Sve je izvjesnije da je rudnik Pečovnik najveće stratište Hrvata pokraj Celja. Crngrob je pak stratište visokih dužnosnika Vlade NDH. S njima je bilo oko 250 djece. Najprije se mislilo da su djeca odvedena i data na posvajanje. No, odvedena su u šumu, likvidirana i bačena u Matjaževu jamu.
Gospodin Roman Leljak samostalni je istražitelj Udbinih arhiva u Sloveniji, neumorni istraživač zločinačkog djelovanja Titove tajne političke policije i bestijalnosti njegovog režima nakon Drugoga svjetskog rata, svjedok u slučaju »Mustač – Perković«, čovjek koji je rasvijetlio likvidacije hrvatskih emigranata Crnogorca, Martinovića, Rukavine, Tolja i mnogih drugih. Nedavno je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini predstavio svoju najnoviju knjigu »Huda jama – strogo čuvana tajna«. S tim hrabrim slovenskim publicistom razgovaramo o jednoj od najtragičnijih dionica u povijesti hrvatskoga naroda, iživljavanju ratnih pobjednika – Titovih komunista, njegove vojske i političke policije – KNOJ-a – nad hrvatskim ratnim zarobljenicima na slovenskom ozemlju u svibnju 1945. i u nadolazećim godinama.
Gospodine Leljak, postoje informacije da rudnik Huda jama nije najveće i najstrašnije stratište Hrvata kod Celja.
Rudnik Pečovnik 1945. godine bio je aktivan, a vađenje ugljena nadzirali su Nijemci. Rudnik se nalazi u naselju Zagrad nadomak Celju. Te godine vlast ga je zatvorila i zabetonirala, iako domaće stanovništvo još i danas govore da je bogat ugljenom te da nije bilo potrebe za zatvaranjem. Istina je, na žalost, sve jasnija. Zatvoren je zbog toga što se u njemu, po pouzdanim procjenama, nalazi više od 12.000 Hrvata koji su tu mučki ubijeni, bačeni, zatrpani i zabetonirani!
Do 8. svibnja 1945. preko Celja – na pravcima Brežice-Zidani Most, Celja-Velenje-Dravograda-Bleiburg prolaze mnoge kolone hrvatskih vojnika i njihovih obitelji. U kolonama je bio i mnogo djece.
Devetoga svibnja u Celje ulazi posebna partizanska jedinica – Vojska državne sigurnosti. U Sloveniji su je neformalno tada još uvjek tako zvali, iako je 13. svibnja 1944. promijenila ime u Korpus narodne obrane Jugoslavije (KNOJ). Od tog datuma nadalje, danas to znamo, brojne hrvatske izbjegličke kolone zaustavljaju i ne dopuštaju im odlazak prema Bleiburgu. Danas možemo reći kako je na raznim mestima nadomak Celju tada zaustavljeno i sprovedeno u privremene logore oko 17.000 Hrvata.
U udruzi »Huda jama« dali smo si u zadaću da se i rudnik Pečovnik otvori i da se utvrdi istina o njemu. Ako utvrdimo da je sve to istina, bit će to najveće stratište Hrvata na Križnom putu. A bojim se da su svi navodi istiniti!
Spominjate udrugu »Huda jama«. Recite nam nešto o njenim aktivnostima…
Udruga pod tim imenom djeluje od prošle godine. Udruga je registrirana još 1990. godine, kao udruga za obilježavnje poslijeratnih stratišta. Do sada je izgradila i postavila tri kapelice, više spomenika i više od 50 križeva po čitavoj Sloveniji. Udruga je promijenila ime u udrugu »Huda jama« zbog niza aktivnosti kojima želimo na svaki način još ove godine pokopati sve žrtve u rudniku Huda jama, s pijetetom i na način dostojan čovjeka. Želimo da se posmrtni ostaci žrtava iz Hude jame prenesu u kosturnicu u Tezno kraj Maribora. U toj kosturnici već je mnogo Hrvata, koji su bili likvidirani u takozvanim tenkovskim rovovima na trasi autoceste između Maribora i Celja.
To ne znači da se Udruga bavi samo Hudom jamom. Uz spomenuti Pečovnik, ove godine željeli bismo provjeriti i Matjaževu jamu pokraj Škofje Loke. U području Crngroba kraj Škofje Loke u svibnju 1945. likvidirano je više od 2000 Hrvata. Zna se da na tom mjestu nije likvidiran nijedan od 40 ministra Vlade NDH, osim možda ministra pravusuđa dr. Mirka Puka. Uhvaćen je u slovenskoj bolnici i likvidiran. Postoji mnogo detalja koji upučuju na to da je bio Crngrob svratište pratnje dužnosnika Vlade NDH, nižih i viših službenika i njihovih obitelji. U Muzeju u Škofjoj Loci nalazi se ručno napisan zapisnik s nekim imenima službenika koje je saslušavalo Odjeljenje za zaštitu naroda (OZNA). U muzej ga je predao Oton Burdych. Postoji i nekoliko fotografija likvidiranih u Crngrobu. Slike upućuju na to da je Crngrob stvarno bio stratište visokih dužnosnika Vlade NDH. S njima je bilo i oko 250 djece. Najprije se mislilo da su djeca odvedena kako bi ih se dalo na posvajanje. No, prema novijim spoznajama odvedena su kilometar više u šumu, tamo lividirana i bačena u Matjaževu jamu.
Kada ćete početi sondirati ili provjeravati te navode?
Još ovog proljeća. Sve ovisi o tome hoćemo li prikupiti dovoljno sredstava. Država Slovenija sigurno nam neće pomoći. Tako da ovisimo o dobrim ljudima, donatorima za takva istraživanja. Ovom prilikom htio bih zahvaliti gospodinu Antonu Kikašu, velikom Hrvatu iz Kanade, koji nam je omogućio da možemo početi radove. Novca zasad nemamo dovoljno. Ove godine imali smo sv. misu kod Matjaževe jame. Bilo je i mnogo gostiju iz Hrvatske.
Možemo li ove godine očekivati i Vašu novu knjigu na hrvatskom jeziku?
S gospodinom dr. Josipom Jurčevićem već u svibnju izlazi knjiga u Bleiburgu. Bit će to knjiga o tome kako je Udba pratila rad Bleiburškog voda. Na žalost, Udba je likvidirala i Nikicu Martinovića, predsjednika Voda. Postavljala je bombe, za nju je radilo mnoštvo doušnika, koje će ta knjiga razotkriti.
Nadam se da će ove godine izaći i druga knjiga o Hudoj jami, čiji će sadržaj pokriti cijeli Križni put po Sloveniji. Očekuju me istraživanja u beogradskim arhivima, u kojima sam već pronašao mnogo novih dokumenta iz tog poslijeratnog perioda. Nadam se da će biti i mnogo imena žrtava komunističnog partizanskog sustava.
Sve rečeno uvjetovano je financijskim mogućnostima za istraživanja. Nikada ni za jednu knjigu nisam dobio državnu donaciju! Istraživanje mi omugućuje samo zarada od prodaje knjiga. Zahvalan sam svakome kupcu knjige Huda jama.
Autor: Domagoj Madžar / 7Dnevno