Ministar kulture Zlatko Hasanbegović gostovao je u ‘Točki na tjedan’ kod Nataše Božić na N1.
S obzirom da niste bili u HDZ-ovom Odboru za kulturu, kako to da ste baš Vi izabrani za ministra kulture? Je li Vas na to mjesto dovelo prijateljstvo s Tomislavom Karamarkom?
“Na to mjesto me doveo rezultat izbora, činjenica da je HDZ došao obnašati vlast, i ja sam samo odlukom stranke i tadašnjeg predsjednika stranke bio jedan od kandidata koji je išao razgovarati s mandatarom Oreškovićem. Nakon razgovora sa mnom je procijenio da baš ja mogu biti ministar.”
Mnogi nisu željeli tu funkciju s obzirom na proračun. Što ste s tako ograničenim proračunom uopće mogli napraviti? Kakva je budućnost kulture?
“Proračun kulture zrcali ukupan državni proračun, sredstva su zadana, razmjerno su malena. Proračun Ministarstva kulture u zadnjih deset godina se gotovo prepolovio i u tim je uvjetima bilo nemoguće projicirati želje, već prihvatiti resor i upravljati novcem koji stoji na raspolaganju. Ključan problem nije bila visina sredstava, već način njihova raspolaganja.”
Kad ste postali ministar počele su smjene na Trećem programu Hrvatskog radija. Nevjerodostojno je tvrditi da Vi s tim nemate nikakve veze.
“Ja nemam nikakve veze jer ni na koji način nisam o tome odlučivao, to je bila odluka drugog urednika. Moje mišljenje je da se trebaju dokinuti razni klijentelistički monopoli, da ne treba ići u bilo koju krajnost, i da javni servis, posebno vezano za kulturu, treba biti prostor istinskog javnog pluralizma.”
Zašto ste toliko protiv financiranja neprofitnih medija?
“To nije imalo uporište u zakonu ni u kulturnim vijećima, radilo se o jednom ad hoc povjerenstvu koje je na kraju i svojim odlukama dovelo do nezadovoljstva i svojevrsnog rata među neprofitnim medijima, s obzirom da su jedni lijevi dobivali sve, a čak i neki među njima ništa, a svi ostali navodno nisu mogli zadovoljiti kriterije. Moja prethodnica Zlatar Violić je baš zbog takvog ponašanja završila s jednom vrste osude. Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa utvrdilo je da je mimo pravila pojedinim portalila davala novac. Ja sam želio promijeniti to i nisam htio upasti u zamku, da se novac umjesto jednima preusmjeri drugima. Nisam bio protiv financiranja, već protiv eksperimenta koji je bio uveden u protekle dvije godine, koji se pokazao potpuno promašenim.”
Je li Vam žao što ste se počeli baviti politikom?
“Nije mi žao, ja sam izrazito politički usmjerena osoba, od mladosti pratim politiku, i bilo bi kranje neozbiljno odbiti ponudu koja se dobiva jednom u životu.”
U kakvim ste vi danas odnosima s Andrejom Plenkovićem?
“U vrlo srdačnim i korektnim, prije se nismo poznavali, nakon što je postao predsjenik HDZ-a obavio sam s njim nekoliko razgovaora, i o njemu kao čovjeku mogu reći samo najbolje.”
Prije je predsjednik HDZ-a bio Karamarko, a sada Plenković, koji je nešto sasvim suprotno od njega. Tko od njih dvojice predstavlja pravi, izvorni HDZ?
“Izvorni HDZ predstavljaju članovi HDZ-a, birači i pristaše. Kada govorimo o njima, govorimo o različitim stilovima, ali uvijek se treba usredočiti na suštinu političke poruke.”
Mislite li da je prema Karamarku nekorektno to što se kao bivši predsjednik ne nalazi niti na jednoj izbornoj listi?
“On se sam povukao iz političkog života, znam pouzdano da niti nije želio biti niti na jednoj listi.”
U kakvim ste odnosima bili s Karamarkom i kakvi su oni danas?
“U vrlo korektnim, ni prije ni danas mi nismo bili u bliskim, intimnim odnosima, između nas je postojala jedna vrsta politički-ideološke poveznice, ali u svakom trenutku sam bio i ostao nostitelj vlastite političke artikulacije.”
Je li razočaran sa svime što se dogodilo?
“Sigurno da je razočaran, ali on sam i svi drugi u HDZ-u iz toga trebaju nešto naučiti i izvući zaključke.”
Mislite li da Vas je Plenković namjerno stavio na istu listu s Milijanom Brkićem, kako bi jedan drugom poništili preferencijalne glasove?
“Ne, bih rekao. Preferencijalni glasovi mogu u končnici donijeti korist cijeloj stranci, nisam sudjelovao u kreiranju lista niti postavljao bilo kakve zahtjeve.”
Izjavili ste da ponovno želite biti ministar. Što ako Vam to Plenković onemogući?
