Potaknut nedavnim pisanjem dnevnih listova Slobodne Dalmacija, Jutarnjeg te Večernjeg Lista a i mnogih drugih, nakon što je Boka CroPress, tjednik hrvatske zajednice objavio, izvještaj s proslave održane u Hrvatskom društvu Sydney u Punchbolwlu u nedjelju 13. travnja 2014. godine želim dati jedan povijesni pregled proslava 10. travnja diljem Australije, što je uslijedilo nakon dolaska poslijeratnih izbjeglica u Australiju. Zapravo, tek dolaskom toga broja Hrvata i Hrvatica, prvi put se saznaje da ima i Hrvata u Australiji. Oni, koji su ranije došli, ne svojom krivnjom, već pod pritiskom drugih, moćnijih, onih koji su vladali Hrvatskom, i koji su počinili brojne zločine (za koje do sada nitko nije odgovarao), izbrisali su ime Hrvat.

Nakon završetka Drugog Svjetskog rata brojnim Hrvatima koji su boravili na raznim područjima Europe ( pretežno Austrije, Njemačke, Italije, Francuske) omogućeno je iseljavanje u druge zemlje pa tako i u Australiju. Istina i oni su dolazili po nametnom imenu, kojeg oni nisu prihvaćali. I tako je došlo do velikog sukoba s predstavnicima države, za koju su pisali da je treća oružana sila u Europi, a mi smo bili samo “izbjeglice”, ali svoje ime i ime Hrvatske nismo bili spremni zatajiti.

LIKE ako smatrate da je 10. travnja pozitivan datum hrvatske povijesti!

S ponosom možemo kazati, da je naša pobjeda ipak bila cjelovita. Zašto? Mi smo uvijek vjerovali u dolazak slobodne Hrvatske, pa i onda kada su nam kazali da smo ludi, jer da slobodne Hrvatske nikada biti neće. No, mi smo vjerovali, i naša vjera je bila naša jakost, i naša vjera i naše uvjerenje nam je bio putokaz, a 10. Travanj kao povijesno sjećanje, na one teške dane, kada su bili protiv nas, i Njemačka i Italija, kada su sklopili ugovor za sačuvanje Jugoslavije (Status Quo), i tek puč u Beogradu, u vrijeme kada je Njemačka navjestila rat Jugoslaviji, pružila se je prilika Hrvatima da ruše zidove svoje tamnice. Hrvatski narod niti još danas ne može pročitati istinu o stvaranju, borbi i žrtvama, i svih okolnosti onoga vremena.

U vrijeme kada je dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske boravio u Australiji, moja supruga i ja smo mu tri puta bili predstavljeni, i tek na završnom banketu u Canberri, glavnom gradu Australije, pružila se je prilika za razgovor. Dr. Franjo Tuđman prišavši k meni, upitao me je tko sam i čime se bavim, je sam mu bio tri puta predstavljen, ali ne po predstavncima Republike Hrvatske. Bio sam mu napomenuo da sam svojevremeno bio i kod njega u Zagrebu, u vrijeme borbe za Hrvatsku, kada su Hrvati Australije sakupili skoro milijun dolara, i kada je jedno rodoljubno predstavništvo Hrvata Australije, gdje sam uz Nikolu Babića iz Melbourna, bio i ja, i uz sudjelovanje Dr. Srećka Pšeničnika, kao predsjednika HOP-a bili primljeni po Vama na razgovor, koji je trajao skoro dva sata.
Predsjednik se sjetio i nastavili smo razgovor. Obrazložio sam Predsjedniku da mi u Australiji nismo imali ništa hrvatskog za sačuvanje naše vjere u slobodnu Hrvatsku, osim nadnevka Deseti Travanj. Mogu kazati da je Dr. Franjo Tuđman imao puno razumijevanje, a mi našu ljubav za Hrvatsku, dokazali smo moralno i materijalno. I dok su neki s nepovjerenjem gledali u Republiku Hrvatsku, za nas ona je bila stvarnost, i ispunjenje našeg sna o slobodnoj Hrvatskoj. Pa i danas, iako Hrvatska prolazi krod teške dane, mi vjerujemo u budućnost slobodne Hrvatske.

