Ironija je da su u demokratskom svijetu zemlje za koje je najmanje vjerojatno da će patiti od problema često prve koje otvoreno govore o tome. Iz te ugodne pozicije lako je napraviti iskrenu procjenu ozbiljne situacije ako je rješenje pri ruci. S druge strane, ako kriza ne nudi priliku da se izgleda dobro, lakše je igrati igru krivnje.
Poljski prijatelji, ali i mnogi drugi ljudi diljem Europe rekli su mi da je Varšava imala novo lice prošlog Božića, sa sve više ukrajinskih glasova koji se čuju dok je grad primao četvrt milijuna novih gostiju, pravih izbjeglica. Ali postoji još nešto što je upečatljivo: plakat s licem Vladimira Putina ukrašava ulice i željezničke stanice. Ova reklamna kampanja Poljske udruge za električnu energiju podsjeća na hrabrije izjave od prije nekoliko mjeseci i jasan je znak promjene koja se događa u Europi.
Slogani upozoravaju građane da će Kremlj potkopati potporu ukrajinskom ratu zamrzavanjem Zapada visokim cijenama energije. To je oštar i tmuran podsjetnik da u većem dijelu Europe sloboda vaših bližnjih ovisi o cijeni koju ste spremni platiti za svoju toplinu.
No, jumbo plakati ne govore o nekoliko sumnji u prosječne poljske luke, jer u Poljskoj točno znaju tko je neprijatelj, već o činjenici da, unatoč prijetnjama Kremlja, poljske cijene energije uopće nisu porasle dok većina Europljana trpi značajna povećanja.
Poljska strategija za odupiranje ruskoj prijetnji
Pitanje je, kako su to učinili? Odgovor je jasan: Iščekivanje. Za ovaj uspjeh odgovoran je ministar državne imovine i potpredsjednik vlade Jacek Sasin. Predviđanje ruske prijetnje već je dugo u središtu poljske energetske politike, koja se potrudila izbjeći ovisnost o ruskom plinu.
Diversifikacijom uvoza, ulaganjem u infrastrukturu za LNG i obnovljivu energiju, Varšava je uložila svoje pravo i postavila vrlo drugačiji smjer od ostalih europskih zemalja. Doista, kada je Rusija zahtijevala da Europa plati svoj plin u rublju, Poljska je uspjela potpuno isključiti rusku slavinu za plin.
Međutim, postoji vrlo realna opasnost da Njemačka, Italija, Francuska i ostatak Europske unije – koji i dalje uvelike ovise o ruskom plinu – neće moći ispuniti zahtjeve Poljske, postići kompromis s Rusijom i nikada ne naučiti varšavsku lekciju.
Što s ostatkom Europe?
Ali ne obaziranje na upozorenja nije izgovor za izdaju onih koji jesu. Čak je i predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen, koja je tako često napadala Poljsku, priznala svoju pogrešku: “Moramo priznati koliko smo bili naivni u vezi Rusije i koliko smo pogriješili u razmišljanju o djelovanju Rusije. Trebali smo pažljivije slušati naše prijatelje u baltičkim zemljama i Poljskoj, koji su živjeli pod sovjetskom vlašću. Zajedno sada plaćamo visoku cijenu za našu ovisnost o ruskoj energiji”.
Njemačka vlada “prelako” se poklonila industrijskim snagama koje se zalažu za jeftini plin, istodobno “potpuno ignorirajući geopolitičke rizike”, priznala je Carolina Schmidt, bivša ministrica okoliša Angele Merkel.
Naravno, dobra je vijest kada političari priznaju svoje pogreške, ali problem dolazi kada ti političari ovise o glasovima građana koji plaćaju račun za plin.
Bi li zadržali isti stav suočeni s Putinovim pritiskom? Kako će Europa odagnati neizbježan osjećaj da će, ako se pomirimo s Putinom, račun za grijanje pasti?
Europska unija mora izvući pouke iz poljskog primjera
Lako je poželjeti se vratiti na status quo ante bellum, unatoč tome što to znači, ali sjetimo se da u Poljskoj, velikoj industrijskoj ekonomiji na prvoj crti Putinova rata, građani i izbjeglice plaćaju daleko manje za svoju energiju nego u većem dijelu Europske unije.
Sjetimo se da rastući trošak energije u zemljama koje još uvijek ovise o ruskom plinu nije cijena ukrajinskog rata, već cijena njemačke realpolitike. Ista realpolitika koja je nametnula katastrofalan zeleni program koji je spriječio Europu da iskoristi svoje resurse.
Poljska je nacija koja je uložila najviše vremena i truda u svoju energetsku neovisnost od Rusije, a to mora poslužiti kao pravi primjer ostatku Europe, a ne ostati puke izjave namjere.
“Mir u Ukrajini” znači “pobjeda protiv Putina”, a ne primirje da bi na kraju ostalo ovisno o ruskom plinu.
Koliko god to bilo politički svrsishodno, Europa ne smije ponoviti svoje pogreške.
Izvor: Sloboda.hr/Álvaro Peñas
foto: Álvaro Peñas