“Ne bih špekulirao o tome. Za sastavljanje vlade će biti ključni rezultati izbora. Milslim da sam dobro radio svoj ministarski posao, i svi oni koji misle da ne trebam biti ministar kulture i dalje, trebaju jasno iznijeti argumente i reći što sam krivio učinio. Nisam primijetio ni među biračima ni ljudima u HDZ-u da postoje primjedbe na moje djelovanje. Ljudi izvan stranke, pa makar to bio i Milorad Pupovac, ne mogu nam kadrovirati u stranci.”
Što mislite o Mostu i njihovim ultimatumima koje postavljaju?
“U politici nema ultimatuma, već zahtjevi, a oni su ih, koliko vidim, javno artikulirali. I HDZ ima svoje zahtjeve, a epilog toga treba biti jedan novi dogovor u kojem nitko nikome neće postavljati ultimatume i taj dogovor treba izroditi novu vladu, koja će počivati na solidnijim političkim temeljima. Ključan problem ove vlade je što predsjednik vlade nije bio političko-stranačka ličnost, a mi ipak moramo afirmirati politiku i političku dimenziju. To daje jedan jači autoritet vladi u djelovanju.”
Koji su onda zahtjevi HDZ-a, ispod čega onda nećete ići u suradnji s Mostom?
“Potpuno je jasno da predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, iza kojeg će stajati najveći broj mandata u parlamentu, mora biti mandatar vlade. To nije uvjet, to je logika političkog djelovanja na kojem počivaju sve normalne demokracije svijeta.”
Biste li napustili HDZ-a ukoliko nakon izbora dođe do velike koalicije?
“Protiv sam velike koalicije. Za veliku koaliciju nema nikavih razloga, nismo u ratnom stanju, ne postoji nikakva vanjska ugroza. U ovim uvjetima velika koalicija je sinomim za trgovinu. Bez sumnje, ona bi bila sumrak demokracije, i u ovim okolnostima ona bi otvorila prostor različitim populističkim i ekstremističkim skupinama.”
Što biste vi napravili ako dođe do velike koalicije?
“Protivnik sam velike koalicije. Ona je više projekcija različitih interesnih skupina i aktera, nego što je to izraz stvarne želje bilo koje ključne parlamentarne stranke. Velike koalicije neće biti, to su sve hipotetske situacije.”
Poklonici pozdrava ‘Za dom spremni!’ kažu da je to stari hrvatski pozdrav, što vi mislite?
“Za dom spremni je naravno pozdrav koji je bio službeni pozdrav ustaškog pokreta o tome nema nikakvih dvojbi! On je obilježen brojnim hipotekama i ne vidim razloga da se poseže za njim u modernoj demokratskoj Hrvatskoj kao i za bilo koji drugim krilaticama dolazile one iz propale jugoslavenske komunističke baštine ili iz baštine ustaškog pokreta i NDH…”.
Treba li prekidati utakmice kada se čuje taj pozdrav?
“Ja sam došao iz navijačke subkulture, koja će uvijek počivati na jednoj vrsti prkosa i bunta. Treba stvoriti takvo društveno ozračje u kojem neće biti nikakvog posezanja uzvicima i povicima.”
Treba li onda taj pozdrav zabraniti?
“Ja sam protiv bilo kakvih zabrana, u SAD-u apsolutno ništa nije zabranjeno, ni jedna simbolika. Zabranama se ništa ne može postići. Može se postići samo stvaranjem jednog zdravog društvenog ozračja i odgojem.”
Vi ste jedan od najvećih kritičara Titova režima, tko je veći zločinac Tito ili Pavelić?
“Nikada kao povjesničar nisam ulazio u licitiranja sa zločinima. Svaki akter, pa i ovi koji spominjete su različite povijesne ličnosti i svaka na neki način snosi odgovornost za zločine koje su ostali iza njihovih vladavina. Ono što danas znamo, mi imamo fenomen da nikada nije došlo do istinskog suočavanja sa zločinačkom naravi jugoslavenskog komunizma, i potpuno je svakom jasno da mi danas ne vodimo rasprave o tome trebaju li se imena trgova i ulica zvati po Anti Paveliću ili ne trebaju, već činjenicom da imamo, pa i u Zagrebu,da nam najljepši središnji trg nosi ime po osobi koja je utjelovila vrijednosti ideologije, poredak i državu koja je u savršenoj suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država. Moje stajalište je jasno, svaka Jugoslavija je negacija hrvatske države, a komunizam je negacija demokratkog poretka na kojem počiva Hrvatska.”
Ogradili ste se od svog djelovanje početkom devedesetih godina, pisali ste za časopis NDH, a nakon toga ste osudili zločie NDH. Kako to da ste i nakon toga ostali najveća ikona desnice?
“Ta suradnja s časopisom nije postojala, prenesen je samo jedan moj članak, a drugo je bio neautorizirani govor s jedne pravaške trbine iz 1993., koji uopće nije govorio o apologiji ustaškog režima, već je bio jedna vrsta aluzija na tadašnje hrvatsko-bošnnjačke odnose. Ikona desnice sam zato što sam napadnut od jedne skupine ideoloških uskogrudnika, dehumaniziran i pretvoren u jednu vrstu ekstremista. Svatko tko me pozdaje, zna da je to potpuna nistina.”
