Njemačka ima više tražitelja azila od bilo koje druge države EU. Masovni priljev imigranata preopterećuje sustav, a svoj alarm su oglasili pretrpana prihvatilišta kao ono u Berlinu.
Broj dolazaka imigranata, uglavnom iz istočne Europe (u pitanju su većinom Romi), skočili su za gotovo dvije trećine u 2013. i to na najviši nivo u posljednjih 14 godina, iako većina tražitelja ima male šanse da ih se prihvati kao političke izbjeglice.
U jednom rezidencijskom domu u predgrađu Berlina, šesteročlana romska obitelj iz BiH dijeli sobu od 25 kvadrata. Romi koji su željeli napustiti život u siromaštvu i diskriminaciji u Bosni, sada besposleno sjede u sobi s krevetom, stolom i istrošenim kaučem.
Njihovo privremeno prebivalište, bivši starački dom na rubu šume, trebao je biti zatvoren sredinom travnja. No, s obzirom na nedavni val tražitelja azila, čini se da će ostati duže otvoreno.
Diljem grada, u neboderima Lichtenberga u bivšem istočnom Berlinu, ljudi iz 18 zemalja žive u deseterokatnim zgradama koje prije dvije godine pretvorene u prihvatilišta za azilante.
“Centar ima 350 mjesta, a trenutno imamo 360-370 ljudi,” rekla je voditeljica centra Birgit Bauer, dodajući da četvero ili petero ljudi dijeli 20 kvadrata prostora, s tuševima i toaletima.
“Neke obitelji koje već žive u nezahvalnim uvjetima složile su se da prihvate još ljudi u svoje domove,” rekla je.
Od 2010. Njemačka se suočila s naglim porastom tražitelja azila. Prošle godine porast je bio za 64%, odnosno 127.023 prijave. U siječnju je skočio na rekordnih 76,7% u odnosu na prošlu godinu, prema Uredu za imigraciju.
Najviše azilanata dolazi iz Srbije – 90% Romi
Vodeća zemlja iz koje su prošle godine stizali zahtjevi za azil bila je Srbija s više od 18.000 zahtjeva. Od toga oko 90% od činili su Romi. Mnogi su također došli iz BiH, s brojkama koje su porasle za 104% u 2013., te s Kosova – porast za 74,5%, kao i Rusije, uključujući Čečeniju.
“Mnogi ljudi iz bivše Jugoslavije pronašli su utočište u Njemačkoj tijekom rata u prvoj polovici 90-ih,” rekla je Bauer. “Sada se vraćaju sa svojim obiteljima i, u potrazi za boljom budućnosti, vide Njemačku kao svoju nadu.”
Državljanima Srbije, Crne Gore i Makedonije od 2009. dopušteno je putovati u Schengensku zonu. Srpski premijer Ivica Dačić rekao je da mnogi ljudi iz njegove zemlje “ne dolaze zbog azila, već da bi uzeli novac jer su beneficije velike.”
Tijekom boravka u Njemačkoj, dok čekaju da im se zahtjevi odobre, obitelji dobivaju po 134€ mjesečno za punoljetne, te 80€ za djecu.
Priljev ovolikog broja imigranata rezultirao je povećanjem ksenofobije, pa su tako Nijemci prošle godine prosvjedovali ispred berlinskog prihvatnog centra.
Berlin je trenutno domaćin 8360 tražitelja azila u centrima koji su izgrađeni za prihvat 8100 ljudi. Oko 450 ljudi živi smješteno u hotelima “na nekoliko dana ili na tjedan-dva”, rekao je Franz Allert, voditelj berlinskog Ureda za zdravlje i socijalnu skrb koji je odgovoran za pitanja izbjeglica.
“Situacija je napeta, čak i ozbiljna jer ove godine moramo planirati prihvat novog velikog broja tražitelja azila,” rekao je. “Neki centri trebali su biti davno zatvoreni jer su ruševni i odavno nisu prihvatljivi, ali nemamo izbora te ih moramo ponovo otvoriti.”
Neprofitne skupine i skupine za prava poput ProAsyl osudili su sporost njemačke birokracije u reakciji na nagli porast brojki i pozvali na veći broj osoblja u procesuiranju prijava za azil. “Nije samo pitanje davanja skloništa za ove ljude,” rekao je Bauer. “Mi također želimo njima dati priliku da se uklope u naše društvo.”
Autor: F.Č./Portal Pandora
Foto: DW