No vratimo se na dane sjećanja, na Dan Deseti Travanj. Prva proslava bila je održana godine 1952. u dvorani katoličke crkve u Sydneyjskom pregrađu Surry Hillsu. Tako je bilo i 1953. no tada je bila blagoslovljena hrvatska katolička zastava koju smo ponosno nosili na crkvenim svečanostima, a danas se ta ista zastava nalazi na vidnom mjestu Hrvatske Katoličke Crkve u Blacktownu. Tako je bilo 1954., i 1955. godine, samo što su se te 1955. godine čuli zvuci Lijepe Naše na katoličkoj radio postaji 2SM, zahvaljujući Rev fatheru Tierneyu, direktoru Katoličkog ureda za emigraciju.

Dolazimo do 1956. 1957. i 1958. godine, sjećanje na dan Deseti Travanj se održava u Surry Hillsu, gdje živi najveći broj Hrvata grada Sydneyja. Napomenimo na 15. prosinca 1957. izlazi prvi broj tromjesečnika Spremnost.

Na 11. travnja 1959. proslava sjećanja na Deseti Travanj održava se u Maccabean Hall-u u Sydneyu, a tako je bilo i godine 1960. No godine 1961. proslava se održava u Hrvatskom Domu u Buckingham Streetu, Surry Hills. Tako je bilo 1962. i 1963. gdje su bili predstavnici Ukrajinaca, Slovaka, Rumunja i Mađara, a William Charles Wentworth MP je poslao pozdravno pismo. Na otvorenju novih prostorija Hrvatskog Doma, nazočan je Mr. Leslie Irwin MP i njegova supruga. Godine 1964. proslava je održana u Hrvatskom Domu, a na proslavi održanoj u Hrvatskom domu 1965. godine nazočni su predstanici ABN-a (Anti Bolshevik Bloc of Nations), dr. Constantin Untaru i Jonas Kedys, urednik News Digest International. Na 4. prosinca 1964. godine u Hrvatskom Domu boravio je Predsjednik ABN-a i bivši Premier Ukrajine, Jaroslav Stetsko. Proslave se održavaju 1966, 1967. i 1968. u Hrvatskom Domu u Buckingham Street-u.

Svečana proslava dana sjećanja 1969. godine održava se u dvorani u Trocadero, u centru grada Sydneyja. Kao strane goste se pozdavilo: Mr. Douglas Darby MP, koji je zastupao Premiera NSW-a Roberta Askin., zatim Mons. George Crennan, koji je zastupao kardinala Norm Gilroya. Sljedeća godina 1970. opet u dvorani Trocadero, gdje je nastupio Douglas Darby MP..

U godini 1971. Proslava se održava u Hrvatskom Domu u Surry Hillsu. Počasni gost bio je Ian Fuller i supruga (tajnik ministra za pomorstvo dr. Malcom Mckaya). Godine 1972. u Hrvatskom Domu.
No, godine 1973., točnije na 1. travnja, izvršena je noćna racija, noćni napad na brojne kuće hrvatskih obitelji, gdje je oko 260 australskih policajaca, dizalo muškarce, žene i djecu iz kreveta, a sve po nalogu laburističkog senatora Lionel Murphya. (Preporučamo pročitajte članak na str. 156, 157., iz knjige “Hrvatske Zajednice u Australiji – nastojanja i postignuća”).

Te iste godine 8.4.1973. održava se jedna od najvećih proslava Desetog Travnja u Horden Pavilionu (Show Ground). Svi su izašli na proslavu u znak prosvjeda za progon Hrvata, gdje je govorio Douglas Darby. Napomenimo da je Senator Lionel Murphy, na kraju morao dati ostavku, jer je lažno optužio hrvatsku zajednicu.

U godini 1974. točnije na 14. travnja proslava se održava u Gradskoj Vijećnici Sydneyja, a govorio je Senator Jack Kane, kao i Douglas Darby MP. Godine 1975. na 26. travnja proslava je u Gradskoj Vijećnici. Sveta misa je održana u Hrvatskoj katoličkoj crkvi sv. Antuna u Summer Hillu, zatim svečanost u Graskoj vijećnici, a radio postaja ABC donaša vijest da je peko 2,000 Hrvata proslavilo Deseti Travanj. (Vidi stranice 167. i 168. gore napomenute knjige).
Na 18.4.1976. proslava u Gradskoj Vijećnici Sydneyja. Nazočan Fred Hewitt, ministar u Vladi NSW-a.

Napomenimo da se u isto vrijeme u ime Hrvata Australije sakupio iznos od 10,000 dolara za pomoć I obranu Zvonka Bušića.

Godine 1977. preko 3,000 je došlo na proslavu u Gradsku Vijećnicu. Pročitano je pismo fra Toni Mutnika, glavara Hrvatskog katoličkog centra u Summer Hillu, a govorio je Douglas Darby MP. U godini 1978. 1979. 1980. u Gradskoj vijećnici Sydneyja.

