Bivšem hrvatskom predsjedniku države Stjepanu Mesiću odmah se treba oduzeti ured, odličja i sve privilegije koje nezasluženo prima. I ne samo to. Mesić treba i kazneno odgovarati, ne samo zbog navodne pljačke, već prije svega zbog sramotnog umirovljenja hrvatskih generala, koji su napisali i objavili otvoreno pismo hrvatskoj javnosti (28. rujna 2000. godine). Nakon toliko vremena sad se tek vidi koliko je zla učinio taj čovjek, koji je prvi počeo s kriminalizacijom Domovinskog rata. Mnogi su na žalost već zaboravili što su još tada poručili dvanaestorica hrvatskih generala u svom obraćanju javnosti. Kad danas čitate to pismo koje su potpisali Janko Bobetko, Ante Gotovina, Krešimir Ćosić, Mirko Norac, Davor Domazet, Ivan Korade, Damir Krstičević, Ivan Čermak, Ivan Kapular, Nojko Marinović, Ivan Basarac i Miljenko Filipović stječe se dojam da su potpisnici itekako bili u pravu, a da je Mesić postupio kao zadnje smeće odmah nakon njegove objave umirovivši stožernog generala u mirovini Janka Bobetka, admirala Davora Domazeta Lošu, general pukovnika Ivana Čermaka, general pukovnika u mirovini Ivana Basarca, general pukovnika Krešimira Ćosića, general pukovnika Ante Gotovinu, general bojnika Damira Krstičevića, general bojnika Ivana Kapulara, general bojnika Mirka Norca, general bojnika Milenka Filipovića, general bojnika u mirovini Ivana Koradea i general bojnika u mirovini Nojku Marinovića.
A što su to ovi istinski branitelji i zapovjednici napisali da ih je jedan Mesić, zamislite jedan Mesić, toliko oblatio, a samim time i hrvatski Domovinski rat te sve žrtve koje su pale u obrani hrvatske Domovine? Istinu i samo istinu!
Klikni LIKE ako misliš da je bivšem predsjedniku mjesto u ZATVORU!!
Generali su naglasili da su odlučno podigli svoj glas jer se već dugo njihova imena povlače po medijima u sklopu sve raširenije kampanje kriminalizacije Domovinskog rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske. Zatim su s ogorčenjem konstatirali da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečem negativnom, problematičnom, pa i sramotnom. Istaknuli su posebno da nisu protiv sankcioniranja pojedinačnih zločina ili kriminalnih djela, da se nepotrebno demonstrira sila, proglašavaju krivci prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage. Poduprli su sve one nakane da se na zapovjedna mjesta postave školovani i najsposobniji ljudi, a to znači oni koji su se dokazali u Domovinskome ratu. Na kraju su u svom otvorenom pismu pozvali najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to su, kako su rekli, duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.
Ovo pismo 12 hrvatskih generala naišlo je tada na oštru osudu ondašnjih političara, a kad su aktualnog predsjednika države Ivu Josipovića nedavno pitali što misli o ovom pismu, odnosno je li njegov prethodnik dobro postupio što je otjerao hrvatske generale, odgovorio je – pozitivno.
>>> Stipe Mesić lobirao u Austriji za zabranu komemoracije u Bleiburgu
Međutim, kad nakon toliko dugo vremena pročitate ponovno otvoreno pismo hrvatskih generala hrvatskoj javnosti možete doći samo do jednog zaključka – pismo je aktualno još i danas, a u njemu nema ni trunke mržnje, osvete i blaćenja. Napisano je dobronamjerno. Pa, gdje je onda problem? Problem je u tome što se u njemu prije svih prepoznao Stjepan Mesić, a potom i svi ostali koji su Domovinski rat gledali “na televiziji” ili su se dok su generali ratovali skrivali u ormarima ili ispod stola. Ovo pismo odmah su proglasili “političkim pamfletom”, miješanje Junaka Domovinskog rata u politiku i tome slično. Pa, nisu Stjepan Mesić i njegovi kameleoni stvorili hrvatsku državu. Mesić je, kao što se danas vidi, navodno bio podmetnut od strane nekih obavještajnih službi, prije svega od Udbe, da čitavo vrijeme ovako ili onako radi na razaranju hrvatske države, što najbolje potvrđuje njegov odnos prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, njegovo sramno i izdajničko svjedočenje u Haagu, nedopušteno dilanje državnih dokumenata pokojnom Pukaniću i svim drugima koji su bili zainteresirani za blaćenje hrvatske države i hrvatskih branitelja, pa do toga da je imao iznimne financijske koristi (gdje su milijuni dolara koje je “izgubio” od hrvatskih iseljenika?), od bavljenja politikom, što je čitav život njegovo osnovno zanimanje. Da je ovaj navodni hrvatski zlotvor bio za Hrvatsku i njene časne branitelje, nikada nam ne bi podmetnuo “antifašizam”, a omalovažio hrvatsku borbu za državu, već bi se dosljedno borio za ono za što su desetine tisuća Hrvata dali svoju krv i svoje živote. Ovo pismo trebalo bi biti obvezna školska literatura. Na temelje njega djeca bi trebala učiti u školama kako se bori za Hrvatsku, ali i kako se izdaju interesi onih koji su je stvorili.
Kad je bivši Udbaš Perković u jednom intervjuu rekao da je “Udba stvorila hrvatsku državu” mislio je isključivo na Mesića i njegove kompanjone. No, zanimljivo je da nitko nema petlje “otpetljati” tu hobotnicu zvanu Mesić, a jedan od razloga je sigurno i taj što dok je bio na ili oko vlasti mnogima je učinio razne usluge, što mu ovi sada trostruko vraćaju s – kamatama, jer u svakoj pravnoj i demokratskoj državi taj i takav već bi odavno bio iza rešetaka.
Ovo otvoreno pismo 12 hrvatskih generala nikako ne smije biti zaboravljeno i bačeno u stranu. Pomno ga danas trebaju analizirati hrvatski pravnici, ali još više hrvatski domoljubi, s obzirom da u njemu nema ni trunke laži, s kakvima se čitavo vrijeme služi Mesić i oni oko njega. Mesić je, kao tadašnji šef države, uistinu mogao raditi što god je želio, ali bojimo se da se od tog njegovog diktatorskog vladanja na žalost malo što promijenilo, poglavito za ljude čija su imena trebala biti zapisana zlatnim slovima. Ako su generali bili krivi zbog istine i samo istine, i zbog toga su snosili nevjerojatne posljedice, onda se pitamo: kako to da Mesić i Manolić, kad su demonstrativno napustili HDZ i politiku dr. Franje Tuđmana, i očito htjeli sa svojim pijunima izvesti državni udar, da državni udar, zbog toga nikada nisu odgovarali, već dapače, i jedan i drugi čitavo vrijeme od tada, pa sve do danas od većine političara na vlasti, lijevih ili desnih, neprestano se nagrađuju baš kao i Pupovac, Stanimirović, Džakula i slični?
“Nešto je trulo u državi Danskoj!” – izgovorio je veliki Schakespeare.
Autor: Mladen Pavković