Svi znamo Kafkinu priču o nesretnom Gregoru Samsu, koji se jednog jutra probudio preobražen u golemog kukca. Slično tome se hrvatska desnica, svjedočili smo ovog ljeta, jednog lijepog jutra probudila i shvatila da se, nakon košmarne noći, preobrazila u “uljuđenu desnicu”. HDZ je zaspao s Tomislavom Karamarkom a probudio se s Andrejem Plenkovićem, i to je bilo to – preobrazba je mogla početi. Svi su bili zbunjeni tom iznenadnom preobrazbom, kako njene pristalice, tako i protivnici. Jedni tvrde da je riječ o bolesti, drugi da se radi o ozdravljenju; jedni u nevjerici gunđaju, drugi takav proces glasno pozdravljaju. Jedino je sigurno da se tu više ne radi o istom entitetu, već o jednom sasvim drugom biću. Nije izvjesno čak ni to da se tu još uvijek radi o desnici.
Ako pogledamo bliže vidjet ćemo da se HDZ ponaša sasvim suprotno od onoga kako se do jučer ponašao. Ako je do jučer bio osuđivan za fašizam, sada je HDZ taj koji prvi osuđuje fašizam; ako je do jučer bio smatran desnicom nalik desnici u zemljama Višegradske skupine, sada je on taj koji se distancira od takve desnice i Višegradske skupine; ako je do jučer smatran euroskeptičnim i rugao se “briselskim budalama”, sada apsolutno na sebi ima žig i potpis briselske eurokracije. Preobrazba kroz koju prolazi HDZ nije tako rijetka i već je detektirana, a ja bih taj proces nazvao procesom samoporicanja desnice, tj. njene asimilacije i adaptacije na uvjete života u globaliziranom svijetu u kojem glavnu riječ imaju lijevoliberalne elite i njihov globalistički ideološki postav.
U stvari, mislim da su kategorije “lijevo” i “desno” već zastarjele i da ih treba izbjegavati, jer je glavni politički sukob danas onaj između globalizma i nacionalizma, a ne ljevice i desnice. Globalizam je ideologija elita, nacionalizam je opijum masa. Glavno oružje globalista u tom sukobu jest moralna optužba nacionalista za fašizam, zaostalost, ksenofobiju i rasizam. Globalisti smatraju da postoje samo individue i njihove sudbine, nikakvi kolektivni identiteti, da ljude ne možemo dijeliti prema njihovoj pripadnosti naciji, rasi, spolu ili seksualnoj opredijeljenosti. Sve nacije i kulture su jednake i među njima nema razlike. Nacionalisti pak smatraju da nema ničega lošeg i neprirodnog u davanju prednosti svojoj naciji pred drugima, da je povišena doza solidarnosti prema ljudima s kojima dijelimo isto podrijetlo, kulturu, religiju i naslijeđe sasvim prirodna stvar.
Bilo kakvo isticanje nacionalne ili kulturne posebnosti smatra se nazadnim i parohijalnim, izrazom zaostalosti i neprosvijećenosti. Ako se naiđe na otpor, tome slijedi optužba za fašizam. To je već dobro uigrana shema globalista. Imali smo je prilike vidjeti na djelu ovog proljeća, primijenjenu u Hrvatskoj na vladu desnog centra. Sa sve četiri strane svijeta su pljuštale optužbe za fašizaciju Hrvatske. Sličan model smo vidjeli primijenjen u slučaju brexitovaca u Britaniji ili danas Trumpa u Americi, da ne spominjemo već notorne “fašiste”, poput Orbana ili Putina. Svatko tko stavlja svoju naciju i njene interese ispred ostalih automatski dobije etiketu fašista, rasista i inače zlog i naopakog mračnjaka. Nešto što je stoljećima bilo sasvim normalno, da na čelu neke zemlje bude lider koji interese svoje nacije stavlja na prvo mjesto, danas se u našem globaliziranom svijetu smatra najvećim političkim zločinom i razlogom za političku ekskomunikaciju iz globalne zajednice.
Ali, nije samo dovoljno odstraniti takve globalistički inovjerne nacionalne lidere. Potrebno je i dubinski promijeniti tvrdokorno nacionalističku svijest masa. Nema bolje terapije za to nego na čelo desnice dovesti poklonika globalističkog vjeruju. Takva operacija globalističkog pelcanja desnice je premijerno izvedena u Njemačkoj, kada je Angela Merkel otvorila granice za milijun sirijskih izbjeglica. Sličnu stvar vidimo i u pobuni dijela republikanskog establishmenta protiv Trumpa, gdje oni prihvaćaju sve optužbe protiv Trumpa koje stižu iz tabora demokrata i nude sebe kao uglađenu alternativu. Ista se stvar dogodila i kod nas s Plenkovićevim preuzimanjem HDZ-a – desnica je postala glavni promotor globalističke ideologije. Ne znam hoće li ta operacija promijeniti svijest hrvatskog naroda, mada sumnjam. Takav eksperiment nije uspio ni pod komunističkom stegom, pa ne vidim razloga da uspije i pod ovom globalista. Tako se jedino produbljuje jaz između elita i naroda, a svijet ostaje bez alternative. A znamo da kad nestane političke alternative, stvari ne izlaze na dobro.
Autor: Borislav Ristić
Izvor: Večernji.hr