Intervju s Vladyslavom Kovalčukom, političkim analitičarem, magistrom sigurnosnih studija na Sveučilištu Maria Curie-Skłodowska u Lublinu i osnivačem think tanka Ximera. Prije nego što se pridružio ukrajinskoj vojsci kao borbeni bolničar, Vladyslav se borio protiv ruskih dezinformacija i sudjelovao u raznim aktivnostima humanitarne pomoći u sklopu skupine za podršku Intermariumu.

Dobro poznajete rusku propagandu. Zašto je “denacifikacija” korištena kao izgovor za invaziju?  

Budući da je glavni fokus ruske propagande Veliki Domovinski rat, Drugi svjetski rat, otuda i sav taj napor da se Ukrajince nazove “nacistima” i opravda invazija pod izlikom “ocrnjivanja i demilitarizacije Ukrajine”. Njihova meta bili su ljudi iz postsovjetskog prostora, a istina je da je propaganda uspjela, jer se mora imati na umu da u školama i na sveučilištima ljudi još uvijek govore o dobroti Crvene armije i Staljina kao arhitekta pobjede.

Ovaj rat je predstavljen kao vrhunac onoga što je Staljin započeo. Međutim, ako analiziramo posebnu vojnu operaciju od početka, vidimo da je prvo predstavljena kao borba protiv nacizma, ali onda je narativ promijenjen prema ciljnoj skupini: za muslimane se predstavlja kao džihad, kao što čečenski lider Kadyrov ponavlja; jer pravoslavci se predstavljaju kao križarski rat protiv sotonizma i za spas pravoslavne crkve u Ukrajini; za zapadnjake je predstavljen kao rat protiv NATO-a i SAD-a. Propaganda pogodna za svaku publiku.

Ključni element ove propagande je pukovnija Azov. Međutim, nakon obrane Mariupolja došlo je do značajne promjene mišljenja u vezi s ovom jedinicom.

Da, opće mišljenje se promijenilo nakon herojske obrane više od 80 dana, ali još uvijek ima mnogo ljudi koji i dalje slušaju ovu propagandu. Na primjer, japanska vlada ispričala se Azovu i uklonila jedinicu s popisa ekstremističkih skupina, ali SAD to još nije učinio. Zbog svog uvrštavanja na taj popis, Azov pukovniji 2015. nije bilo dopušteno proći američku obuku i naoružanje.

Međunarodno javno mnijenje se promijenilo, a branitelji Azovstala pozvani su u različite zemlje: Poljsku, Sjedinjene Države, Izrael itd. Pristup je potpuno drugačiji, ali postojala je cijena koju treba platiti za ovu propagandu.

Što mislite o Putinovom prijedlogu za božićno primirje? Još propagande?

Da, manipuliraju apsolutno svime. Ove godine Ukrajina je počela slaviti Božić 25. prosinca, iako većina Ukrajinaca slavi i 25. prosinca i 6. siječnja, a ovim primirjem Rusija se pokušala svidjeti pravoslavnom dijelu ukrajinskog stanovništva. Naravno, postojala je i vojna pozadina, za reorganizaciju ili premještanje jedinica na prvoj crti bojišnice, i diplomatska pozadina, za pregovore kako bi se dobilo na vremenu za formiranje novih jedinica s mobiliziranim ročnicima.

Istina je da treba biti vrlo ciničan da bi se govorilo o božićnom primirju dok se bombardiraju civilne mete.

Naravno, ali na kraju je ova kampanja protiv ukrajinskog civilnog stanovništva i infrastrukture samo rezultirala time da je Rusija označena kao državni sponzor terorizma, a EU i SAD nam dostavljaju više oružja i pomoći.

Prije nego što ste se prijavili u obrambene snage, pomagali ste u humanitarnoj pomoći. Neka su mjesta sravnjena sa zemljom ili opljačkana od strane okupatora, ali ljudi se vraćaju svojim kućama ili onome što je od njih ostalo.

Puno se radi na obnovi zgrada i da, ljudi se vraćaju jer ne žele napustiti svoje domove.  Obnova nije tako brza kao što bismo željeli, ali na sreću postoji nekoliko zemalja koje u to ulažu novac. Cilj je obnoviti sve što je srušeno.

Što je ponovno zauzimanje Khersona značilo za Ukrajinu?

