“Bosanski kazališni redatelj Oliver Frljić provocira obrazovano građanstvo”, pišu njemački kritičari. U svibnju je provocirao u Beču, sada u Berlinu, u okviru festivala posvećenom 100. obljetnici rođenja Petera Weissa i njegove Estetike otpora u HAU.
Već u svibnju Frljićeva predstava u Beču pobrinula se za mali skandal, zatim je zbog kazališne predstave “Naše nasilje i vaše nasilje” u kojem je vrijeđano vjersko i nacionalno dostojanstvo građana podignuta kaznena prijava u Poljskoj. Tužbu je podnijelo nekoliko gradskih vijećnika nakon što je njihova kolegica gledala predstavu i prenijela što je vidjela u Frljićevoj predstavi.
Frljić u predstavi kao predložak rabi trilogiju Petera Weissa “Estetika otpora” pokazujući radničku klasu pod fašizmom, čime navodno prikazuje aktualnu situaciju u Europi, posebno ukazujući na imigrante.
Rezultat toga je “Naše nasilje i vaše nasilje”, a inače ga nije puno briga za Petera Weissa i njegovo djelo. Frljić ima pregledan pogled na svijet, a taj kratko glasi: “Kapitalizam = fašizam = rat = kriv za sve loše na svijetu”, ističe njemački kazališni kritičar Sascha Krieger.
“Zapad”, to smo naravno mi, koji sjedimo u kazalištu, dok negdje drugdje padaju bombe; mi koji uživamo u kulturi, koja se temelji na tome da se naše blagostanje iznuđuje s drugog mjesta, tamo gdje se trpe muke.
“Naše nasilje i vaše nasilje” redosljed je proračunatih pseudoprovokacija i klišeiziriranih slika nasilja za koje Frljić tvrdi da ih razotkriva, međutim stalno ih rabi za ilustraciju svoje teze o lošoj strani kapitalizma i generalnoj krivnji “Zapada”.
“Predstava “Naše nasilje i vaše nasilje” licemjerno je, plitko i ogromno nereflektirajuće djelo koje s Peterom Weissom gotovo nema ništa zajedničkoga. Tamo gdje Weiss otkriva i analizira, kod Olivera Frljića ostaje jednostavna propaganda, plitke parole uz crno-bijeli prikaz bez međutonova, tako da je i najotvoreniji gledatelj kad tad primoran prebaciti mozak na stand-by”, piše kritičar.
Mozak u ovih, skoro 75 minuta – a to je jedino pozitivno – nije potreban, zaključuje Sascha Krieger svoju kritiku.
Scenama koje je dio europske kazališne publike imao prilike vidjeti, od prizora gole žena s hidžabom na glavi koja u jednom trenutku iz svojega spolnog organa vadi nacionalnu zastavu, zida od kanistara goriva koji se urušava, glumaca u narančastim kombinezonima, plješću samo ljubitelji hardcorea. Nakon scene u kojoj žena vadi neku od nacionalnih zastava (ovisno u kojoj državi predstava igra) iz vagine, nedugo nakon toga glumac koji predstavlja Isusa Krista silazi s križa (napravljenog od plastičnih posuda) i siluje tu muslimanku.
Nažalost, Frljićeva sramota dijelom je sramota i cijele Hrvatske jer poljski, ali i većina njemačkih medija vežu Frljića uz našu zemlju.
“Gledajući tu predstavu osjetila sam se uvrijeđena: kao vjernica, Poljakinja i Europljanka. Bilo je potrebno reagirati,” rekla je gradska vijećnica Grażyna Szabelska za javnu radijsku postaju Polskie Radio. U predstavi rađenoj prema motivima romana njemačkog autora Petera Weissa Frljić je u svom dobro poznatom stilu režirao scene koje svojim sadržajem, obrazlažu gradski vijećnici, potpadaju pod kazneno djelo.
Sve to, navode gradski vijećnici, predstavlja kršenje kaznenog zakona koji to jasno definira u točki 137. (vrijeđanje nacionalnih simbola), kao i točki 196. (povreda vjerskih osjećaja). Za navedena djela predviđene su novčane kazne, kao i kazna zatvora.
Kritičar Von Norbert Mayer iz Die Pressea bio je daleko “najokrutniji”. Frljićevu predstavu okarakterizirao je kao cinizam bez ikakve mjere i smisla, prozvao je jednostavnom i sirovom, te je napisao da djeluje amaterski i dosadno dok pokušava šokirati gledatelje.
Mayer napominje da je riječ o “općem napadu na sve”, te da je riječ o “iritantnom kazališnom djelu koje traje predugih 75 minuta, s neugodnim vonjem školskog kabarea”.
“Samo su ljubitelji hardcorea pljeskali”, zaključuje kritičar na kraju teksta.
Izvor: Sloboda.hr/Narod.hr