Hrvatski antifašisti, tj. bivši partizani, sjećate li krvave šume u Macelju (Hrvatsko zagorje)? Tamo se svake godine na prvu nedjelju mjeseca lipnja, pa tako će biti i ove, održava velika spomen misa. Tek što smo obilježili masovne partizanske zločine u Bleiburgu, prisjetit ćemo se i stradanja nevinih Hrvata koje su poklali, brutalno ubili oni koji danas svako malo, kao nedavno u Kumrovcu, obučeni u odore fašističke JNA, i s kapom na glavi na kojoj vrišti partizanska zvijezda petokraka, isto onakva kakvu su nosili zločinci i agresori tijekom hrvatskog Domovinskoga rata, urlaju o tome da su oni, a ne hrvatski branitelji u Domovinskom ratu stvorili hrvatsku državu. U toj maceljskoj šumi već godinama vlada tišina, muk i užasan strah. Vjeruje se da je tu, nakon križnih putova, smrt našlo oko 12 tisuća ljudi čije se kosti nalaze u oko 130 jama.
Za više ovakvih članaka – klikni LIKE!
Blakopokojni kardinal Franjo Kuharić na ovom je mjestu 1991. služio prvu misu zadušnicu, a godinu dana potom krenula su i prva iskopavanja. U vrijeme vladavine Broza, partizanska gamad, a kako ih drugačije nazvati, pedeset je godina šutjela i krila ova grobna mjesta. Samo na lokacijama Ilovec i Lepa Bukva otvorene su 23 jame iz kojih je izvađeno 1.163 žrtava. Netko je vrlo brzo potom zaustavio daljnja iskapanja i prekid istraživanja.
Gdje su sada razni frljići, čički, pupovci, nobile, fumići, pilseli, teršeliči, mesići, dežulovići, manolići, butkovići, ivančići, kosanovići i drugi, koji se deru, pa čak i prave kazališne predstave, kao taj lažljivi Frljić, bivši dečko Daniele Trbović? (To su mu na žalost “glavne” kvalifikacije). Jesu li za te “cirkusante” svi zločini isti? Što je s Uskokom i DORH-om kad su u pitanju maceljske žrtve? Što je na kraju krajeva s onim da svaki zločin ima svoga zločinca? U maceljskoj šumi dogodio se strašan zločin koji je naredio Josip Broz Tito. O tome se ne uči u školi, poštovani ministre Jovanoviću, niti se tamo vode školska djeca, kao u Jasenovac, da vide gdje su pretežno, na žalost, i od hrvatskog, a ne samo srpskog noža, stradali brojni nevini Hrvati, žene, djeca, starci, koje su prokletnici nakon što su se predali u Bleiburgu poput životinja tjerali po Sloveniji i Hrvatskoj, da bi ih brutalno ubili u ovoj šumi. Istraživanja i otkopavanje žrtava na ovoj lokaciji mora se nastaviti. Čak je i jedan Milovan Đilas, 1979., javno svjedočio o tom pokolju. Rekao je: “Da budem iskren mi nismo shvaćali zašto Britanci ove ljude nama vraćaju. Uglavnom su to bili obični seljaci. Oni nisu nikoga ubili. Njihov je jedini strah bio od komunizma. Englezi učiniše nešto sasvim pogrešno kada su ove ljude vratili natrag preko granice, kao što smo i mi pogrešno učinili što smo ih sve pobili”. Međutim, ovaj srpski “koljač” zaboravio je da je 1945. nešto drugačije govorio. Tada je priznao da je “Hrvatska vojska morala biti uništena da bi Jugoslavija mogla živjeti!“
>>> Komunističke spodobe u Kumrovcu: “Hrvatska nije stvorena u Domovinskom ratu!”
Sramotno je da se ovo područje stradavanja u Macelju i dalje neprestano uništava, umjesto da se sve i još neotkrivene jame, vidno i trajno označe te da se cjelokupno mjesto stradavanja (promjera oko pet kilometara) proglasi Spomen područjem. Ali, sad se opet vraćamo na ono što prokleti krvnici i današnji njihovi istomišljenici ne otkrivaju – imena zločinca! Tko je kriv, nitko nije kriv, idemo na stradanje srpske obitelji Zec, kao da su oni i samo oni nevini pobijeni. Dakle, neka nam fašistička gamad, a kako ih drugačije nazvati, odgovori tko je pobio sve te ljudi, a nadležne službe – kad će napokon netko odgovarati? Mediji, na žalost, ne pokazuju vidnije zanimanje za ove strašne zločine, koji su samo nastavak onoga što nam se događalo i početkom devedesetih. Nama je važnije osuditi one koji viču “Za dom spremni” nego one koji su zvjerski pobili tolike nevine ljude. To nije ništa drugo nego odvraćanje pozornost od Brozovih zločina, pa nije ni čudno da ljudima u određenim trenucima “prekipi” i da neke tomiće zbog njihovog sramnog pisanja zaliju – govnom, kao što bi trebalo zaliti i neke druge, koji besramno marginaliziraju hrvatsku povijest.
Svojedobno je Stjepan Brajdić, koji je preživio Bleiburg i Križni put, koji je početkom kolovoza 1945. uhićen od OZNE u Zagrebu i osuđen na smrt strijeljanjem, a zatim pomilovan na 20 godina robije, od čega je desetak proveo na robiji u Gradiški, Lepoglavi i S. Mitrovici, koji je cijelog života moralno-politički nepodoban, postavio i nekoliko zanimljivih pitanja, prije svega toj fašističko-partizanskoj bagri, koja je nakon (!) rata ubijala i masakrirala nevine Hrvate. Možda bi na njih znao odgovoriti i neki člankopisac iz bivšeg Ferala ili današnjih Novosti, ili pak netko iz aktualne političke vlasti, kojima “lijepo stoji partizanska kapa”. Dakle, znate li možda za neki neuništeni grob hrvatskog vojnika NDH, znate li da li je netko odgovarao za zločin uništavanja vojnih groblja i grobova poginulih u vremenu od 1941.-1945., znate li nekog zločinca koji se pokajao i posvjedočio o zločinima koje su počinili komunisti-partizani-JNA u vremenu poslije 15. svibnja 1945., jeste li se ikada upitali kakvi su to ljudi, koji svjesni počinjenih zločina mogu mirno, bez grižnje savjesti, živjeti među nama, kakvo je to društvo, koje je te zločince nagradilo za učinjeno zlo i nagrađuje ih još i danas te znate li broj strijeljanih po presudama nakon 15. svibnja 1945 i gdje su njihovi grobovi?
Ako tko zna bilo koji odgovor, neka ga pošalje na adresu: Udruga Macelj 1945., Vojnovićeva 15, Zagreb.
Autor: Mladen Pavković
Foto: Braniteljski portal
>>> Dr. Razum: Nema dokaza za masovne ustaške zločine u Jasenovcu, ali ima za partizanske!