Uvaženi neurokirurg i profesor, dr. Eben Alexander, tvrdi da je tijekom nekoliko dana provedenih u komi doživio kliničku smrt te završio u raju, no taj raj nije ono što očekujete ili o kakvom Biblija govori.
Je li ovaj raj samo kreacija njegovog mozga (san) ili nešto drugo? U svakom slučaju, riječ je o sotonskoj prevari. A uvaženi doktor svojim svjedočanstvom dovodi u pitanje sva dosadašnja iskustva kliničke smrti u koje mnogi vjernici slijepo vjeruju. Prenosimo dio članka koji je s britanskog Daily Maila preuzeo portal Dnevnik.hr:
Kao neurokirurg i profesor znanosti mozga u harvardskoj medicinskoj školi, dr. Eben Alexander je uvijek skeptično gledao na spiritualna iskustva svojih pacijenata, unatoč svojem kršćanskom svjetonazoru. Znanstvenik u njemu bio je jači.
Alexander je za Daily Mail opisao svoje nesvakidašnje iskustvo, koje on opisuje kao putovanje kroz raj i susret s prelijepom ženom, koja ga je vodila tim putovanjem.
Njegovo poznavanje fizičkih karakteristika mozga činilo ga je sigurnim u to da izvantjelesna iskustva, susreti s anđeoskim bićima i slične stvari predstavljaju samo halucinacije, koje se javljaju kad mozak pretrpi traumu.
Na najdramatičniji mogući način, kaže on sam, otkrio je da je u krivu. Prije šest godina probudio se u krevetu s izrazito teškom glavoboljom te je u svega nekoliko sati pao u komu. Liječnici su ustanovili da je dobio meningitis, odnosno da mu se rijedak soj bakterije E. coli nalazi u leđnoj moždini i nagriza mu mozak poput kiseline. Njegove šanse za preživljavanje, piše, bile su ravne nuli.
Skeneri su pokazivali samo ravne linije, moždana aktivnost nije postojala. No, tvrdi Alexander, njegovo unutarnje “ja” je i dalje postojalo, usprkos zakonima znanosti.
Punih sedam dana Alexander je ležao u neresponzivnoj komi, a njegova svijest otisnula se na putovanje kroz čitav niz svjetova, svaki od kojih je bio čudesniji od prethodnog. Prošao je putovanje izvan fizičkog svijeta za koje bi samo par dana prije, odlučno tvrdio da je nemoguće.
Za svaku minutu njegove kome postoje medicinski zapisi i niti jedan od njih ne pokazuje bilo kakvu moždanu aktivnost. Drugim riječima, što se neuroznanosti tiče, njegovo putovanje dogodilo se samo u njegovoj glavi.
‘Moja karta Raja’
Prenijet ćemo samo neka od čudesnih zapažanja Alexandera njegovim riječima.
Nakon osljepljujuće glavobolje, kad sam pao u komu, postupno sam postao svjestan da se nalazim u primitivnom, primordijalnom stanju koje daje osjećaj kao da sam zakopan u zemlji.
No to nije bila obična zemlja, jer svugdje oko sebe osjetio sam, a ponekad vidio i čuo, druge entitete. Često sam se pitao je li to pakao?
Zaboravio sam čak kakav je to osjećaj biti čovjekom, ali jedan bitan dio moje osobnosti je još uvijek bio aktivan, moja radoznalost. Pitao bih: Tko? Što? Gdje? i nikad ne bi dobio odgovor.
Nakon dužeg vremena svjetlo se polako spustilo odozgo, bacajući prelijepe zrake živog srebra i zlatnog sjaja.
Bio je to entitet kružnog oblika, koji je zračio prelijepom, rajskom glazbom koju sam nazvao vrteća melodija. Svjetlo se otvorilo poput procjepa u tom primitivnom svijetu i osjetio sam kako prolazim kroz taj procjep, prema gore i u dolinu punu bogatog i plodnog zelenila, gdje vodopadi padaju u kristalno čista jezera.
Bila su tamo drveća, ljudi, životinje. Bila je i voda isto, tekući u rijekama ili padajući u obliku kiše. magle su se uzdizali iz pulsirajućih površina tih voda, dok su ribe plivale ispod.
Voda mi je bila duboko poznata. Voda se činila uzvišenijom i čišćom od bilo koje koju sam ikad vidio.
U raju, sve je stvarnije – manje gusto, ali istovremeno puno intenzivnije. U raju ništa nije izolirano. Ništa nije strano, Ništa nije nepovezano. Sve je jedno.
Sva su se moja osjetila stopila u jedno. Slušanje i gledanje više nisu bile dvije odvojene funkcije. Mogao sam čuti gracioznost i eleganciju bića u zraku te vidjeti spektakularnu glazbu koja dolazi iz njih.
Cijeli članak pročitajte ovdje.