Mala je vjerojatnost da je „pravašica“ Ruža Tomašić ikada čula za pojam „novi kurs“, ali ona upravo ide tim političkim smjerom koji je nanio velika zla hrvatskom narodu. Ante Trumbić i Frano Supilo su kao bivši pravaši, ocijenivši da je pravaštvo mrtvo, krenuli tom politikom traženja rješenja hrvatskoga pitanja izvan Hrvatske. Riječkom (03.10.1905) i Zadarskom rezolucijom (17.10.1905.) stubokom su promijenili svoja politička uvjerenja i okrenuli se Srbiji, a Srbe u Hrvatskoj priznali kao drugi politički narod, što će izazvati nemjerljivo štetne posljedice za obadva naroda. Time su udarili čvrsti temelj za kasnije obadvije Jugoslavije, tj. Velike Srbije. Obojica su se još za života teško pokajali, ali za Hrvatsku je bilo prekasno. Bleiburg i Križni put su izravna posljedica takve politike.
“Rado čitam Toma Sojera i Haklberi Fina”
Naravno da politika „novoga kursa“ Ruže Tomašić neće imati za Hrvatsku nikakvih štetnih posljedica, jer ona nije značajna političarka čiji bi utjecaj mogao nanijeti neku veliku štetu. No, ona ipak nanosi štetu pravaškoj ideji, koju očito nikada nije razumjela i upoznala. Kako reče jedan vrsni domoljubni kolumnist; „ne vjerujem da je gđa. Tomašić išta pročitala od dr. Ante Starčevića, a za druge pravaške velikane, Kvaternika, Šufflaya, Lukasa, Pilara, Kriškovića, Korskog, Oršanića i dr. pravaške autore“, da i ne govorimo. To je istina, jer je i sama gđa. Tomašić u jednoj televizijskoj emisiji, na upit voditelja što je pročitala, izjavila kako rado čita Toma Sojera i Haklberi Fina.
Šteta koju gđa. Tomašić nanosi pravaštvu nije ideološke prirode, jer pravaštvu nije moguće nanijeti takvu štetu. Ta je šteta tehničke prirode. Tomašić je na neko vrijeme stvorila pomutnju na pravaškoj sceni, uništila je HSP, sudjelovala u stvaranju dosta jake stranke HSP AS, i kada je vidjela da je vrag odnio šalu, da se pravaštvo stranački konsolidira, ona radi novi udar. Po čijem nalogu, to ona zna, a za osobnu korist sigurno. Da je gđa. Tomašić moralna, kao što se voli hvaliti, ona bi pravašima vratila mandat jer je on plod pravaških glasova, a ona ih sada više neće zastupati u EU parlamentu. Možda je zbog toga za nju pravaštvo mrtvo, no sada vrijedi parola: „dolje moral i poštenje, živjela prijevara i plaća od 8 tisuća eura“.
Kako je Tomašić najdosljednija u svojoj nedosljednosti, pa jedan dan tvrdi da ni pod koju cijenu neće u koaliciju s HDZ-om, a već drugi dan, ovisno što je taj dan čula, ostavlja mogućnost koaliranja s HDZ-om. Apeliram ovdje na pravaške stranke koje su već u toj Domoljubnoj koalicije, neka čvrsto uvjetuju HDZ-u i ostalima, pa i pod cijenu izlaska iz koalicije, da takvoj političarki tamo nema mjesta.
Autor: Božidar Lisak