“Uvođenjem operacija na otvorenom tržištu u funkciji reprogramiranja dijela javnog duga, omogućila bi se djelotvornija uloga države u sferi investicija, povećala likvidnost mirovinskih fondova i bankarskog sustava, a sve u svrhu povoljnijeg kreditiranje privatnog sektora i bržeg izlaska iz krize”, istaknuo je u svom izlaganju Željko Rohatinski na okruglom stolu Banke i NSZ-a održanom u Zagrebu 24. travnja 2014.
Sve više vijesti iz Europske unije i Hrvatske govore o pojavi deflacije, koju zapravo čini jednom od najaktualnijih tema u gospodarstvu. Stoga su magazin Banka i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, 24. travnja u Zagrebu organizirali okrugli stol o deflaciji.
Uvodna izlaganja imali su: Željko Rohatinski, bivši guverner Hrvatske narodne banke i sadašnji gospodarski savjetnik Ivice Todorića (predsjednika Uprave koncerna Agrokor), i Boris Cota, sveučilišni nastavnik s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i gospodarski savjetnik predsjednika Ive Josipovića.
Na panel raspravi sudjelovali su Ivo Bićanić, sveučilišni nastavnik s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Vedran Šošić, viceguverner HNB-a i Hrvoje Šimović, izvanredni sveučilišni nastavnik s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Željko Rohatinski govorio je o nužnosti brze promjene bez koje Hrvatska ne može izaći iz recesije, a pritom ponudio je novi pristup: mjerama na otvorenom tržištu reprogramirati dio javnog duga i time osloboditi prostor za jeftinije kreditiranje privatnog sektora. Rohatinski je ukazao kako je to „jedna od mogućnosti“ izlaska iz krize i, naglašava da je za to potrebno nekoliko preduvjeta kao što su: racionalizacija i stroga kontrola “ne investicijskih” stavki proračuna, spremnost banaka i mirovinskih fondova da zadrže oslobođenu likvidnost u zemlji i supstituiraju “sigurne” plasmane državi mnogo rizičnijim plasmanima privatnom sektoru, fleksibilnija prudencijalna politika središnje banke, odustajanje od a priori definirane rigidnosti nominalnih plaća, sposobnost poduzetništva da osmisli i realizira konkurentne proizvodne programe i tome slično.
Ipak, Rohatinski je svjestan kako baš svaka od navedenih pretpostavki zadire u separatne interese pojedinih struktura ekonomije i društva i znači za njih preuzimanje određenog rizika, a da pri tomu ne može biti nikakvih čvrstih garancija uspješnosti takvog pristupa. Ipak očito je da uz sve parcijalne različitosti treba konsenzusom (brzo uspostaviti zajednički presjek interesnih i rizičnih skupova bez kojeg država ne može suštinski izaći iz postojeće krize), zaključio je Rohatinski.
Na panel raspravi koja je uslijedila (rečeno je) kako javni dug Hrvatske sad je na 70% BDP-a, po novoj metodologiji zapravo bit će 85%, a nastavi li rasti ovim tempom za tri bismo godine mogli doći i do 100%, kad ćemo zaista ozbiljenje morati dogovoriti reprogramiranje javnog duga s Bruxellesom.
Zapravo organizatori okruglog stola s pravom su ukazali hrvatskoj javnosti na veliki i ne zaobilazni problem sve većeg duga u BDP, pritom očekuju da Vlada RH i nadležne financijske državne ustanove (ozbiljenje shvate zbilju) u kojoj se kao članica EU nalazimo i, kako bi bilo moguće iz nje izići.
Zaključak okruglog stola je da bi se samo Reprogramiranjem javnog duga brže izišlo iz krize, jer trenutak je da se moramo odgovornije ponašati kao ozbiljna država članica EU, pa i prihvatiti savjete kompetitivnih znalaca. Čak i propitivati pojedine istupe predavača, jer je riječ o pomno pripremljenim istupima uglednijih hrvatskih financijskih stručnjaka, koje je moguće dobiti u časopisu Banka (cjelovitu verziju) izlaganja Željka Rohatinskog i ostalih govornika okruglog stola.
Autor: Ivan Raos