Je li podcjenjivanje javnosti reći da niste vidjeli zastvu sa slovom U koja je bila iza vas, a koja je visoka dva metra?
“Nije podcjenjivanje, to je jednostavno istina. Riječ je o događaju u Dragama, gdje se na podizanju spomenika Miri Barešiću našlo deset tisuća ljudi u ogromnoj gužvi. Sa mnom se fotografiralo više tisuća ljudi i odjednom je netko izvadio tu zastavu. Nisam je vidio, niti je nisam mogao nadzirati”.
Jesu li sve žrtve iste, one u Jasenovacu i Bleiburgu?
“Sve žrtve su jednake i neumjesno je uopće licitirati o krivnji i nevinosti ljudi koji su likvidirani bez bilo kakvog suđenja. U svakom trenutku ću odati počast svim žrtvama Drugog svjetskog rata, bez obzira na stranu u ratu i ideološku pozadinu.”
Je li za Vas NDH bila genocidna država?
“Očekivati od mene da kao povjesničar o zamršenim povijesnim fenomenima odgovaram s dosjetkama, ne može se. Sve što sam o tome pisao u kontekstu širih tema, sam jasno izrekao. Državna tvorevina, bez obzira u kojem povijesnom razdoblju egzistirala, a koja nosi hipoteku zločina, je neprihvatljiva. Mislim da se općenito o bilo čemu, a posebno o traumatičnim epizodama, u tom kontesktu ne može odgovarati u crno bijelim klišejima, jer je povijesna stvarnost složena”.
Neki tvrde da trpite napade zato što se muslimanske vjeroispovijesti, ima li u tom istine?
“U posljednja dva mjeseca se počelo posezati i za tom činjenicom, pa me se pokušava diskredititirati isticanjem mog vjerskog identiteta. Kada netko koristi takvu vrstu izričaja, da, i toga ima.”
Kakav je vaš stav prema izbjeglicama?
“Nekontrolirana migracija je problem i za domicijelne zajednice i za one koji se useljavaju u te sredine. Svar je vrlo jednostavna, treba otkloniti uzroke tih migracija, to je u kosrist obje strane. Na tome treba početi i završiti svaka priča o izbjegličkoj krizi, a to se nažalost ne čini.”
Treba li Hrvatska blokirati Srbiju, ako ne ukine Zakon o regionalnoj jurisdikciji?
“Srbija treba ispuniti sve svoje obveze, ako ih ne ispuni, neće je blokirati samo Hrvatska već cijela Europska unija i to je temljena činjenica. Proteklih mjeseci svjedočimo jednoj vrsti medijsko-obavještajne histerije. Svima je jasno da je riječ o jednoj ciljanoj kampanji s određenim ciljevima koji nisu do kraja jasni. Prema mom mišljenju, stvar je o unutarnjim skukobima u Srbiji i nedoumici gdje kreniti u smislu geopolitke – Bruxelles ili Moskva.
Pips, Chips & Videoclips ili Marko Perković Thompson, što sluša ministar kulture?
“Pipsi su iz mog kvarta, oni su iznjedrili navijačku himnu koja je postala vrsta kultne pjesme, kao i pjesma Čavoglave gospodina Perkovića, koju su devesetih godina slušali oni i koji bi je sada zabranjivali.”
Što mislite o toj pjesmi?
“To je povijesna pjesma, jedna o najpopularnjih ratnih pjesama, koja je toliko bila popularna da ima i različite obrade, koje su koristile i druge strane u ratnom sukobu.”
Što mislite o Marku Perkoviću Thompsonu?
“Privatno riječ je o jednom simpatičnom, skromnom i ljubaznom čovjeku, a kao glazbenik, poštujem činjenicu što mu nitko ne može osporiti da je najpopularniji izvođač. Bez obzira što ga bojkotiraju radio postaje, on je primjer da se može doći do publike, do koje mnoge pseudo-estradne veličine mogu samo sanjati da će doći, i bez povlačenja za ruku urednika radio i TV postaja. Poštujem to što radi. Sadržaj njegovih pjesam ima tu jednu nacioalno-religijsku tematiku, koja govori o jednim vrednotama, koje su, naravno, bliske i meni.”
Danas i najžešći fanovi izbjegavaju navijačke tribine zbog Zdravka Mamića, kako vi kao navijač Dinama gledate na njegovu pojavu?
“Tu ima nekoliko pitanja u kojima sada ne bih govorio. Moje su simpatije uvijek na strani navijača. Kao državni dužnosnik se na utakmicama ne pojavljuem u loži, iako bi to mogao, već isključivo na navijačkoj tribini gdje su moji prijatelji. Nedavno sam sreo gospodina Mamića, nakon jedne utakmice. Inače, on je simpatičan čovjek. Pitao me gdje sam bio, ja sam kažem na istoku, a on mi je rekao: “A ti si vikao Mamiću pederu’. Na to sam mu odgovorio, ja to ne činim, ali ima ih oko mene.
Je li Vam mrsko što je Mamić član HDZ-a?
“Ne znam, nikada ga nisam vidio u zgradi HDZ-a, već samo par puta u životu”.
Izvor: Sloboda.hr/N1
Foto: N1