Mnogi se pitaju: zašto u Hrvatskoj još nije donesen Zakon o lustraciji, tj. zašto nije obavljena provjera i uklanjanje iz javnog političkog života osoba koje su bile aktivne, koje su obnašale visoke dužnosti u komunističkoj partiji, tajnim policijama, obavještajnoj službi UDBA u Brozovom totalitarnom režimu, tim prije što je većina zemalja u našem okruženju to već učinila ili će učiniti? Na to ih obvezuje i Rezolucija Vijeća Europe 1481(2006). Međutim, kad je riječ o ovom problemu, u Hrvatskoj i dalje važi ono što je svojedobno izgovorio jedan od najvećih zločinaca XX. stoljeća Josip Broz da se “suci ne trebaju držati zakona kao pijani plota!”, pa je i to valjda jedan od razloga što se Hrvatskoj oprostilo da sprovede Rezoluciju (lustraciju), koja je, ako se ne varamo, bila i jedan od uvjeta za ulazak naše zemlje u Europsku uniju!?
Stoga, svi oni koji misle da se u Hrvatskoj nije provela lustracija, varaju se. Ne govore istinu. Hrvatska je među prvima, ako ne i prva od početka devedesetih godina, pa sve do današnjih dana provela i provodi lustraciju, samo ne onako kako je to zamislila Europa, već kako je željela većina onih koji su obnašali ili obnašaju najviše političke dužnosti u Hrvatskoj.
(Ne će udbaš udbaša progoniti!)
Naime, ako pogledate popise najviših hrvatskih dužnosnika, (“od stoljeća sedmog”), zatim onih koji vode najveće hrvatske gospodarske tvrtke, banke, medije, koji su i dalje suci, državni odvjetnici, šefovi policija, veleposlanici i drugi, relativna većina, dakle ne svi, je zauzela te ključne pozicije, ili fotelje, jednim udarcem, kao da ubijaju muhe- gotovo preko noći maknuta je većina hrvatskih domoljuba, stradalnika komunističkog režima, hrvatskih branitelja, i na njihova mjesta (neka svatko pokuša po tom pitanju napraviti analizu u svojoj sredini, gradu ili selu, općini ili županiji) pa će vidjeti da su (najvećim) dijelom na visokim političkim, redarstvenim i gospodarskim funkcijama na vlasti i dalje (svaka čast izuzecima) oni koji su i te kako poznati iz vremena komunizma kao kršitelji ljudskih prava, kao ljudi koji su uhićivali, mučili, zatvarali, prijavljivali sve one koji nisu “klečali” pred Brozom i njegovim istomišljenicima. Ako pak nisu oni, onda su na vlasti i centrima moći (i veliki menageri) dobrim dijelom njihovi najbliži (ne pada jabuka (zar ne Perkoviću) dalje od stabla).
Dakle, Hrvatska je “primjer” u ovom dijelu Europe kako se “provodi” lustracija, pa onda se i ne treba čuditi zbog čega se u nas uopće više i ne govori i ne piše, a kamoli donosi zakon po tom pitanju. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, koji bi trebalo preimenovati u Stožer za obranu Hrvatske, nedavno je zatražio da se, među ostalim, lustracija provede i u Hrvatskoj. Kakav je odgovor na ovo pitanje onih koji su trenutačno na vlasti? Šutnja, marginaliziranje i podcjenjivanje, kao da kod nas u vrijeme Broza nisu postojali logori gdje se odlazilo i ako je nekome tekst u javnim glasilima počinjao sa slovom “U”. (Čudi nas da se već netko nije sjetio i slovo “U” izbacio iz hrvatske abecede!).
Stoga, nisu u pravu oni koji tvrde da Hrvati nisu sproveli lustraciju- maknuli su žrtve, a doveli podobne i provjerene, kako bi rekao dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik – crvene, crne, žute i zelene vragove, koji su nas doveli i do dna dna, do tri tisuće suicida hrvatskih branitelja, oko 30 tisuća prerano umrlih hrvatskih branitelja, do kopanja po kantama za smeće, prodavanja kapitalnih gospodarskih i inih objekata hrvatskim tajkunima za “kunu”, a možda i za “dvije”, do već blizu 400 tisuća nezaposlenih, do uništavanja poljoprivrede, zdravstva, školstva, pa do toga da svaki drugi Hrvat ima barem jednu ovrhu, što znači da im neprestano prijeti da ih i iz obiteljskih kuća i za male novce, zajedno s djecom, mogu istjerati (i tjeraju ih) i na ulicu.
Pored toga, jeste li zamijetili da i unatoč spora koji u vezi genocida vodimo sa srpskim agresorom u Den Haagu, malo koji političar (osim onih krajnje desnih) javno ističu Srbe, Crnogorce, zločinačku JNA i domaće izdajice u negativnom kontekstu, već se ta tema u njihovim govorima jednostavno – preskače i prešućuje. Balkanski krvnik, ratni zločinac Slobodan Milošević se kod nas spominje možda jednom ili dva puta na godinu, a da “lijepo stoji crvena i krvava zvijezda petokraka” svako malo. Ali, za to puni su novinski kiosci i knjižare knjiga u kojima se (“ispod stola”) veliča Broz, partija i Jugoslavija. Osim toga, sve se više tiskaju i prodaju knjige o Hitleru i fašizmu, dok će se one o hrvatskom Domovinskome ratu i stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države uskoro možda zbog nezainteresiranosti prestati i objavljivati.
Za više ovakvih tekstova- klikni Like!
A sve to je baš djelo onih koji su bili “zahvaćeni” lustracijom, koja se jedino kod nas provodi na način – jednom udbaš, uvijek udbaš!
Međutim, u svemu tome je neshvatljivo i to da se ti koji su bili zahvaćeni “lustracijom” (zvanom udbaš-udbašu) uopće ne skrivaju niti nastoje zataškati svoju životnu povijest, već znaju isticati kako tu nema ništa spornoga jer su uvijek radili – po zakonu!
Najbolji primjeri za to su razni perkovići, manolići, mesići, boljkovci i mustači.
Autor: Mladen Pavković
Foto: braniteljski-portal.hr/ Dnevno.hr