Na 9.4.1981. u toku proslave Desetog Travnja, dijele se novčani pokloni mladim hrvatskim studentima. Poklone je predavao odvjetnik Vlado Ljubičić. To su bili prvi maturanti iz hrvatskog jezika. Za imena studemata vidi stranicu 216. gore spomenute knjige.

Godine 1982. na 10. Travnja proslava se održava pod mottom “Slobodna Hrvatska jedino pravedno riješenje”. Glavni govornici, strani gosti: Mr. John Dowd MP vođa Liberalne oporbe. Jim Samios, Predsjednik Etničkog Vijeća, Mr. Geoffrey Ferrow QC, te Frank Calabro član parlamenta NSW-a. Izvršena je podijela nagrada iz hrvatske zajednice. Nagrade su dijelili Stanko Šušnjara, predsjednik “Kralj Tomislav” Hrvatskog kluba, Tomo Mlinarić, predsjednik Hrvatskog društva Sydney, i Gojko Nakić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva “Bosna”. (Vidi stranicu 219 iz gore spomenute knjige).

10.4.1983. proslava se održava u Gradskoj Vijećnici Sydneyja. Vrši se predaje novčanih nagrade studentima (vidi imena studenata na str. 224. gore spomenute knjige).
Za godinu 1984. održava se Deseto-travanjski tjedan u Hrvatskom društvu u Punchbowlu. Godine 1985. proslava u Gradskoj Vijećnici Sydneyja. Podijeljene nagrade studentima. Počasni govornici: Philip Ruddock, član Saveznog Parlamenta Australije, Senator David Browhill te Judy Jakins, član parlamenta. Kako su se u Australiji nalazili članovi Sabora HNVijeća Janko Skrbin i prof. Vladimir Musa, to se i njima pruža prilika za govor.

Godine 1986. održavaju se proslave diljem Australije. Ovo je znak prosvjeda za izručenje Jugoslaviji Dr. Andrije Artukovića, a u Sydneyskoj Gradskoj vijećnici se skupilo više od tri tisuće Hrvata i Hrvatica. Govore: Ted Pickering i Jim Samios, član Parlamenta NSW-a . Tako se nastavlja 1987. i 1988. godine, a 10.4.1989. opet u Gradskoj vijećnici Sydneyja, gdje je bilo više od tri tisuće hrvatskih rodoljuba. Nazočni gosti: Senator David Brownhill, član parlamenta NSW-a, Wes Davoren, Ivan Petsch MP, Gerry O,Gorman QC, Godik Binakaj, predstavnik Albanaca i Nan Horne predstavnik općine Horsley, a kao počasni gost bio je dr. Radovan Latković iz SAD.

Godine 1990. Deseti Travanj se slavi u Gradskoj Vijećnici, a godine 1991. Hrvatski Međudruštveni Odbor priređuje proslavu na nogometnom igralištu Croatia Sydney, “Kralj Tomislav” Hrvatskom klubu Edensor Park. Ovoj velikoj svečanoj proslavi nazočan je i Philip Ruddock, koji je zastupao vođu Liberalne opozicije John Hewsona, zatim ministar okoliša Tim Moore koji zastupa Premiera NSW-a Nick Greinera, Wes Davoren zastupao je vođu oporbe NSW-a Bob Carra-a, zatim John Johnson, predsjednik Gornjeg Doma NSW, Ivan Petch član parlamenta NSW-a, Philip White, Gay Matherson, Amelia Newman u ime Australskih Demokrata, Ian Campbell, a od domaćih uzvanika: Vesna Žuro, Povjerenica ureda etničkih poslova u NSW-a, Ken Protas od strane Litvanaca, Sadik Binakaj u ime albanske zajednice, predsjednik HNK Croatia Kris Bradica, voditeljica Hrvatskog Radio programa Sydney Barbara Zaher, gradonačelnik Liverpoola Tony Pascale, gradonačelnik Kogarah Ross Green, Vijećnica Maria Heggie u ime općine Fairfield, gradonačelnik Penritha Sam Lo Po i Vijećnica Faye Lo Po, zatim Vijećnica općine Ku-ring-Gai Nanette i Barry Lewis, te Rod Tudge zamjenik načelnika općine Lane Cove, a u ime povjerenstva Etničkih Poslova NSW Ante Bosnić, a kao gosti nazočni su i prof. Vjenceslav Čižek te prof. Pavao Despot.

