“Ljubim dakle postojim, slijedim Isusov put, težim istini, za sve i svakoga… A Jasenovac je naš Jerusolim, u kojem je poklano 24.000 srpske djece…”
Tako je govorio crnogorski episkop Amfilohije pretprošloga petka u zagrebačkoj pravoslavnoj gimnaziji pred istanbulskim patrijarhom Bartolomejem.
Slično se ponovilo i sljedeći dan u Jasenovcu: velike riječi o istini i brutalne laži o 700.000 ubijenih, o stotinama i stotinama tisuća, naravno samo srpskih, mučenika, čijim mirisom ćemo se napajati (Bartolomej).
Bilo je to tako groteskno da je čak i predsjednica Kolinda morala priopćiti „da nisu dobre manipulacije s brojkama žrtava koje su se i danas mogle čuti u Jasenovcu“. Odmah je u drugoj rečenici osudila i „bilo kakve pokušaje revizionizma“.
Predsjedničini gosti postigli su svoj cilj. Unatoč tomu što se vrlo lako moglo pretpostaviti kako će izgledati ta parada, njezini organizatori primljeni su i na Pantovčaku i u Banskim dvorima. Mediji su izvještavali opširno, uz rijetke kritičke iznimke.
Glavni organizator, pakrački episkop Jovan, govorio je u petak da povjesničari moraju utvrditi čvrste činjenice. Tko se ne bi složio s time?
Ali što bi episkop rekao kad bi netko tvrdio da je Joy Division izdao 15 albuma dok je Ian Curtis još bio živ? Zna on dobro o čemu se radi pa bi sigurno odgovorio da su snimili samo dva, i da je drugi izdan neposredno nakon Curtisove smrti. I još bi dodao da je to lako provjeriti jer postoje dokumenti i živi svjedoci. Da je osnove priče o skupini moguće dobiti s nekoliko klikova na internetu. Na kraju, može se organizirati i konferencija i dijalog o skupini pa bi se činjenice mogle utvrditi.
Sve to jednako vrijedi i za logor u Jasenovcu. Zato izjave o 24.000 poklane djece, o 700.000 mučenika, itd., nisu ništa drugo nego zlonamjerna politička propaganda. S mogućim pogubnim posljedicama, kakve smo već jednom imali prilike vidjeti.
Episkop Jovan jednom je rekao kako u slučaju Stepinca pravoslavni kler ne smije pristati na komunističku inačicu.
Sada se on sam, u slučaju Jasenovca, okreće komunističkome svjetonazoru. Iako je čak i na skupu u petak nekoliko puta upozoreno na opasnost od komunističkoga, boljševičkog pogleda na svijet.
Efraim Zuroff, kojega ne treba posebno predstavljati, rekao je u svome nastupu kako razumije da zemlje srednje i istočne Europe 1945. godine nisu bile oslobođene! I da su bile podložne i povijesnim manipulacijama komunističkih diktatora. Bio je ondje bivši diplomat Budimir Lončar slušao Zuroffa nepomična lica. Ako nije sjedio na ušima, taj dio Zuroffova izlaganja mogao je čuti i Aleksandar Vulin. Bili su tu i Zoran Pusić, Milorad Pupovac, Slavko Goldstein, Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina…
Na žalost, nakon lekcije o manipulacijama, slijedila je potvrda da je dobro naučena: Zuroff je ispripovijedao kako je svojedobno instruirao jednoga novinara da isprovocira Dinka Šakića pitanjima o sudjelovanju u upravi jasenovačkog logora. Emisija je dovela do izručenja i suđenja. U muzeju u Jasenovcu nema ni spomena toga suđenja, kao da se Hrvatska toga stidi, zaključio je Zuroff. Bude li pravde, dodat ćemo mi, jednoga bi se dana toga i mogla stidjeti. Efraimu Zuroffu darovali smo našu knjigu „Jasenovački logori-istraživanja“ u dobroj vjeri da će se dijalogom moći prokrčiti put kroz komunističke i ine manipulacije.
Osim takvih par intelektualnih proplamsaja i malo lijepoga pjevanja iz pravoslavne liturgije, dvodnevni događaj zaslužio je apsolutno negativnu ocjenu.
Hoće li činjenica da je čak i Predsjednici Republike zasmetalo pretjerivanje brojevima, biti poticaj da se tome pokuša stati na kraj?
Primjerice, snažnim podupiranjem istraživanja, organiziranjem i međunarodnih skupina stručnjaka koji bi doveli do što realnije slike događaja u Jasenovcu, a i šire u NDH. Slično kako je to napravljeno u Rumunjskoj, isto za zbivanja iz Drugoga svjetskog rata. Ne vrijedi neprestano ponavljati da se treba okrenuti budućnosti. Tamo će nas svaki dan, kao što vidimo i na ovom primjeru, susretati neraščišćena prošlost.
I dalje će se objavljivati knjige poput one mladoga engleskog autora Roryja Yeomansa u kojoj se tvrdi da je NDH imala logore za ubijanje djece (i to kao jedina od njemačkih saveznica, pa kakvi su to ljudi!). Ta knjiga, kao i „Dama iz Zagreba“ stanovitoga Philipa Kerra dobivat će pohvale domaćih kritičara. U Kerrovu slučaju riječ je o književnosti, ali ga hvale baš zato što je dobro istražio povijest. Što je napisao, bolje ne pitajte.
Slijedit će ih Emir Kusturica s najavljenom izložbom u Ujedinjenim narodima gdje će, kako kaže, dokazati istinu o 700.000 ubijenih u Jasenovcu.
Vučić i Nikolić neće imati izbora nego ponavijati konstrukcije tih povjesničara i kultumjaka. Ali, dobro, ljudi bar nešto rade.
Autor: Igor Vukić/Hrvatski tjednik