Unatoč negativnim reakcijama zbog podizanja HOS ploče u Jasenovcu, a odnedavno i u Kutini, Damir Markuš i njegovi suborci iz HOS postojbe neumorni su. Ploče njihovim poginulim ratnim herojima nicat će i dalje, a sljedeća je, kažu, u Velikoj Gorici.
Nikako ne žele da u zaborav padnu Tihomir Tomašić, Željko Herceg i Mladen Amstrong – Grof koji uistinu ima posebnu priču. Prije samo koji mjesec, obilježena je 25 godišnjica njegove pogibije.
No, Grofa žale i pripadnici mnogih drugih postrojbi do kojih je njegovo ime došlo kroz različite priče. One herojske, nepoznate, ali i one duhovite. Jer Grof je, kazuju tako njegovi HOS-ovci, bio upravo takav. Odvažan i duhovit. Ipak, godinama nakon Grofove pogibije, u redovima bivših pripadnika HOS-a provlači se pitanje zašto je Mladen Amstrong kao najstariji pripadnik ove postrojbe u Vukovaru tamo uopće bio? Bio je fakultetski obrazovan, bio je predsjednik velikogoričkog HSP-a, imao je obitelj i zrele godine… Mogao je, dakle, birati… Zašto je izabrao oružje, HOS i prvu crtu u Vukovaru? Do odgovora smo došli u spontanom razgovoru s ljudima koji su Grofa poznavali – Damirom Radnićem i Viktorinom Jutićem – Pašom:
“Da, Grof je ostavio obitelj i sve političke aktivnosti te preuzeo stvar u svoje ruke. Kao član HSP-a, u svojem je ratovanju bio uvjerljiv. Sada, godinama nakon njegove smrti, polako shvaćam da je on bio jedan od rijetkih koji je u rat otišao kao čvrsti pravaš i za razliku od mlađih branitelja duboko vjerovao u ono što radi. Njegovom veličinom smatram i to što je, s obzirom na to da je od ostalih bio stariji, bio i svjesniji mogućnosti da lako može izgubiti život. Ipak, to ga nije pokolebalo…”, doznajemo od umirovljenog pukovnika HV-a, pripadnika HOS-a, vukovarske 204. brigade i 5. gardijske brigade sokolovi, Damira Radnića, koji je dodao i ovo:
“Grof je, nakon kampa u Sloveniji, ‘odradio’ teren u Mejaškom selu (Barilović) kod Duge Rese. Nakon toga, Borongaj, okruženje, pa – Vukovar. Ja ga nekako najviše pamtim kao osobu koja se gotovo očinski brinula o mlađim suborcima, ali i neizmjerno zabavnu osobu. Uz Šniclu i Švicu, Grof je i rat u Vukovaru uspijevao učiniti zabavnim. Neizostavno moram napomenuti i da je Grof bio izrazito poštena osoba”, prisjeća se Grofa pukovnik Radnić.
Doznajemo i kako je Mladen Amstrong prije rata sa sustavom vodio mnoge privatne bitke. Grof je, kao dijete hrvatskog vojnika u 2. svjetskom ratu, imao popriličnih problema zbog svog prezimena Leko. Teško “breme oca” sa sebe je skinuo tek kada je promijenio prezime u Amstrong, ali samo kako bi mogao upisati fakultet, ostati i opstati te pravovremeno djelovati. I upravo to, Grof je i učinio. Obrazovao se, politički djelovao, a u konačnici, za Hrvatsku i poginuo. O samom stradavanju Grofa, svjedoči Viktorin Jurić – Paša:
“Znam da je imao fakultet i da je mogao biti u nekom stožeru, ali jednostavno bio je tu sa nama… U Vukovaru, na prvoj crti, Sajmište… Bio je u paklu i toga dana. Granate, granate i po tko zna koji put proklete granate, snajperi, tenkovi, metci. Sve mi je teže prisjećati se ovakvih stvari. Grofa pogađa geler u donji dio vrata… Velika rana ispod šljema i ramena, brza smrt i na kraju… Odlazi tijelo pokojnog Grofa, a s njim odlazi dio našega tijela”, emotivno je kazao Viktorin Jurić – Paša.
Izvor: Dnevno.hr