“Otvoreno društvo Hrvatska Georgea Sorosa imalo je velik utjecaj na moj osobni profesionalni život, baš kao i život mnogih mojih kolega. Niz danas najuspješnijih povjesničara studirao je na Central European University (CEU) u Budimpešti. Niz hrvatskih nastavnika tamo je predavao, najviše nakon Mađara. Ja sam, zahvaljujući Sorosevoj donaciji, imao plaćenu školarinu na Katholieke Universiteit Leuven u Belgiji i tamo magistrirao. Nikada nitko iz Otvorenog društva nije tražio nikakve potvrde, protuusluge, nikada nisam vidio ljude koji su odlučivali o donacijama”, govori Tvrtko Jakovina za novi Globus.
U tekstu Tvrtko Jakovina spominje i vezu mnogih hrvatskih „uglednika“ hrvatske javne scene sa Otvorenim društvom Georga Sorosa još od doba Jugoslavije: Predraga Matvejevića, Budimira Lončara, Žarka Puhovskog, bivšeg jugo premijera Antu Markovića, jugo ministra financija Božu Marendića, Miku Tripala, Josipa Kregara i druge, te podupiranje tiskovina u ratno vrijeme kao Feral Tribune i Novi list.
Tako konačno ovaj povjesničar, popriličan miljenik medija po učestalosti pojavljivanja u njima, priznaje da je George Soros i Otvoreno društvo imalo itekako veliki utjecaj na njegov studij i znanstvenu karijeru. Sam Jakovina govori da je na trećoj godini studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu tražio financijsku pomoć od Otvorenog društva Hrvatska za međunarodnu konferenciju u Amsterdamu, a istu pomoć je i dobio:
“Bio sam student treće godine Filozofskog fakulteta u Zagrebu kad sam prijavio sudjelovanje na konferenciji Međunarodne udruge studenata povijesti (ISHA). Skup se održavao u Utrechtu, pomoć za putovanje i zrakoplovnu kartu bila je dobrodošla. Tada sam prvi put od Otvorenog društva Hrvatska tražio pomoć i dobio novac za put do Amsterdama. S odlaskom na skup započelo je i hrvatsko članstvo u ISHA-i, organizaciji koja danas ima ogranke na više hrvatskih sveučilišta. Gotovo su svi do sada organizirali europske seminare i konferencije, deseci mladih povjesničara putovali su i družili se. U siječnju će u Zagrebu biti održana radionica “Remaking Europe” s povjesničarima koji se sredinom devedesetih još nisu ni rodili.”
Puno zanimljivija činjenica je da je, osim Jakovine, i veliki broj studenata povijesti iz Hrvatske, zaslugom Georga Sorosa, studiralo na kontroverznom fakultetu u Budimpešti Central European Study. Tamo je predavao i izuzetno veliki broj profesora i nastavnika iz Hrvatske. Taj studij je osnovao George Soros, a mađarska Vlada i Viktor Orban nastoje ga zabraniti. Naime, Mađari smatraju da je djelovanje ovog sveučilišta direktno usmjereno protiv demokratskih interesa mađarskog naroda i građana te zemlje. Sveučilište je 1991. osnovao, dakle, George Soros i to tik nakon pada komunizma infiltrirajući se pod maskom „ljudskih prava” u samo srce mađarskog društva. To sadašnja progresivna vlada Viktora Orbana nastoji onemogućiti ili ublažiti jer su štete koje je mađarsko društvo pretrpjelo u tranzicijskom periodu vrlo velike, a parlament i vlada smatraju da je upravo George Soros imao velikog udjela u tome.
Dakle, osim Tvrtka Jakovine i veliki broj drugih hrvatskih povjesničara je na razne načine imao doticaja sa Sorosevim Otvorenim društvom i studijima koje financira ovaj međunarodni špekulant i burzovni mešetar.
Zapravo, radi se o tisućama studenata i osoba iz Hrvatske koji su primali Sorosevu pomoć!
“Otvoreno društvo na sličan je način pomoglo tisućama onih koji bi inače teško ili teže studirali na zapadnim sveučilištima, koji ne bi mogli doći do literature, računala, modema za računala. Otvoreno društvo osiguravalo je odlaske na znanstvene skupove, za organizaciju seminara u zemlji, novac za razvoj kurikuluma na različitim razinama obrazovanja, osiguravalo onima koji su, napose u društvenim i humanističkim znanostima, bili krajnje ideologizirani ili siromašni da se oslobode, povežu s drugima, prodišu i ne boje se. Nikada se bez Sorosa ne bi razvilo civilno društvo kakvo je u hrvatskoj nastalo, ne bi bilo jednako lako boriti se za demokraciju i normalnost”, piše Jakovina.
