U Crnoj Gori su od 1. siječnja 2016. stupile na snagu mjere popore za majke troje ili više djece te za roditelje i njegovatelje djece s posebnim potrebama, “u cilju zaštite majčinstva i omogućivanja pozitivnih demografskih trendova”.
Izmjene zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti koje su u crnogorskoj skupštini izglasane sredinom lipnja 2015. od stranaka i vlasti i opozicije na prijedlog Aleksandra Damjanovića, zastupnika oporbene Socijalističke narodne partije, omogućuju majkama koje imaju troje djece i najmanje 25 godina radnog staža, odnosno četvoro djece i najmanje 15 godina staža, ostvarivanje doživotne naknade od 70 posto prosječne neto plaće u Crnoj Gori, izračunate prema godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava (što znači da bi trenutno naknada iznosila 330 eura). Također će doživotnu nakandu u iznosu od 40 posto od prosječne neto plaće moći ostvariti i žene koje su rodile troje ili više djece, a koje se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje najmanje 15 godina. Ove se mjere potpore neće moći ostvarivati uz istovremeno primanje plaće ili mirovine (koja u Crnoj Gori prosječno iznosi oko 270 eura).
Predlagatelj Damjanović je obrazlažući izmjene zakona rekao da je to pokušaj zajedničkog napora u podršci majčinstvu u Crnoj Gori i uvođenja još jednog socijalno davanja za roditelje, odnosno njegovatelje djece sa posebnim potrebama. “Visina naknade roditelju-njegovatelju osobe koja je korisnik invalidnine iznosi 193 eura mjesečno. Roditelju-njegovatelju koji njeguje i brine o dvoje ili više djece sa smetnjama u razvoju od kojih je najmanje jedno korisnik invalidnine ili tuđe njege i pomoći druge osobe, nezavisno od radnog i mirovinskog statusa roditelja-njegovatelja, pripada naknada u iznosu od 193 eura za svaku osobu pojedinačno. Pravo na naknadu roditelju-njegovatelju prestaje trajnim smještajem osobe, korisnika invalidnine, u javnu ustanovu”, stoji u zakonu.
„Smatram da postoji i prostora i potrebe da Crna Gora na djelu pokaže da teži stvoriti društvo socijalne pravde, i da zaštiti one najranjivije kategorije koje podnose najveće žrtve u državi“, kazao je Damjanović. To su, kako je pojasnio, zaposlene majke sa troje ili više djece, koje teško u ovakvom ambijentu uspijevaju spojiti te dvije jako odgovorne dužnosti – majke i zaposlene žene. „U odnosu na roditelje i njegovatelje djece sa posebnim potrebama, ne treba dodatno objašnjavati“, dodao je Damjanović. “Smatram da se radi o zakonu koji će utjecati na zaustavljanje loših demografskih trendova u Crnoj Gori, pošto već godinama imamo problem sa manjim priraštajem.”
Iako je ovaj zakon dobio široku potporu i političkih stranaka i sindikata, protivili su mu se stranka vladajuće koalicije Demokratska partija socijalista i feminističke udruge. Prigovori na zakon su bili da nema dovoljno novaca za provedbu zakona te da zakon ne štiti majke koje su nezaposlene, kao i da bi umjesto tih mjera trebalo otvarati radna mjesta za žene, a ne ih prijevremeno “umiroviti”.
Zastupnik Emilo Labudović komentirao je prvi prigovor zaključivši da se sve mjere sličnog karaktera, koje trebaju podržati majčinstvo u Crnoj Gori, „poslovično razbijaju o zid koji se zove – nema para. Onda se ispostavi da imamo para za kojekakve budalaštine i promašaje, ekonomske i socijalne, a za ono što je temelj svakog društva, pogotovu crnogorskog koje rapidno stari, navodno nemamo.” Dopune zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti, kako je kazao, izuzetno su važne i u segmentu brige o osobama sa posebnim potrebama, kad njihovi roditelji ne budu više živi. “Ova država ne želi toga se dotaknuti – što sa tim osobama kad im „odu“ roditelji? Jedna je priča dok su roditelji živi, u kakvom god da su materijalnom i socijalnom stanju, kakvih god da su zdravstvenih prilika – oni će učiniti sve da svoju djecu zaštite – naveo je Labudović, dodajući da Crna Gora nema organiziranih prihvatilišta za osobe sa posebnim potrebama.
Vezano za prigovor da zakon ne omogućuje naknade za nezaposlene majke s troje ili više djece, zastupnik Damjanović koemntirao je da je jedini razlog reguliranja naknada samo za nezaposlene žene “procjena iznosa davanja, koja je sada uvjetno rečeno moguća, i može se naći novac za ovakvu odredbu kako je predložena“, ali je svaka buduća promjena dobrodošla.
S obzirom da je jedna zastupnica prijetila slanjem toga zakona na ustavni sud jer se radi od „jednoj krajnje populističkoj ideji, zamotanoj u fini papir sa mašnicom, da bi žene to prihvatile i progutale” te da zakon “direktno udara u temelje ravnopravnosti muškaraca i žena“, izgleda da su kritike ovog zakona više ideološke naravi, tj. izraz su otpora ideji da država skrbi za majčinstvo.
Ljerka Dragičević, zastupnica hrvatske manjine u Crnoj gori i Članica vladajuće koalicije bila je suzdržana pri izglasavanju ovog zakona.
Izvor: narod.hr