Lješnjak ima stabilnu cijenu i siguran plasman, hrvatski je bolje kvalitete nego u konkurencije, pa se na tržištu Unije dobro plaća. Zato se sve više sadi u unutrašnjosti zemlje.
Trogodišnja stabalca ljeske protežu se na 11 hektara ekološke plantaže. Već su lani dale roda pa je obitelj Jovanić odlučila posaditi još 9 hektara. U svaki valja uložiti 25 tisuća kuna, no posao je kažu isplativ, na duge staze.
“Lješnjak je priča koja može trajati nekoliko generacija, danas sutra će to nastaviti moje dijete, a onda njegovo”, kaže Dragan Jovanić.
Nasadi nadomak Orahovice stari su gotovo četiri desetljeća. Lani su dali više od tri tone po hektaru, što je pravi rekord. Sav je urod prodan. I to u jezgri, za kojom tržište Unije jednostavno vapi.
Dominantna im je Italija koja je najveći prerađivač lješnjaka u svijetu, i ono što im je važno, svake godine mogu izabrati koje im tržište odgovara. Jer je hrvatski lješnjak bolje kvalitete od turskog koja je vodeća u svijetu u ovoj proizvodnji. Cijena lješnjaka na europskom tržištu desetak je godina stabilna. Štoviše, raste pa se za kilogram jezgre plaća od 8 do čak 10 eura. I nema je dovoljno.
Sada se sade jednogodišnje certificirane sadnice koje će za buduće plantažere lijeske biti spremne na jesen, u vrijeme sadnje. U punom je pogonu prerada lanjskog uroda za potrebe domaćih i inozemnih konditora. I to na novom optičkom, pneumatskom sorteru nabavljenom europskim novcem.
Nažalost, uzgajamo lješnjak na samo nešto više od dvije tisuće hektara, a mogućnosti su nam mnogo veće. Zato imate li zemlje, a ne znate što biste sadili, možda je baš lješnjak prilika o kojoj vrijedi razmisliti.
Izvor: HRT