Središnji Odbor Hrvatskih Društava Australije (SOHDA) na 3. svibnja 1991. godine upućuje pismo na Dr. Franju Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske, ovog sadržaja:

Dr. Franjo Tuđman
Predsjednik Republike Hrvatske

Čitajući zadnje izvještaje iz Hrvatske, te slušajući Vaše izlaganje na radio postaji, dolazimo do zaključka da je potrebno još jednom naglasiti našu bezrezervnu potporu Vašim nastojanjima mirovnog rješenja nametnog spora, a koji se je sada pretvorio u otvoreni sukob i velike žrtve od strane branitelja hrvatske slobode.
Gospodine Predsjedniče! Hrvati Australije, bez obzira na svoje političke poglede, a koji stoje iza ideje slobodne i neovisne države Hrvatske, stavljaju Vam se na raspolaganje u svim potrebama koje od nas traži demokratski izabrano Hrvatsko Vrhovništvo. Uz izraze potpore, primite pozdrave,
Mato Marić, Predsjednik Fabijan Lovoković, Tajnik

(Više možete pročitati na stranicama 279, 280 i 281 spomenute knjige “Hrvatske zajednice u Australiji- nastojanja i postignuća).

I završimo naša razmišljanja o događajima i zbivanjima onoga vremena 1990. i 1991.
Spremnost Hrvatski Tjednik u broju od 27. studenog 1990. objavljuje Ustav Republike Hrvatske, a u zadnjim danima mjeseca studenog 1990. na tisuće Hrvata Sydneyja i Melbournea izlaze na ulice u znak prosvjeda na otvaranje jugoslavenskih diplomatskih predstavništava u Australiji i traže međunarodno priznanje Republike Hrvatske.
Moto javnog nastupa glasio je: “Za Hrvatsku – protiv svake Jugoslavije”, a stihovi pjesme Ante Glavora, od 24. studenog 1990. najbolji su izraz osjećaja:

Barjaci viju se nebom, mnoštvo Hrvata kreće u stroj, govornici naši riječima živim za Hrvatsku biju boj. Pred nama konzulat iz kojeg se puca i cestu škropi hrvatska krv, sad ko hijene viru kroz stakla, kao da hoće trgati strv.
Ljubav Božja jača je od sile, Providnost čula je svog puka glas, Djevice Mira Međugorska, budi hrvatskom rodu spas.
Procvjetaj Hrvatska iz krvi junaka, što za tvoju pali su slobodu, Vječna nam budi silna i jaka na ures svijetu i ponos narodu.

U nedjelju 3. veljače 1991. Predsjednik HOP-a dr. Srećko Pšeničnik boravi u Australiju, a u Sydneyju u Hrvatskom Društvu je održao svoj prvi govor na putovanju i posjetu Hrvatima Australije.

U petak 21. lipnja 1991. održano je drugo zasjedanje Vrhovnog suda NSW-a, koji je podignut u ime Josipa Tokića, koji je bio ranjen prigodom mirnih demonstracija ispred jugoslavenskog konzulata u Sydneyju.

Na 31. kolovoza 1991. godine održan je najveći skup Hrvata u glavnom gradu Australije Canberra a preko 40 tisuća Hrvata i Hrvatica, svjedočilo je svoju vjeru u slobodnu Hrvatsku. Više možete pročitati na stranicama 283., 284, 285, 286, i 287 gdje piše da je Australija kao prva vaneuropska zemlja priznala Hrvatsku, taj dan, koji je uslijedio 16. siječnja 1992. bio je dan velike svečanosti na svim prostorima ovoga kontinenta, a tjednik Telegraph Mirror od 16. siječnja na prvoj stranici donaša vijest i sliku o toj velikoj i pravednoj povijesnoj istini.

A mi danas svi zajedno slavimo dan Republike Hrvatske, ali se sjećamo i Desetog Travnja, kada je nakon 839 godina na onim našim prostorima, u danima političkih mogućnosti, plebiscitarno prihvaćena hrvatska Država, kako je izjavio zagrebački Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac na komunističkom sudu u Zagrebu

Vjerujemo u buduću Hrvatsku, gdje više neće biti podobnih i nepodbnih kako nas se još uvijek dijeli u Hrvatskoj i van Hrvatske. Domovinski Obrambeni Rat je dokazao da se sve može postići ako smo složni za Hrvatsku, ali u isto vrijeme Hrvatsku mogu voditi samo oni koji žive za Hrvatsku a ne oni koji žive od Hrvatske.

Bože čuvaj Hrvatsku!

Sydney 21. travanj 2014.

Izvor: Bokaexpress