Pokolj u Borovom Selu je jedan u nizu masovnih ratnih zločina Srba iz Hrvatske nad Hrvatima, prvi takav u vukovarskoj okolici. To je okrutno i kukavičko ubojstvo i masakriranje 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu blizu Vukovara u istočnoj Hrvatskoj, te ujedno i početak Drugog Domovinskog Rata u Hrvatskom Podunavlju te na području grada Vukovara.
Dana 1. svibnja 1991. policijska patrola namjeravala je skinuti jugoslavensku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo Selo i zamijeniti je hrvatskom zastavom. Pri obavljanju dužnosti, dvojica policajaca su ubijena, a dvojica zarobljena od strane srpskih pobunjenika. Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu zarobljenih kolega. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12 i ranjeno više od 20 policajaca.
Popis mučki ubijenih hrvatskih oružnika u Borovu Selu:
Stipan Bošnjak
Antun Grbavac
Josip Culej
Mladen Šarić
Zdenko Perica
Zoran Grašić
Ivica Vučić
Luka Crnković
Marinko Petrušić
Janko Čović
Željko Hrala
Mladen Čatić
Za pokolj u Borovu Selu do danas još nitko nije odgovarao, a u tom (tradicionalnom velikosrpskom) mjestu, koje je dalo i glavnu bazu srbočetničkoj JNA te tzv. “srpskim dobrovoljcima” pri napadu na Vukovar , čiji su stanovnici aktivno sudjelovali u vukovarskoj tragediji i genocidu, ekocidu te kulturocidu nad Hrvatima i dan – danas stoje spomenici njihovim ubojicama i koljačima. Tako na primjer na spomeniku Vukašinu – Vuletu Šoškočaninu stoji i pjesma u kojoj se navodi da su Borovo Selo i Vukovar “srpska zemlja”. Taj spomenik stoji nedirnut, dok se spomenik na današnji dan brutalno masakriranim hrvatskim redarstvenicima svakodnevno obeščašćuje od istog tog srpskog pučanstva, koje najvećma nikada nije ni priznalo hrvatsku državu kao svoju.
Autor: Juraj Njegovan pl. Balen