Kao odgovor pro-choice strane na molitvenu kampanju inicijative „40 dana za život“ u Hrvatskoj osnovana je Facebook grupa „Zaštitimo pravo žene na legalan i dostupan abortus“. Grupa je nedavno, vezano uz pitanje pobačaja, uputila upit Orahu, stranci Mirele Holy, koja je dobila nevjerojatno veliku podršku medija i agencija za istraživanje tržišta i javnog mnijenja netom što je osnovana. Takvu podršku medija i agencija za istraživanje tržišta teško može platiti nekakav domaći tajkun i sasvim sigurno se radi o financijskoj potpori koju osiguravaju inozemni centri moći. Nismo trebali dugo čekati da saznamo koja je točno misija Mirele Holy i zbog čega dobiva inozemni novac. Nakon što je prošle godine Mirela Holy samouvjereno izjavila da su istospolni roditelji bolji roditelji od heteroseksualnih roditelja, njena stranka je nedavno predstavila novu zakonsku inicijativu: od Ministarstva zdravlja traže da osnuje stručni tim za brzu promjenu spola u svim većim hrvatskim klinikama te da se osnuje centar za LGBT osobe u KBC-u Rebro. Međutim, ova stranka ima i sasvim konkretan prijedlog ciljanih mjera kojima bi se represivno djelovalo na priziv savjesti ginekologa. Jedna od mjera je uvjetovanje ne pozivanja na priziv savjesti pri zapošljavanju ginekologa kao i poticajne mjere u vidu stimulacija dodacima na plaću ginekolozima koji takve zahvate obavljaju. Mirela Holy će, ukoliko na ovakav način nastavi djelovati, biti kriva što će krilatica „ne sudite ljude prema izgledu“ bitno izgubiti na vjerodostojnosti. Jer mjere koje ona predlaže doslovno su stravične, prenosi Zdravstveniodgoj.com.
Facebook grupa „Zaštitimo pravo žene na legalan i dostupan abortus“:
Dobili smo odgovor od glasnogovornika ORaH-a:
Poštovana,
ORaH podržava pravo žena na izbor, odnosno apsolutno se protivimo zabrani pobačaja. Država mora jamčiti prava žena na suverenitet nad tijelom te je dužna osigurati ženama pravo na izbor.
Budući da ne možemo inzistirati na ostvarenju prava jedne osobe kršenjem prava druge osobe, ORaH je stava da nikakve sankcije ili diskriminacija liječnika/ca zbog priziva savjesti ne dolaze u obzir jer bi to bilo protuzakonito.
Međutim kako se zbog ovog njihova prava ne bi ugrožavala zakonska prava žena na siguran i dostupan pobačaj, a što je u zadnje vrijeme slučaj, država je dužna iznaći alternativna rješenja novonastale situacije. U tom smislu zalažemo se za rješenja kojima se neće narušavati ničija prava. Unaprjeđenju prava žena na reproduktivno zdravlje posvećena je cijela jedna cjelina ORaH-ove politike rodne/spolne ravnopravnosti koja će uskoro biti predstavljena javnosti. Naš je stav da se ženama mora osigurati pravo na ostvarenje potpunog suvereniteta nad vlastitim tijelom, u okviru kojeg posebice pravo na siguran i dostupan pobačaj. Ako na stranu stavimo da je pitanje pobačaja u našoj državi problematično sa više aspekata i da tu treba uvesti reda na više razina (primjerice standardizirati procedure i cijene ovih postupaka) nekoliko je mjera kojima bi bilo moguće ciljano utjecati na priziv savjesti ginekologa/inja.
Izuzmemo li izmjene ustava i zakona kao krajnju mogućnost, ravnatelji/ce bolnica u kojima je zbog priziva savjesti obavljanje pobačaja otežano (ili čak onemogućeno) mogli/e bi ubuduće zapošljavanje ginekologa/inja uvjetovati ne pozivanjem na priziv savjesti budući da takvi profili ginekologa/inja nedostaju njihovoj ustanovi te budući da to traži organizacija posla. Kako bi se pak destimulirala sve češća pozivanja na priziv savjesti već zaposlenih ginekologa/inja, te kako bi se liječničkim timovima koji pobačaje obavljaju, dodatno valorizirao njihov rad bilo bi potrebno uvesti poticajne mjere u vidu stimulacija dodacima na plaću timovima koji takve zahvate obavljaju. Jer ukoliko ginekolog/inja ima izbor pozvati se na priziv savjesti i tako obavljati i do 20% manje ginekološkog posla ili ne pozvati se na isto te obavljati prekide pobačaja i biti izložen/a prijekoru sugrađana/sugrađanki, vjernika/vjernica i ostalih konzervativnih struja, svakako da će i oni/e koji nemaju etičkih problema u vezi s izvođenjem ovog zahvata, koristiti priziv savjesti kao način da si olakšaju posao, te time posredno i život, jer vjerujemo da nitko od ginekologa/inja baš ne uživa u izvođenju pobačaja. Oni/e to čine kako bi se poštovala zakonom zajamčena prava žena na suverenitet nad tijelom. Dok se ovakvim mjerama poticaja ne osigura dovoljan broj ginekologa/Inja koji/e u pojedinoj bolnici obavljaju prekide pobačaja, ravnatelji/ce bolnica bili bi dužni/e dovesti ovlaštenog liječnika/cu iz neke druge ustanove i isplatiti honorar za odrađeni posao. Jasno da bi ginekologe/inje za koje se utvrdi da se prizivom savjesti koriste samo u javnim bolnicama, dok u privatnim klinikama obavljaju pobačaje, trebalo adekvatno sankcionirati disciplinskim postupkom i ukidanjem prava na priziv savjesti. Zloupotreba zakona ne bi se smjela tolerirati.
Ukoliko se po pitanju priziva savjesti ništa ne poduzme to bi u konačnici moglo dovesti do toga da se prekid trudnoće, iako zagarantiran zakonom, faktički ne može izvršiti nigdje u državi. Ne samo da bi se time kršilo pravo žena na suverenitet nad vlastitim tijelom, već će se pobačaji početi obavljali potajno i u sumnjivim okolnostima, izlažući time zdravlje žena opasnostima po život. Treba dodati i to da bi se time izravno diskriminirale siromašnije žene, budući da bi one bogatije ovakve postupke mogle obaviti u državama gdje je to moguće.
Hvala na interesu i srdačan pozdrav!
Dean Šarčević Glasnogovornik ORaH-a