U nedjelju je preminuo Ivan Gabelica. Bio je to svojevrsni arhetip idealnog političara hrvatske desnice – vrsni intelektualac, odvjetnik, utemeljeni hrvatski nacionalist te nepokolebljivi borac za istinu, zbog čega je još od srednjoškolskih dana bio višestruko zatvaran i mučen.
Rođen je na selu u Gornjem Podbablju, a mladost je proveo uz knjigu, teški politički zatvor i rad. Uza sve muke, uspio je diplomirati pravo i zasnovati obitelj. Kao odvjetnik, u Jugoslaviji je besplatno branio hrvatske političke zatvorenike. Devedesetih je bio najaktivniji saborski zastupnik u svome mandatu, a po mnogima i najkvalitetniji. Mirovinu je uglavnom proveo u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici te na večernjim predavanjima, gdje je svoje znanje prenosio na druge.
Bio je jedan od najznamenitijih ljudi koje sam poznavao. Naše poznanstvo uglavnom se svodilo na organizaciju mnogobrojnih javnih tribina, svečanih akademija i predavanja – baš poput ovoga na fotografiji, gdje smo u zlatarskoj gradskoj knjižnici u organizaciji našeg Kluba sveučilištaraca “Kvaternik” zajedno govorili na tribini o temi “Dr. Juraj Žerjavić i pravaštvo krajem 19. stoljeća”.
Zbog svojih utemeljenih stavova koje nikada nije “zamotavao” celofan političke korektnosti, vrlo zanimljivog i neumarajućeg nastupa te nepresušnoj volji da svoje znanje prenese na druge (makar to bilo u lokalnom kafiću pred dvoje-troje prosječnih ljudi), Gabelica je još od devedesetih oko sebe okupljao puno mladih, uglavnom kroz Hrvatsku čistu stanku prava, čiji je bio predsjednik i saborski zastupnik.
Da nije bio takvog njegovog duha koje je u Hrvatskoj čistoj stanci prava ostalo i nakon njegova umirovljenja, upitno je bi li mnogi poznati i manje poznati, pa tako i ja, bili na ideološko-političkim pozicijama na kojima jesmo.
Hrvatska je ostala bez jednog od najboljih svojih sinova, ali njegovo djelo i borbeni duh ostaju s nama!
Ivan Gabelica – s nama je!
Autor: Frano Čirko / Sloboda.hr
Životopis Ivana Gabelice
Ivan Gabelica rođen je 1. listopada 1939. u Podbablju, općina Imotski, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Imotskom, ali je izbačen zbog članstva u Tajnoj organizaciji hrvatske inteligencije (TIHO). Član te organizacije bio je i Bruno Bušić. 1957. je bio kažnjen trajnim isključenjem iz svih srednjih škola, ali je kasnije ta kazna ublažena.
25. travnja 1959. ponovno je uhićen, proveo je tri mjeseca u istražnom zatvoru, a 25. 7. sudac za prekršaje u Imotskom kažnjava ga s mjesec dana zatvora i upućuje na boravak u koncentracijski logor na nenaseljenom otoku Sv. Grgur u trajanju od dvije godine. Po izlasku iz logora UDBA (jugoslavenska tajna policija) šalje izvještaj u kojem stoji da je Gabelica ostao „u suštini isti ubeđeni nacionalista“ i kao takav će i dalje djelovati, ali vrlo oprezno.
Iz logora izlazi 25. srpnja 1961. krajem kolovoza polaže završni razred gimnazije u Ljubuškom, maturira u lipnju 1962. a na jesen iste godine upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu. UDBA ga nastavlja pratiti i provoditi mjere protiv njega.
6. lipnja 1965. je doslovno otet na ulici. UDBA ga je potom okrutno zlostavljala. 45 je dana proveo rukama vezanih lisicama na leđima. Bio je neprekidno ispitivan 72 sata a pritom je stalno stajao na nogama, a za cijelo to vrijeme nisu mu dali jesti. Kroz to je vrijeme bio neprekidno premlaćivan i gažen, vješan o strop onakvih ruku vezanih lisicama odostraga, a pri čemu je samo nožnim palcima dirao pod, zbog čega su mu ruke naticale, a lisice se upijale u njih. Zlostavljačke su sesije trajale po pola dana, zbog čega je trpio nesnosne bolove, a kad je jaukao, policijski su ga zlostavljači gušili ručnikom. Nakon svega toga vlasti su ga osudile na 16 mjeseca stroga zatvora. Ostali dio kazne je otrpio u kaznionici u Staroj Gradišci iz koje je izišao 6. listopada 1966. godine. Uslijedila je nova kazna: isključenje s fakulteta ba godinu dana. Fakultetu se nakon toga vratio te je uspio diplomirati 30. rujna 1968. godine.
Zaposlio se kao odvjetnički vježbenik u Zagrebu, ali nastavlja i dalje politički djelovati. Organizirao je 18. veljače 1970. demonstracije u Hrvatskom narodnom kazalištu, prekinuo je predstavu “General i njegov lakrdijaš” Marijana Matkovića zato što se u njoj krivotvori lik Nikole Šubića Zrinskog. Gabelica je osuđen na 60 dana zatvora. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, Gabelicu 1974. izbacuju s posla u Gradskom podrumu. Uskoro biva ponovno osuđen na 30 dana zatvora.
Kad god bi Josip Broz Tito, tadašnji predsjednik SFRJ, dolazio u Zagreb, Gabelicu bi preventivno zatvarali. Često su ga šišali do gole kože.
Nakon Titove smrti, dopušteno mu je raditi kao odvjetnik i više ga nisu zatvarali. U osamdesetima je u pet sudskih procesa bez naknade branio optužene u političkim procesima.
1989. godine učlanjuje su u Hrvatsku demokratsku stranku Marka Veselice. Nakon izbornog poraza 12. prosinca 1992. osnovao je Hrvatsku čistu stranku prava (HČSP). Postao je saborski zastupnik u trećem sazivu. Bavio se publicistikom. Proučavao je povijest NDH i ustaškog pokreta. Odbijao je tvrdnje da želi politički rehabilitirati to razdoblje. Cilj mu je, kaže, samo utvrđivanje istine o tom vremenu.
Kritizirao je prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Najviše mu je prigovarao zato što Hrvatsku nije oslobodio „jugoslavenstva i komunizma“ zbog čega „duhovno nasilje iz tog vremena i danas dominira u hrvatskom javnom životu“.
Bio je oženjen je, sa suprugom Mladenkom ima dvoje djece.