Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. u javnost je poslala otvoreno pismo pomoćniku ministra branitelja Bojanu Glavaševiću u kojemu Udruga prognozira pomoćniku ministra branitelja da neće još dugo biti na svome radnom mjestu, te da će mu se sva njegova nedjela obiti o glavu. Otvoreno pismo koje potpisuje predsjednik Udruge Mladen Pavković prenosimo u cijelosti:
“Poštovani g. Glavaševiću!
Eto, što može učiniti jedna vaša najblaže rečeno “nesmotrena” izjava koju ste, kao pomoćnik ministra branitelja, rekli na okruglom stolu Europskog doma Vukovar i Documente (koja je iznimno poznata po borbi protiv svega što je hrvatsko!) – kako bi trebalo istražiti zašto velika većina hrvatskih branitelja i civila koji su prošli Domovinski rat boluje od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a riječ je, kako ste izjavili, o populaciji koja je pobijedila u ratu i ostvarila brojna zakonska prava, dok populacija koja je bila na strani tzv. Krajine i izgubila rat, nema prava, ali ni PTSP. (sic!)
Kao prvo, velika većina od registriranih hrvatskih branitelja nije ostvarila “brojna zakonska prava”, jer ih niti nema. Tu prije svega mislimo o ljudima koji su na ratištu proveli gotovo cijeli oslobodilački rat, a nisu imali “sreće” da ih pogodi metak. Takvi, kojih je najviše, ostvarili su minimalna prava, koja gotovo da i nisu spomena vrijedna. Oni pak hrvatski stradalnici koji su ostali trajni invalidi, ostvarili su tek neka od prava, tek neke od “povlastica” koje bi vama i sličnima vrlo rado poklonili samo da im možete vratiti zdravlje, dijelove tijela ili pak vratiti miran noćni san.
Kao drugo, vi biste prvi trebali stati u obranu tih ljudi, razumjeti ih, jer ste u hrvatskom Domovinskome ratu izgubili oca, koji je bio častan i pošten čovjek. Međutim, vi to ne činite, pa se stječe dojam da zbog toga “mrzite” Hrvate, a ne one koji su vam ubili oca, što je van svake pameti. Osim toga, vi nikada ne biste bili postavljeni za pomoćnika ministra branitelja da vam se otac ne zove – Siniša Glavašević. Možda nije, a možda i jeste za usporedbu: pokojna Kata Šoljić iz Vukovara je u Domovinskome ratu izgubila četiri sina i dvadesetak članova obitelji, Eva Šegarić iz Škabrnja tri i više od dvadesetak članova obitelji, pa nitko iz njihove obitelji nije nigdje na nekom “visokom” državničkom položaju, a takvih i sličnih primjera mogli bismo vam nizati u nedogled. Kao pomoćnik ministra branitelja, vi bi to, pretpostavljamo, trebali znati i bolje od nas. No, kad su vas po političkoj liniji postavili na ovo radno mjesto svi smo iskreno pljeskali, ali eto vidite i sami brzo ste nas, na žalost, razočarali. Bojimo se da će ta ista politika nakon vašeg “odsluženog” mandata s vama jednostavno “obrisati cipele”, što nikako niste zaslužili.
Kao treće, vi, najblaže rečeno, ne govorite istinu kad kažete da “populacija koja je bila na strani tzv. Krajine i izgubila rat, nema prava, ali ni PTSP.” Njihovi borci, koji su bili agresori, i to u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj ostvaruju svoja prava putem njihova Zakona o boračko-invalidskoj zaštiti, Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i članova njihovih porodica (kojim su obuhvaćeni i četnici iz II. svjetskog rata), ali i po nekim drugim zakonima. Ako, štovani Glavaševiću, malo pogledajte na portale i naići ćete i na podatak da, primjerice, u Boračkoj organizaciji Republike Srpske više od 45 posto njihovih veterana i članova obitelji ima PTSP-i, odnosno da je svaki drugi njihov vojnik lakše ili teže obolio od ove bolesti! Zatim ćete naići na podatak oba entiteta BiH, da su oni apsolutni rekorderi po broju oboljelih od PTSP-a. Tako u jednom intervjuu predsjednik Udruženja oboljelih od PTSP-a Federacije BiH navodi da “statističke procjene govore da čak 40 posto demobilizirnih boraca u FBiH pati od neke vrste simptoma karakterističnih za PTSP, dok u svijetu postotak oboljelih iznosi oko dva posto ukupne populacije.” Na cijelom području BiH nakon zadnjeg rata suicid je izvršilo najmanje tri puta više boraca ili branitelja nego u Hrvatskoj. U Republici Srbiji, prema nekim njihovim pokazateljima, od PTSP-a iznimno je ugroženo također najmanje 40 posto boraca, (neki kažu i 60 posto), odnosno ima te simptome, a slično je i u Crnoj Gori.
Dakle, gospodine Glavaševiću o čemu vi pričate? Činjenica je da PTSP-i imaju hrvatski branitelji, ali i na tisuće hrvatskih civilnih žrtava rata koji su također imali sreću da ih ne pogodi metak, ali o njima po tom pitanju malo tko govori.
U onim krajevima “regiona” iz kojih su došli agresori na Hrvatsku, ali i Sloveniju, kao što smo vam naglasili, veliki broj osoba također ima PTSP (kako da vi to ne znate?).
Stoga se postavlja pitanje, čemu neistine, obmanjivanja prije svega ljudi koji su dali krv za hrvatsku Domovinu? I ono što je najvažnije, zamjeniće ministra, iz kojih razloga i po čijem naputku izjednačavate žrtvu i agresora? Pa, ne ćete još tražiti od Hrvata da se bave liječenjem agresora od PTSP-a? Zar nije dovoljno da je Republika Hrvatska gotovo sama obnovila na desetine tisuća obiteljskih, gospodarskih i inih objekata, da srpski agresor ne priznaje ni da je gazio i uništavao našu Domovinu, da nam do danas nisu platili ni kunu odštete ni vratili opljačkano blago? Zbog čega se s takvim žarom ne borite da se ubojice vašeg oca nađu pred licem pravde?
I na kraju, onako kako se ponašate pred hrvatskih braniteljima i stradalnicima koji danima protestiraju pred ministarstvom u Zagrebu i traže ostavke Matića, Nađ i vas, stječe se dojam kao da uživate u svojoj “slavi”, gazeći sve pred sobom pa i svetinje hrvatskog Domovinskoga rata.
Ako su naša zapažanja točna, a bojimo se da jesu, jedino što vam možemo poručiti da nećete još dugo biti na ovoj funkciji, a onda, onda ćete trebati pogledati u oči sve one koje ste svojim izjavama i ponašanjem uvrijedili – do bola.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)”
Foto: Pixsell