Komentar Álvara Peñasa, španjolskog povjesničara i međunarodnog analitičara specijaliziranog za istočnu Europu.

U Volgogradu je obilježena 80. godišnjica sovjetske pobjede u bitci za Staljingrad. Odlučujuća pobjeda jer je predaja 6. armije generala von Paulusa označila početak njemačkog poraza na istočnoj bojišnici i u Drugom svjetskom ratu. Grad, koji je 1925. preimenovan u Staljingrad, a 1961. u Volgograd, mogao bi vratiti svoje staro ime i ponovno postati “Staljinov grad” na zahtjev veterana bitke, a prema TASS-u, regionalni guverner Andrej Bočarov formirao je građansko vijeće proučavati javno mnijenje o tom pitanju.

U jeku sovjetskog previranja, novi Staljinov spomenik, bista, otkriven je u srijedu u blizini muzeja Staljingradske bitke, pored bista sovjetskih maršala Georgija Žukova i Aleksandra Vasilevskog. “Arhitekti staljingradske pobjede”, kako je rekao predsjednik Volgogradske regionalne dume Aleksandar Bloškin. Tijekom svečanosti počasna straža položila je cvijeće na tri spomenika. Ovo nije prvi spomenik tiraninu u Volgogradu – u prosincu 2019. dvometarska betonska bista otkrivena je pokraj lokalnog sjedišta Komunističke partije povodom 140. godišnjice Staljinova rođenja.

Na nekim zgradama postavljeni su golemi plakati sa Staljinovim likom, ostavljajući dojam da se grad vratio u prošlost u sredinu prošlog stoljeća. Kult Staljina snažno se vratio u današnju Rusiju s režimom koji priziva sovjetsku prošlost s nostalgijom prije svega. Unatoč tome, čini se da je veliki dio zapadne “desnice” potpuno slijep za Putinov neosovjetizam.

Suočeni sa slikama ovih dana, branitelji tobožnjeg konzervativizma Kremlja ponavljaju da je ovo Staljingrad i da Rusi jednostavno slave svoju pobjedu u Velikom Domovinskom ratu. Isticanje sovjetskih zastava ili premještanje statua Lenjina, iako vođa Oktobarske revolucije nema nikakve veze s Drugim svjetskim ratom, također bi bili dio ove beskrajne vreće trikova.

No, da bismo otklonili svaku sumnju da nova Rusija jako liči na staru, dovoljno je pogledati novu kartu ulica koju ruski okupatori nameću u ukrajinskim gradovima pod svojom kontrolom. Politolog Sergej Sumlenny, čiji je akademski rad usmjeren na istočnu Europu, kao primjer navodi okupirani grad Melitopolj. Očito je u mnogim slučajevima promjena naziva ulica pokušaj uklanjanja svih ukrajinskih tragova iz grada, pri čemu se radi o tome da se nova imena odnose na staljinističke generale i krvnike te povijesne ličnosti komunizma.

To je povratak u prošlost, u vrijeme kada su ova mjesta pripadala Sovjetskom Savezu.

Tako je ulica posvećena Pilipu Orliku, autoru prvog ukrajinskog ustava, preimenovana u Vasilija Konstantinoviča Bluhera. Zapovjednik Crvene armije tijekom Ruskog građanskog rata i kasnije vojni guverner Dalekog istoka, gdje je 1935. napredovao do čina maršala Sovjetskog Saveza. Kada su 1937. počele čistke Crvene armije, Blücher je bio jedan od generala uključen u optužnicu protiv maršala Mihaila Tuhačevskog.

Siguran od čistki, Blücher se vratio na Daleki istok i zapovijedao sovjetskim snagama koje su se sukobile s Japancima u bitci kod jezera Khasan (srpanj-kolovoz 1938.). Sovjeti su pobijedili, ali Moskva je smatrala da su pretrpljeni gubici bili pretjerani, što je dovelo do njegovog pada u nemilost. NKVD ga je optužio za špijunažu za Japan i uhitio ga 22. listopada 1938. Blücher je odbio priznati i bio je mučen te je umro u zatvoru 9. studenog.

Još jedan staljinist koji se vratio na ulice svog rodnog grada je Izrael Iakovlevich Dagin.

Pripadnik Crvene armije od 1917., Dagin se pridružio Čeki i Komunističkoj partiji 1919. Njegova učinkovitost u sovjetskim represivnim organima (Čeka-OGPU-NKVD) donijela mu je dva znaka časti Čeke/GPU-a 1924. i 1932. i nekoliko promaknuća dok nije postao komesar državne sigurnosti trećeg stupnja. Dagin je djelovao na Sjevernom Kavkazu i u studenom 1938. promaknut je u načelnika 1. odjela (zaštita rukovoditelja) Glavne uprave državne sigurnosti. Kao i mnogi drugi čekisti, Dagina je zadesila ista sudbina kao i njegove žrtve. Uhićen je u svibnju 1938., osuđen je na smrt 21. siječnja 1940. u Moskvi i sljedeći dan pogubljen.

Međunarodni socijalizam također ima svoje mjesto na novoj karti ulica, a ulice nekoć posvećene Oleksandru Dovženku, ukrajinskom pioniru sovjetske kinematografije, i Jaroslavu Mudrom, velikom knezu Kijevske Rusije, preimenovane su po Karlu Liebknechtu i Rozi Luxemburg, osnivačima njemačke komunističke partije.

Karl Marx rekao je o državnom udaru Louisa Bonapartea, koji je nastojao oponašati Napoleona, da se “povijest događa dvaput: prvi put kao velika tragedija, a drugi put kao jadna farsa”. Putin nije Staljin ili Petar Veliki, ruska vojska nije nezaustavljiva Crvena armija, niti je današnja Rusija Sovjetski Savez. Pokušaj uskrsnuća sovjetskog imperija na putu je da postane jadna farsa, ali je već sad velika tragedija.

Autor teksta je Álvaro Peñas, španjolski povjesničar i međunarodni analitičar specijaliziran za istočnu Europu. Urednik je portala deliberatio.eu i suradnik Disidentie, El Americana i drugih europskih medija.

Izvor: Sloboda.hr/ Álvaro Peñas

foto: Álvaro Peñas