Nakon što su već “svi” gradovi proglasili generale Gotovinu, Markača, pa ponegdje i Čermaka, počasnim građanima hrvatskih gradova, (a to su dosad uradila i “bezbroj” malih mjesta”), napokon je na prijedlog Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata, Gradsko vijeća Grada Knina odlučilo da je red da ovo priznanje Junacima hrvatskog Domovinskog rata pripadne i njima, i to u gradu za kojeg su iznimno mnogo bili vezani tijekom hrvatske borbe za slobodu. Nikad nije kasno, iako je neshvatljivo da im Knin prvi ili među prvima nije dodijelio ovo priznanje, koje su itekako zaslužili.
Stoga se neki sada s pravom pitaju, pa što su gradske službe čekale do sada, tim prije što su hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskoga rata ovoga grada bili među najaktivnijima u Hrvatskoj u uzdizanju ovih junaka, još kad su oni bili na robiji, i kad se nije znalo da će ikada biti oslobođeni. Generali su i ovo priznanje primili dostojanstveno i mirno te zahvalili u srcu Knina svim građanima koji su bili uz hrvatske generale i vjerovali u njihovu nevinosti. Svečanosti se nije mogao odzvati general Čermak, ali otkako je došao iz Den Haaga, taj čovjek kao da je zaboravio na hrvatske branitelje i posve se posvetio biznisu, kojeg se nije odrekao ni u vrijeme kad je bio na robiji. Kako je mogao voditi i uvećavati zaradu u svojim kompanijama kad je godinama bio u strogo čuvanom zatvoru u Nizozemskoj – to je za film ili knjigu.
Međutim, koliko nam je drago što su generali primili povelje počasnog građanina Kraljevskog grada Knina, toliko smo, kako bi rekao predsjednik države, “žalosni” što ih je Knin među zadnjima prepoznao kao Junake Domovinskoga rata, a s druge pak strane naprosto je neshvatljivo kako vrlo brzo prelazimo preko svih onih uvreda, maltretiranja, falsificiranja i proganjanja hrvatskih branitelja koji su se samo usudili dok su oni robijali, primjerice, u Kninu, poglavito prigodom obilježavanja Vojno redarstvenih akcija Oluja nositi majice s njihovim likovima. Kakve su samo imali neugodnosti branitelji Knina, Braniteljskog portala i drugi, koji su, pretežno na kninskoj tvrđavi, i središnjem kninskom trgu organizirali skupove na kojima su javno iskazivali potporu ovim ljudima i tvrdili da su nevini. O tome postoji niz video i foto zapisa.
Samo nekoliko mjeseci prije nego su bili pušteni na slobodu, u Kninu su policajci, doušnici i domaće izdajice postavljali kamione ispred velikih njihovih postera da ih se ne vidi, a kad je stigla omanja skupina članova Udruge Specijalne policije Domovinskog rata, i ulicama Knina počela nositi sliku generala Markača, hrvatski su ih specijalci opkolili i tako išli za njima kao da nose fotografiju Bin Ladena. One koji su na svojim štandovima prodavali majice s likovima ovih junaka obično su ih upozoravali da ih maknu, ili su im ih plijenili, naravno bez ikakvih naloga. Imena Gotovine i Markača godinama se nije smjelo ni šaptati u Kninu, a kamoli ih glasno isticati. Sve smo mi to zaboravili. Najviši politički državni vrh slavio je Oluju, ali ne i one koji su tom akcijom zapovijedali. Kakav Gotovina, kakav Markač, to su i za njih bili ratni zločinci.
Jedino su dio građana, dakle ne svi, kao i hrvatski branitelji, čitavo vrijeme vjerovali u njihovu nevinost. Jedne godine na kninskoj tvrđavi željeli smo prikazati odličan dokumentarni film o Gotovini i Markaču djelo slavnog Jakova Sedlara, ali iz državnog vrha nisu nam dopustili, baš kao ni da na mimohodu, koji se organizira svakog 5. kolovoza, netko nosi majice s njihovim likovima. Svi su morali nositi majice Ministarstva branitelja na kojima je dominirao i dominira – crni golub! Posebna komedija je bila kad su lani predstavnici Braniteljskog portala, koji su objavili nekoliko tisuća članaka o ovim junacima, željeli osobno predati priznanje (povelje časti!) Markaču i Gotovini, državni protokol im to nije omogućio i to, zamislite samo, u 5 do 12,(sic!), što je sramno da sramnije ne može biti. Osim toga, koliko je samo ljudi imalo nevolje što su bili na strani ovih junaka dok su bili na robiji. Hrvatska policija tretirala ih je kao “potencijalne teroriste”, dok su svi ostali s druge pak strane slavili svaki dolazak ratne zločinice Carle del Ponte!
Da, bila su to takva vremena.
Čestitke Markaču i Gotovini na još jednom priznanju, uz nadu da će i general Čermak naći vremena da već jednom dođe u Knin, pa da se ono i njemu svečano uruči.
Autor: Mladen Pavković