Foto: HRT
U proteklih mjesec dana imali smo dvije velike afere sa zaraženom hranom, i to uvezenom. Zašto smo u oba slučaja dugo čekali da nas Ministarstvo poljoprivrede o tome obavijesti? Što treba mijenjati u sustavu obavještavanja građana? Kako Hrvatska kontrolira uvezenu hranu? I treba li mijenjati propise o njezinoj kontroli?
Gosti Otvorenog bili su: Tugomir Majdak, zamjenik ministra poljoprivrede (HDZ), Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu (SDP), dr. sc. Ivančica Kovaček, dr. med., voditeljica Odjela za mikrobiološke analize hrane i predmeta opće uporabe Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, i dr. vet. med. Mladen Lebar, predsjednik Udruge peradara Hrvatske.
“Činjenica je da uvozimo robu koju više nitko drugi ne želi na svojim policama i na svom tržištu”, rekao je Mladen Lebar. Pretpostavlja da dobivamo robu koju trgovački lanci kupuju vrlo jeftino, a zatim je prodaju po akcijskim cijenama. “Često smo svjedoci da se prodaje piletina za 16 kuna po kilogramu, a po tako niskoj cijeni ne može se proizvoditi piletina koja je zaklana i želi se prodati na vrijeme.” Smatra da se takva roba prodaje jer je dugo stajala u inozemnim skladištima. Objasnio je da mnoge zemlje iz kojih Hrvatska uvozi imaju propisane rokove koliko meso može stajati duboko smrznuto. Kada takvoj robi prođe rok, rješavaju je se po vrlo niskim cijenama, kazao je Lebar.
Tvrdi kako bi se u Hrvatskoj, s proizvodnim kapacitetima koje ima, mogle zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta. Međutim, kapaciteti su nedovoljno iskorišteni i mogli bi se povećati za još otprilike 20 posto, objasnio je Lebar. “Samo se u transportu robe eliminira dio kvalitete kod svježih proizvoda. “
Biljana Borzan rekla je da su regulative za sve zemlje članice EU-a jednake, ali je upitan onaj dio koji nije definiran zakonom. Kada je kvaliteta hrane u pitanju, tu “očito postoje građani prvog i drugog reda.” Istaknula je kako su zakoni vezani za sigurnost hrane vrlo strogi te se primjenjuju u svakoj državi članici, ali da kvaliteta nije jasno definirana – proizvođač ima slobodu plasirati proizvod onako kako želi. Dodala je i to da je, unatoč striktnim zakonima, ljudski faktor često taj koji je presudan u ovakvim situacijama.
Sve se radilo u skladu s procedurama, ali očito je da one nisu dovoljno brze, kazao je Tugomir Majdak. Resorni ministar nije za ovaj slučaj znao do prije nekoliko dana i to svjedoči da sustav u dijelu informiranja javnosti treba poboljšati. Kazao je da procedure nalažu da se informira javnost te da bi informacija o salmoneli u nekom trenutku bila puštena. Istaknuo je da je Ministarstvo naložilo pojačan inspekcijski nadzor i da su sve službe na terenu.
Spomenuo je da se već dulje raspravlja o donošenju zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi u opskrbi hranom. Taj bi zakon trebao regulirati odnose između proizvođača, dobavljača i trgovačkog lanca pri plasmanu finalnih proizvoda. Istaknuo je kako neke zemlje propisuju čak i postotak njihovih nacionalnih proizvoda koji obvezno moraju biti na policama.
Na upit o proceduri kontrole Lebar je objasnio kako se perad kontrolira od trenutka ulaska u objekte, tijekom cijelog tova pa do plasmana na tržište. “To je pod stalnom kontrolom veterinarske službe, a prije klanja uzimaju se uzorci za testiranje na salmonelu.” Kada se usporede hrvatski proizvodi s onima iz susjednih država, onda je očito da su i cjenovno i po kvaliteti naši proizvodi mnogo ljepši i bolji, dodao je.
Koliko je, u kojim okolnostima i kada opasna salmonela, objasnila je Ivančica Kovaček. Svaka salmonela potencijalno je opasna, ali kada se sirova hrana termički obrađuje – rizik je sveden na manju mjeru. Ako se piletina dobro termički obradi, salmonela će se uništiti. To je bakterija koja propada već na 60 Celzijevih stupnjeva. Važno je da u svakom dijelu, minimalno 15 minuta, bude postignuta ta temperatura, istaknula je. Isto tako, ako se sirovo meso rasijeca na nekoj dasci, onda se na toj istoj ne smije rasjecati pečeno meso.
Izvor: Sloboda.hr/HRT