Iako više poznat kao prozni pisac, Ante Kovačić autor je i mnogih pjesničkih stihova. Svojedobno je bio vrlo poznat i popularan po svojim pjesmama gdje je razgolićavao i ismijavao svoje političke protivnike, tj. protivnike pravaške nacionalističke političke ideje. Od mnogih takvih pjesama, za ovaj tjedan izabrali smo pjesmu “Naši trutovi” objavljenu u 18. rujna 1886. u Viencu, XVIII, br. 38, str 593.
Osim će vas pjesma dobro nasmijati, zanimljivo je povući paralelu te usporediti Kovačićeve tadašnje “trutove” s našim današnjim “trutovima”. Lako ćemo ih prepoznati i uvidjeti kako je “trutovski” mentalitet opstao do dana današnjeg te mu se ne vidi kraja.
NAŠI TRUTOVI
Kakovo doba? Kakovi ljudi?
Učene glave – blekasta uma;
Srce im mlado tiesto u grudi,
Cieli im život dosadna gluma.
Gdje je što našeg, psuju i grde,
Na sve se pjene, na sve se srde.
“Naše umieće? Varka, prostota;
Naši romani? Smjesa od dima!
Znanstvene razpre? Tužna golota;
Hrvatske pjesme? Naslage rima!”
Tako vam oni svakoga dana
Bruje i buče po kafetanah.
Pitaj ih: Zašto? Smiešno se koče,
Il’ se spod brka naduto kese,
Dokle ti njeki trbonja poče:
“Sve vas nek pisce đavo odnese!
Batine uvest za vas u zakon,
A ja da budem gvozdeni Drakon!”
Sada se propne dugonja družbe,
– Po nadahnuću kozmopolita -:
“Literatura? Nikada službe!
No… to je lola, tko ju još čita.
Odkada Bogu dneve ja kradem
Nijedne naše knjige ne znadem.”
“Molim vas, šta će meni napisat
Onaj zelenko žutoga kljuna?
Majčino mlieko presto tek sisat,
Nos ga odaje, kakva je bluna!”
Doktorović njeki šapćući zieva:
“Svaki već škvorac hoće da pjeva!…”
Tako vam oni drobe, kleveću
Cigani mudri – Jovana Zmaja;
Mezimcem prstom zemlju okreću,
A ona ljuto snuždena zdvaja:
Hoće l’ bitisat još Evropa
Ove kad liene trute zakopa?
Priredio: Frano Čirko