodaje Kolindi Grabar Kitarović zamjerio je retoriku kojom se poslužila u izbornoj noći. No, sve i da joj je zamjerio nije li stvar kućnog odgoja čestitati pobjednici, i zašto pobogu Milanović to nije učinio, pitanje je na koje blizak prijatelj niti sam ne uspjeva pronaći odgovor. Kazuje i kako bi to moglo biti zbog ljutnje, koju je revoltirani premijer pokazao u izbornoj noći gostujući u izbornom stožeru Ive Josipovića. Ondje je, daleko od očiju javnosti uistinu bijesnio.
Nakon poraza u stožeru je lupao šakama o zid, a otišao je toliko daleko da je navodno ondje razbio sjedalicu. Potom je opsovao Kolindu te zaključio kako mu sve što se događa oko njega ide na k****. Prostački i nedolično premijer se ponio u porazu pa stoga očito od njega ne treba očekivati, da se nakon takvog ponašanja izdigne i zanemari vlastite interese, te ispred sebe stavi interese hrvatskoga naroda pružajući ruku pomirenja, osobi s kojom će u svakom slučaju jedno vrijeme morati surađivati.
No, može li se išta više zamjeriti premijeru koji je u izbornoj noći sam sebe pokopao? Može li se išta zamjeriti političaru, koji ženi pored čije je kuće pukao nasip, potresen prepričava kako je i u njegovom stanu pukla cijev? Može li se išta zamjeriti premijeru koji nakon napornog dana, još mora paziti na kakve šnite reže kruh? Tko se može naljutiti na premijera koji pored svoje obitelji uspijeva održati odnose s još nekolicinom pripadnica lijepšeg spola? Te na koncu, je li narod možda malo pobrkao lončiće? Jesmo li za čovjeka koji bi nam trebao ponuditi pomoć i osigurati bolju budućnost odabrali osobu kojoj je pomoć potrebna više nego li hrvatskoj sirotinji?