Svečana misa za Domovinu i kolokvij “Za budućnost Hrvatske” održani su u subotu 1. ožujka u Sisku. Misno slavlje za Domovinu u sisačkoj katedrali predvodio je biskup Vlado Košić u zajedništvu s brojnim svećenstvom i uz prisutnost sudionika kolokvija.
U homiliji biskup Košić podsjetio je kako je naš narod nakon više od 8. mučnih stoljeća pokoravanja tuđincima tek 1990. godine dobio svoju vlastitu državu, a čim je zaživjela, već je 1991. godine bila vojno napadnuta. Njezina trećina okupirana je susjedne Srbije, da bi u Domovinskom ratu branjena od dragovoljaca i Hrvatske vojske u konačnoj oslobodilačkoj akciji „Oluja“ 1995. bila oslobođena, a tek 15. siječnja 1998. RH je integrirala čitavo svoje međunarodno priznato područje, prije svega Vukovar, simbol otpora i najveće žrtve za slobodu Hrvatske. „Premda su toliki životi – njih preko 15 tisuća – pali za slobodu Domovine, premda još uvijek mnogi zarobljeni i ubijeni nisu pronađeni, jer Srbija ne želi dati te informacije, mnogi su poginuli još neidentificirani i premda su ogromni prostori bili opustošeni i razrušeni toliki domovi, škole, bolnice, katoličke crkve i kapele, obnova je poslije 1995., odnosno 1998. krenula s velikim entuzijazmom“, podsjetio je biskup te upozorio kako smo danas 20. godina poslije ponovno u velikim problemima, te se čitava nacija nalazi u nekom stanju beznađa, kao da smo zalutali na neki slijepi kolosijek.
[quote]Postoji i tzv. Peta kolona, tj. oni koji nikad nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku, pa su oni već u jeku rata, a također i poslije, i do današnjih dana, umjesto zajedničkih interesa gledali i ostvarivali samo svoje vlastite.[/quote]
„To se vidi u sve većoj apatiji, u odlasku mladih školovanih ljudi iz Domovine, drastični pad rođene djece, odgađanje mladih stupiti u brak, velika nezaposlenost, neorganiziranost u sustavu zapošljavanja gdje je bitno imati vezu s vladajućom, bilo državnom bilo lokalnom političkom elitom, što sve rađa nezadovoljstvom i gotovo beznađem. Pitamo se kako je to moguće? Kako je moguće da se to dogodilo nama koji smo s toliko žara svi bili ujedinjeni u Domovinskom ratu i dali sve najbolje što smo imali i mogli za njezinu slobodu i napredak? Očito, osim plemenitih namjera mnogih domoljuba, prije svega branitelja i tihih molitelja, postojala je i postoji i tzv. Peta kolona, tj. oni koji nikad nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku, pa su oni već u jeku rata, a također i poslije, i do današnjih dana, umjesto zajedničkih interesa gledali i ostvarivali samo svoje vlastite, upuštajući se u kolektivnu otimačinu i uništavanja nacionalnih bogatstava i ostvarivši preko noći ogromne ničim stečene privilegije, kako u upravljanju zemljom, tj. stjecanju pozicija moći, tako i u materijalnom smislu, velikim bogaćenjem, što je ujedno uzrokovalo silno osiromašenje velikog broja naših ljudi. K tome, još veću duhovnu pustoš prouzročili su političari koji nisu istinoljubivi, koji ne samo da ne vole ovu zemlju, nego bezočno izvrću istinu: od pobjednika u Domovinskom ratu oni su se spremni ponižavati pred još uvijek prisutnom i nikad odbačenom politikom teritorijalne pretenzije i otimanja hrvatskih prostora, hrvatskih kulturnih i znanstvenih genija i postignuća. Naši se političari klanjaju onima koji su još pred 20 godina razarali ovu našu zemlju, obećavaju im velikodušno pomagati u napredovanju za članstvo u EU, ne tražeći nikakvu ni ratnu odštetu za silna razaranja u Domovinskom ratu, ni poštivanje granica, ni odricanje od totalitarne ideološke matrice. Što je još neshvatljivije, mediji šire netrpeljivost prema domoljublju, proglašavajući svakog hrvatskog rodoljuba ekstremistom i lijepeći mu etikete prošlih desnih totalitarizama, dok istovremeno lijeve totalitariste uzdižu u nebo praštajući im stravične zločine koji su brojem barem deseterostruko veći od onih na suprotnoj strani. Zemlja nije provela lustraciju, sinovi udbaša i najgorih zločinaca – koje i sustav nastoji pod svaku cijenu zaštititi, riskirajući i najbolja postignuća hrvatske države, tj. članstvo u EU, i dalje raspoređeni na najvažnije političke i gospodarske položaje vladaju zemljom i zavode narod, da smo do te mjere izluđivani da i mnogi naši ljudi više ne vjeruju u budućnost Hrvatske. Kao da nas je uhvatila u zamku neka naša zla kob, te ne znamo izići iz tog zagrljaja koji nas lomi, ne samo fizički, nego i duhovno. Kao da je ponos postao sramota, a sramota ponos. Kao da se laž zakraljila i caruje, a istinu nije moguće nigdje nazrijeti niti vidjeti“, upozorio je biskup Košić.