Za Ukrajinu je to prekretnica, simbol da ćemo povratiti sve izgubljene teritorije. Za Rusiju je to neublažena katastrofa. Glavna poruka ruske propagande kada su osvojili Kherson bila je: “Rusija je ovdje zauvijek”, “Nikada nećemo otići”, “Nećemo se povući”. Nakon neuspjeha u Kijevu, a zatim i Harkivu, povlačenje iz Khersona došlo je kao udarac Rusima, pa su čak i neki njihovi ratni dopisnici od tada počeli kritizirati Putina i vodstvo vojske.

Trenutno su angažirani u Bakhmutu, gdje su pretrpjeli velike žrtve za samo nekoliko osvojenih metara.

Vaša jedinica kreće prema naprijed za samo nekoliko dana. Imate li adekvatnu opremu da izdržite zimu?

Da, dobro smo pripremljeni za zimu, iako je bila toplija zima nego inače. S druge strane, Rusi su mobilizirali mnogo ročnika i nemaju potrebnu opremu za sve svoje vojnike. Kad čujem za “Opću zimu” kao saveznika Rusa, podsjeća me na rat protiv Finske 1940. godine. Ta kampanja bila je neublažena katastrofa za Ruse i “Opća zima” je radila protiv njih. Mislim da će se ista stvar dogoditi i u Ukrajini.

Koliko je trajala vaša obuka?

Ukupno je prošlo gotovo šest mjeseci. Prošao sam vojnu obuku u različitim područjima: streljaštvu, taktici, urbanoj borbi itd. A onda moja obuka kao borbenog bolničara. Naša jedinica trebala je biti poslana na bojišnicu nekoliko mjeseci ranije, ali promjene u ratnoj situaciji omogućile su nam da odradimo više obuke i poboljšamo svoje vještine.

Poznajete li poljske borbene bolničare Witolda Dobrowolskog i Damiana Dudu? Njihove misije na frontu postaju vrlo popularne u Poljskoj.

Da, oboje su dobri prijatelji. Duda je trenutno u Bakhmutu, nakon što je sudjelovao u oslobađanju Khersona, i radi sjajan posao evakuirajući civile i vojnike ranjene u borbama.

Koja je razina pripravnosti ukrajinskih borbenih bolničara?

Teško je reći, ali svakako je mnogo viša od razine koju smo imali 2014. godine. U ovih osam godina ugradili smo novu opremu i iskustvo akumulirano od 2014. godine, a protokole američke vojske prilagodili smo i našoj situaciji.

Na primjer, proizveli smo ukrajinsku verziju AMERIČKOG CAT-a (Combat Application Tourniquet), koja je jednako učinkovita, ali mnogo jeftinija. Medicinski instruktori NATO-a rekli su nam: “Sada vas učimo kako spasiti živote, ali za godinu dana vi ćete nas podučavati zbog iskustva koje ćete steći u ratu s Rusijom”.

Mislite li da će Rusija moći preokrenuti ukrajinske uspjehe s novomobiliziranim vojnicima?

Neobučeni vojnik je jednokratni vojnik i vjerojatno će umrijeti u prvoj bitci u kojoj sudjeluje jer nema odgovarajuću obuku i opremu, ne zna koristiti borbenu medicinsku opremu i nema moderno naoružanje kao što ima naša vojska. Ukrajina ima mnogo profesionalniji i tehnološkiji pristup ovom ratu, koristimo bespilotne letjelice i satelite, imamo obavještajne podatke koje pružaju Britanija i Sjedinjene Države, a to čini situaciju vrlo kompliciranom za Ruse.

Neki od tih novomobiliziranih vojnika poginuli su u Ukrajini samo dva tjedna nakon što su regrutirani. Zar ruskoj vojsci nije stalo do života njenih ljudi?

U Rusiji ljudski život vrijedi vrlo malo. Na Novu godinu izgubili su 600 ljudi u bombaškom napadu HIMARS-a na Makiivku, ali komentari običnih ljudi na ruskim društvenim mrežama to su umanjili jer je to bio tako mali broj s obzirom na ogromno stanovništvo Rusije. Ovo je više mentalitet Drugog svjetskog rata.

Vladyslava Kovalčuka intervjuirao je Álvaro Peñas. Carlos Perona Calvete je pisac za The European Conservative. Ima iskustvo u međunarodnim odnosima i organizacijskom ponašanju, radio je na području upravljanja europskim projektima i trenutno čeka objavljivanje knjige u kojoj istražuje metafiziku političkog predstavljanja.

Izvor: Sloboda.hr/disidentia.com

foto: Álvaro Peñas