Kad je krenula hajka na ministra Zlatana Hasanbegovića, kad se pojavila naslovnica srpskog tjednika Novosti, malo tko je mogao očekivati da iza cijelog tog projekta, jer sve je dobro isplanirano i koordinirano, stoji čovjek koji je pisao i govorio isto ono za što danas optužuje hrvatskog ministra kulture.
Pisao je i govorio Ivica Đikić čak i u istom turbulentnom vremenu u kojem je pisao Hasanbegović ono za što ga optužuje glavni urednik tjednika Novosti. Obojica su bili jednako mladi. Najprije je Đikić, pripadnik HOS-a u Tomislavgradu optužio Hasanbegovića zbog jedne fotografije s kapom HOS-a na glavi. A mlađahni Đikić je, ako je vjerovati dnevničkim zapisima njegove majke imao na sebi i cijelu odoru. No pustimo sad njegovu majku, vratimo se mi Ivici koji kaže da nije toliko sporna fotografija koliko tekst u kojem Hasanbegović piše o Hrvatskoj s granicom na Drini. A o toj vodi Drini pisao je i Đikić.
Utorak, 20 listopada 1992.
Sinoć sam bio u Vukovaru, Petrinji i Drnišu. Sinoć sam hodočastio Gospi Aljmaškoj, sinoć sam bio u našoj ravnoj Posavini, sinoć sam bio na obali svete hrvatske vode Drine…. Sa sovjim prijateljima gradio sam nove domove. Pjevali smo naše pjesme, smijali smo se… sinoć smo bili sretni. Nikad sretniji. Sinoć je Hrvatska bila sretna. Sinoć je moja mati plakala od sreće.
Četvrtak, 22. listopad 1992.
(…) Dopustite mi ovom prilikom i jednu zaista vrlo oštru kritiku vodstvu muslimanskog naroda, odnosno republičkom vodstvu. Kako ti, dopustit ću si ovaj izraz, bezobrazni nezahvalnici mogu ubijati Hrvate u središnjoj Bosni kad im je Republika Hrvatska prihvatila tolike stotine tisuća izbjeglica, kad ih je Hrvatsko vijeće obrane osposobilo za obranu…
Izvor: Sloboda.hr/TRN/Direktno