U nastavku biskup je poručio kako se ipak mi kršćani nikad ne zdvajamo i kako je naša nada u Gospodinu. „I samo kada smo u povijesti bili uz Gospodina, kada je naša vjera bila jaka i kad smo vjerno išli za Gospodinom, braneći istinu i pravdu, boreći se protiv laži i nepravde, moleći se Bogu i zagovoru Presv. Bogorodice, mi smo uspijevali i pobjeđivali“, zaključio je biskup.
Poslije mise održano je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, nakon čega su se sudionici uputili u sisački Veliki Kaptol gdje je održan Kolokvij “Za budućnost Hrvatske”, na kojem je otvoren dijalog između znanosti, struke, politike, civilnog sektora i zainteresiranih pojedinaca o pitanjima važnim za budućnost Hrvatske. Kolokvij je otvorio biskup Košić koji je u svom pozdravom govoru između ostalog istaknuo kako je nažalost Hrvatska danas bolno razdijeljena, u njoj ima mnogo domoljuba i ljudi koji se iskreno žele žrtvovati za njezino dobro, ali te su inicijative toliko raspršene da ne donose gotovo nikakav učinak, a na drugoj strani su oni koji sustavno razaraju ono što smo krvlju naših najboljih sinova i kćeri stekli.
Voditeljica Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije Marijana Petir uvela je u temu brojne okupljanje goste kolokvija, a predavanja su održali predsjednik Stožera za obranu Vukovara Tomislav Jozić koji je govorio na temu “Kakvu Hrvatsku još uvijek sanjamo i hoćemo?”, demograf prof. dr. sc. Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji je izlagao o demografskim perspektivama Hrvatske, prof. dr. sc. Damir Kovačić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu koji je održao predavanje “Kuda ide hrvatsko selo?”, potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić koji je govorio o temi “Hrvatske usporedne i natjecateljske prednosti: opća i javna dobra”. Izlagački dio zaključio je član Komisije Iustitia et pax HBK dr. sc. Neven Šimac predavanjem “Svjetski i EU trenutak: kriza rada, dobara i interesa”.
U drugom dijelu nakon otvorene rasprave u kojoj je sudjelovala i gđa Željka Markić, voditeljica Ureda za socijalni nauk Crkve Biskupije Marijana Petir predstavila je izjavu povodom održanog kolokvija. U njoj se između ostalog ističe kako se u Hrvatskoj treba postići opće suglasje glavnih političkih, gospodarskih, društvenih i vjerskih aktera oko dugoročne politike razvoja stanovništva koja bi bila obvezatna za sve nositelje političke vlasti. Usvajanje jasne populacijske, obiteljske i socijalne politike preduvjet je ravnomjernog regionalnog razvoja. Poljoprivredna obiteljska gospodarstva proizvode hranu na tradicionalan način čija je samodostatnost temelj suverenosti svake države. Relativno dobro očuvan okoliš, visoka kvaliteta pitke vode, najčišće more na Mediteranu strateške su prednosti Hrvatske za njen budući razvoj, te kako je nužno je osigurati zakonske okvire koji će spriječiti da Hrvatska ostane bez svojih šuma i šumskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta, javnih cesta i javnog vodnog dobra, te nepokretnih kulturnih dobara jer su one vlasništvo hrvatskog naroda. Prioritet hrvatske vanjske politike, prije i više od svih, mora biti konkretni napor – u bilateralnim odnosima, u institucijama EU i multilaterali svijeta – za očuvanjem opstanka hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao i za obnovom Države i Društva u čitavoj i cjelovitoj BiH, za što je potrebno osigurati sva nacionalna i ljudska prava autohtonih stanovnika BiH, koji su prije rata u razdoblju 1992.-1995. tamo živjeli, posebno hrvatskog naroda koji je najugroženiji u BIH. Vodeći računa o vlastitoj odgovornosti za svoj narod i svoju zemlju, Hrvatska kao punopravna članica Europske unije dobila je novi politički i gospodarski okvir djelovanja u našoj tisućljetnoj pripadnosti europskom kulturnom i civilizacijskom krugu u kojem treba promicati zaštitu općeljudskih vrijednosti. Zaštita obitelji i prava roditelja na odgoj djece u skladu s kršćanskim vrijednostima, zaštita braka između muškarca i žene, zaštita života od začeća do smrti te sloboda govorenja i djelovanja u skladu s vlastitom kršćanskom savješću moraju biti naša trajna briga. Vukovar zbog svoje žrtve u Domovinskom ratu mora biti trajna svetinja prema kojem se hrvatska država i čitavo hrvatsko društvo trebaju odnositi na poseban način, štiteći ga i poštujući njegove žrtve.
Autor: F.Č./Sisačka biskupija
Foto: Sisak.info/Sisačka biskupija