Mnogi ljudi ne znaju zašto se Praznik rada uopće obilježava, ne samo u Hrvatskoj, već i u većini svjetskih država danas, te zbog čega on pada baš na današnji dan.
Blagdan Isusova poočima Sv. Josipa oduvijek je bio dan koji se posebno slavio među cehovima, gildama (udruženja trgovaca i obrtnika) te, u i nakon doba industrijalizacije, među radnicima diljem svijeta. Toga su se dana obično održavali i sindikalni sastanci te prosvjedi protiv užasnih izrabljivačkih uvjeta na koje su radnike tjerali kapitalistički industrijalci i poduzetnici, mahom iz Engleske i sa sjeveroistoka SAD (gdje su radnici često bili u gorem položaju nego robovi na Jugu).
Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40 000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja (kao primjer tadašnjih prilika navodima da su radnici često znali raditi i po 18 sati!). Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila pedesetak radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge radničke internacionale 1889. godine odlučeno je da će se na 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj se praznik rada počinje slaviti iste godine. Hrvatski radnici istaknuli su također zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici pod njihovom paskom bili još izrabljivaniji nego na Zapadu. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama, što pokazuje da današnji dan nije nikakav komunistički praznik (baš suprotno!), već stari kršćanski spomendan Sv. Josipa, radnika i tesara koji je čitav život naporno i pošteno zarađivao za kruh sebi i Svetoj Obitelji, koji je bio i ostao pravim primjerom radničkoj klasi kako živjeti i izboriti se za svoja prava.
Autor: Juraj Njegovan pl. Balen