On ide i korak dalje, te priznaje da je Soros, kojeg on i drugi od milja zovu Đurika, utjecao i na hrvatske medije za vrijeme rata i kasnije, te osobito pomagao financijski izlaženje Feral Tribuna i Novog Lista: “…zahvaljujući Sorosu Feral Tribune i Novi list mogli su se tiskati, i tako je osigurao da zemlja ne potone u medijsko jednoumlje, te je pomagao niz organizacija građanskog društva”. Upravo je Feral Tribune u vrijeme rata bio perjanica napada na predsjednika dr. Franju Tuđmana, izmišljao brojne afere (kao o navodnoj prodaju Knina ili Vukovara Srbima) – tekstove koji su destabilizirali Hrvatsku. Prvi broj tog časopisa izašao je 1993. u vrijeme dok je trećina Hrvatske bila okupirana, porušena, a Hrvati prognani i etnički očišćeni iz svoje domovine. Trojica novinara, Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović bili su pokretači „ratnog Ferala“, a značajnu ulogu u njemu imali su i Miljenko smoje, Ćićo Senjanović, Petar Luković, Marinko Čulić i Heni Erceg. Danas jedan značajan dio novinara Ferala radi za redakciju Novosti, glasila srpske nacionalne manjine.
U nastavku Jakovina spominje još neka značajna imena i njihovu vezu sa Sorosem i Otvorenim društvom: “Prvi izravni susret Georgea Sorosa s našim prostorom bio je preko pojedinaca. Predrag Matvejević koristio je stipendiju koju je Soros davao još osamdesetih. Budimir Lončar, od kraja sedamdesetih veleposlanik SFRJ u Washingtonu, sa Sorosem se družio desetljećima, spavao u njegovoj rezidenciji u South Hamptonu, u kući koju je američki multimilijunaš kupio od slavne Mađarice Zsa Zse Gabor“, te dodaje da je „nesreća“ što je Soros ovdje u Hrvatsku došao prekasno!
„Vjerojatno je nesreća za sve bila da je Soros na prostor europskog jugoistoka, zapravo, zakasnio. Prvi razgovori vođeni su već 1987. godine u Dubrovniku, a onda je stvoren i jugoslavenski savjet Otvorenog društva, na čijem je čelu bio zagrebački profesor Žarko Puhovski, s izvršnom direktoricom Sonjom Licht. Soros je namjeravao otvoriti sveučilište, najprije s idejom da ono dođe u Dubrovnik, pa u Tvrđu u Osijeku. Rat u Jugoslaviji te je planove onemogućio, pa je CEU (Central European University) otišao u Prag i naposljetku u Budimpeštu.“, tvrdi Jakovina i nastavlja:
“S Božom Marendićem, tadašnjim ministrom financija, šefom diplomacije Budimirom Lončarom i predsjednikom SIV-a Antom Markovićem Fundacija Otvoreno društvo sklopila je prvi sporazum 1991., u trenutku kada se Jugoslavija raspadala. Potom su oni koji su bili u inicijalnom savjetu postali odgovorni za Otvorena društva u državama nastalima raspadom Jugoslavije: Rastko Močnik u Sloveniji, Zdravko Grebo u Bosni i Hercegovini, Žarko Puhovski u Hrvatskoj itd. Poslije Puhovskog slijedili su Miko Tripalo, Ivan Prpić, Ivo Banac, Josip Kregar“, te nastavlja:
“Sada se možda pasivni odnos promijeni. Otvoreno društvo i dalje je prije svega zainteresirano za Srednju Aziju, odnedavna za Jugoistočnu Aziju. Soros je u jednom trenutku shvatio da bi trebalo pomagati i samim Sjedinjenim Državama, još u vrijeme predsjednika Georgea Busha. Sada se, od izbijanja gospodarske krize i suočenja s dramatičnim demokratskim posrtanjima, Europa očito ponovno vraća u fokus. “Open Society Initiative for Europe” sa sjedištem u Barceloni, što je također bila ciljana, namjerna odluka da se sjedište takve organizacije pomakne na jug u odnosu na Bruxelles i bori protiv diskriminacije, za prava emigranata, razvija nove modele participacije građana u donošenju odluka, povezuje bottom up-inicijative, te bi se moglo naslutiti kojim putem Soros možda kreće, ali i što su po njegovom sudu najveći promašaji europskih demokracija.
George Soros, koji trenutno na Forbesovoj listi najbogatijih na svijetu zauzima 20. mjesto, u svoju je donaciju, nakon višegodišnjih priprema, prebacio 18 milijardi dolara, čime je Zaklada Open Society postala druga najizdašnija uopće u SAD-u. Od nastanka do sada, George Soros već je bio uložio 14 milijardi dolara u različite projekte”, završava Jakovina.
Danas svi znaju koliki je utjecaj imalo Otvoreno društvo i George Soros u razvoju donedavno prilično unipolarne scene nevladinih i građanskih udruga, što se mijenja tek u novije vrijeme.
Sva istina o utjecaju Sorosa na hrvatsku političku scenu, nevladin sektor, obrazovni sektor i druge vrlo važne dijelove društva nikada neće biti poznata, a prema svjedočenju mnogih, pa i Tvrtka Jakovine, bila je izuzetno velika.
Premda je 90-ih, po vlastitom razrađenom planu, bio u velikoj ekspanziji u zemljama Istočne Europe, danas Geoge Soros i njegovo Otvoreno društvo postaje nepoželjno u tim državama. Osim Mađarske, otvorenu skepsu u dobronamjernost djelovanja Sorosa, iskazuju i Poljska, Češka, Slovačka, Rumunjska i druge zemlje, pa Soros svoj centar za djelovanje u Istočnoj Europi namjerava prebaciti iz Budimpešte u Beč. Hoće li i tamo postati persona non grata u novoj desnoj vladi Austrije, vrijeme će pokazati.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.
Izvor: Narod.hr/Jutarnji.hr