Kažu da na lokalnim izborima ne bi trebala prevladavati ideološka, svjetonazorska pitanja, već komunalna. Tako bi trebalo biti, ali nije, niti kod nas, niti u svijetu.

Tako je Sorosev zec iz šešira Tomislav Tomašević kao kandidat za gradonačelnika Zagreba ispalio da će vratiti Trg maršala Tita. Da, u neku ruku Tita bi uistinu trebalo tretirati kao komunalno pitanje i deponirati negdje, ali od čega bi „komunalci“ onda živjeli? Lokalni izbori i komunalna pitanja, a ne ideološka, pogotovo kada su veliki gradovi u igri, ne piju baš do kraja vodu. Ne samo kod nas. Tako, na nedavno završenim regionalnim, lokalnim izborima u Madridu, gdje je ta tomaševićevska „ljevica“ de facto nestala, snažno su dominirali, uz COVID krizu i njezine ekonomske aspekte, čisti ideološki, svjetonazorski diskursi. S jedne strane lijevi Podemos, tradicionalna ljevica i LGBT i radikalni (!) feministički pokreti.

Plašili su ljude desnicom sa, a što drugo nego fašističkim etiketama i drugim “komunalnim pitanjima“. Podemos na španjolskom znači isto što i Tomaševićev “Možemo”, dakle, globalni projekt koji je stigao i u naš sokak. U svemu kasnimo, pa i u čitanju blefera.

S druge strane, na izborima u Madridu stajala je Konzervativna narodna stranka, HDZ-ova sestrinska stranka, na čelu s Isabel Diaz Ayuso, koja je ljevicu i centar u Madridu potukla do nogu i izbrisala s tamošnje političke scene. Govorila je protiv “crvenih”, napustila pro LGBT agendu koju su prihvatile sve demokršćanske i narodnjačke stranke u EU-u, pa i Plenkovićev i Pupovčev HDSDSSZ. Dakle, opet “komunalne teme”. Koja je tajna uspjeha Isabel Diaz i “španjolskog HDZ-a”? Jednostavno, vratila je stranku na desnicu gdje joj je i mjesto, maknula plenkizam u svojim redovima i uspjela na izborima. Ne zanemarivši egzistencijalne i komunalne probleme Madriđana, naprotiv.

Rezulati regionalnih izbora u Madridu tako su egzaktno potvrdili veliko istraživanje “Science Po” (Cevipof), provedeno paralelno u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, o skretanju Europe udesno i povratku vrijednostima tradicionalne desnice, važnosti postkolonijalnih nacionalnih identiteta i država, kao i propasti ljevice, kao kod nas SDP-a, ali i padu „centrističkih“ političara tipa Plenković, Merkel ili Macron, tehnokrata bez boje, mirisa i okusa.

Prema tom istraživanju, više od 40 posto građana u tim velikim europskim zemljama dat će glas strankama desnice, umorni su od raznih aktivista, Podemosa i Možemo, a tzv. centar u koji se guraju svi kopni kao snijeg u proljeće. Upravo to se i dogodilo na izborima u Madridu. Šef Podemosa potom je dao ostavku, socijalisti potopljeni, a centristička formacija koja je vladala PP-om od 20 posto pala je na tri posto glasova. Iz te perspektive, čudite li se novom desničarskom ruhu Zorana Milanovića? I on nasnifao trend…

Stoga ni „lokalni izbori“ u Hrvatskoj nisu tek „komunalni“. To je, kao i u Formuli 1, zauzimanje startnih pozicija za parlamentarne.

Svakako, bila bi krajnost negirati važnost komunalnih, životnih tema građana, posebno nakon potresa u Zagrebu i na Banovini, ali kada vam Trg maršala Tita iskoči kao ključno pitanje lokalnih izbora u Zagrebu, onda ideološku „neutralnost“ lokalnih izbora treba prepustiti francuskim sobaricama.

Zato će biti zanimljivo vidjeti hoće li lokalni izbori u Hrvatskoj, kao ovi u Madridu, potvrditi europska istraživanja i trendove skretanja Europe udesno u smislu jasnih vrjednosnih politika kojih se desnica sramila, pa u taj prostor ušli homići, plenkići i pupići. Madrid docet!

HDZ više nije desnica, čak ni centar, Plenkovića možete staviti i u SDP, i u HSS, i u HNS…, Plenković je birokrat vlasti koji gleda što se govori u Bruxellesu, ili mnije što se od njega očekuje, i to radi. Birači su mu oprostili i prijevaru s HNS-om, a hoće li ašikovanje s bivšim jugoslovenskim, danas srpskim radikalom Pupovcem po cijenu (samo zadnji primjer) krvi zadnjeg Hrvata Bunjevca u Vojvodini protiv kojih radi i njegov veleposlanik Biščević Hidajet Hido.

Plenković je, da ne nabrajam sve njegove grijehe i manipulacije, na koje sam samo jednom i sam nasjeo, cijelu Hrvatsku podredio sebi i svojoj karijeri u Bruxellesu, u stranci uveo strahovladu, a svaki disonatni ton, kao zadnji Anušićev, diktatorski poklapa, ušutkava. Takvom HDZ-u, sukladno europskim trendovima povratka europskih naroda samima sebi u zajednici suverenih država, bilo bi dobro poslati poruku. U protivnom, još više će se razbahatiti u dekroatiziranju i pupizaciji Hrvatske. Zato Plenkoviću treba, zbog disperzije moći bitne za liberalnu demokraciju, snažan kontrapunkt kada ga već nema u stranci.

U tom smislu, u toj praznini na desnici, otvara se širok prostor Domovinskom pokretu i sličnim opcijama, koji od juga do sjevera, od Splita (Nansi Ivanišević) do Osijeka (Berislav Mlinarević) imaju mnoštvo ozbiljnih kandidata s vrsnim životpisima. Bit će to teška bitka, jer HDZ, od umirovljenika do mladih, državnim novcem uoči izbora legalno korumpira birače po tko zna koji put. Ali kako Hrvatska kasni za europskim trendovima, pa i ovima viđenima u Madridu i drugdje, u svakoj utakmici postoje dva poluvremena, produžeci, a i penali. Izgledno je već da Penava uzima simbol od kojega je sve suprotno Plenkoviću i počelo – Vukovar. Do „Madrida“ onda nije dalek put…

Autor: Ivica Šola / Slobodna Dalmacija