Pred zgradom Ministarstva branitelja u Zagrebu u ponedjeljak su se spontano prvo okupili invalidi hrvatskog Domovinskoga rata najteže skupine, drugim riječima ljudi koji su 1991., kad je trebalo bili spremni dati i svoj život za hrvatsku Domovinu.
Ostali su trajni invalidi. I kad ti i takvi kažu da se za ovakvu Hrvatsku nisu borili, onda je već pet iza dvanaest! Njima su se pridružili i brojni drugi branitelji, koji su imali sreću ostati živi, dok su ostali spavali zimski san ili pak studirali. Neki su se u to krvavo vrijeme bavili i biznisom, pa su danas enormni bogataši, ala Ivica Todorić i slični.
Braniteljima je dosta i tog Matića i tog Glavaševića, ali i tog i takvog ministarstva koje se “srami” napisati da je “Ministarstvo hrvatskih (!) branitelja”! Dosta im je podcjenjivanja, marginaliziranja, dosta im je da branitelje hapse kao zadnja smeća, da ih trpaju u ludnice, da ih jednostavno smatraju ljudima drugog ili trećeg reda. Da im govore da “nemaju škole”, da im ne daju plaće koje su zaradili, da im ne priznaju ni pet posto onoga što uživa jedna zločesta i nedobronamjerna Vesna Teršelič, a o Pupovcu da i ne govorimo.
Dosta im je da se njihova djeca i žene ne mogu zaposliti, ali da ni mnogi od njih nemaju od čega živjeti. Dosta im je da im svako malo neki pupovac ili stanimirović čita “bukvicu”. Ne mogu gledati kako Hrvatska šuti na parade “pobjednika”, kakva je nedavno održana u Beogradu, a kojoj su bili nazočni i tzv. hrvatski antifašisti, koji su se izgubili u vremenu i prostoru, pa još uvijek, kao Srbi, sanjaju Veliku Srbiju.
Klikni LIKE ako podržavate branitelje u prosvjedu za smjenu čelnika Ministarstva branitelja!
Braniteljima je dosta da ih se optužuje da su “ustaše”. Kad se HOS-ovci pojave sa svojom ratnom zastavom, makar i na sportskom susretu, hrvatska policija traži da se zastava ukloni. Što nisu tražili 1991. da HOS-ovci ne nose ovu zastavu, ili bolje rečeno da ne ginu s njom u rukama? Jedan Glavašević, čiji je otac bio ratni izvjestitelj i stradalnik Domovinskoga rata, poput srpskog pijetla, bez ikakvog povoda, “skače” na istinske Junake Domovinskog rata, blati ih, a besramno izjednačava žrtvu i agresora. A zaposlen je u Ministarstvu branitelja! Taj “prolupali” političar ima sreću što mu otac nije živ, jer nitko ga tako nije osramotio kao njegov sin. To što mu je otac časno dao život za hrvatsku Domovinu nije razlog da njegovo dijete, njegov Bojan okreće glavu od onih koji su kao njegov tata sanjali i ostvarili državu.
A Predrag Matić, ministar branitelja, ponaša se kao da je sam oslobodio državu, kao da je “pop nad popom”. Umjesto da bude na usluzi svim braniteljima on se okrenuo SDP-u, pa radi po sistemu – tko nije za nas, taj je protiv nas! Što će nam takvo ministarstvo, što će nam takvi ministri? Ponaša se kao nekada ministar Pančić, a tako će i okončati svoju blijedu političku karijeru. Već neki o njemu pišu i romane s nazivom – “Sve je lažno!”. Matić je za Veljka Marića nedavno izjavio da je mu je u Beogradu uspio srediti da ga prebace u drugi logor koji je kao naš “Intercontinental”! A čovjek je od srpskog agresora ni kriv ni dužan osuđen na 12 godina robije, koliko nije dobio ni jedan od najvećih ratnih zločinaca Veselin Šljivančanin u Den Haagu. Kad je boravio u Beogradu nije se smio vratiti bez Marića. To bi učinio svaki ministar branitelja u svijetu za svojeg vojnika, ali ne i Matić.
>>> Svi znaju za Jasenovac, a nitko za srpske logore iz Domovinskog rata!
Stoga, nakon prosvjeda branitelja ispred Ministarstva branitelja, Matić više ne može pričati bajke da iza svega stoji “šačica ljudi”, “šačica branitelja”. Svi oni koji su dali krv za Domovinu žele da se ovaj čovjek i ovakvo ministarstvo maknu sa scene. Da odu u ropotarnicu. Kad ste uostalom vidjeli Matića i njegovu ekipu da su “rame uz rame” sa onima koje trebaju predstavljati, recimo sa Vukovarcima koji se i dalje bore za svoj grad? Kad ste čuli njegov prosvjed kad su uhitili nekog branitelja? Ne, on se drži aktualne politike kao pijan plota. Stoga nije ni čudno da kad se pojavi među braniteljima umjesto pljeska čuje zvižduke.
Ako dosad nije shvatio, valjda će shvatiti sada kad su mu branitelji, i to oni koji su uz smrtno stradale, najviše propatili, došli pod prozor, da je vrijeme da ode.
Na (daljnje) liječenje!
Autor: Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)