Bez obzira je li prijevod Plenkovićeva intervjua o (ne)postojanju ekstremizma u HDZ-u točan, vidljiva je nakon izbora opsjednutost tim pojmom. Dakako, na meti je uvijek nekakav fantomski desni ekstremizam koji “treba iskorijeniti”. Bez želje da po svaku cijenu budemo originalni ili se igramo idejama na proizvoljan način, Europi i Hrvatskoj već dulje vrijeme najveći problem nije ni lijevi ni desni ekstremizam, već ekstremizam centra, koji ćemo nazvati centremizam.
Kada centremizam zavlada u svojoj isključivosti zvanoj politička korektnost, onda su tek mogući lijevi i desni ekstremizmi kao odgovor na centremizam. Zato najveća ekstremistica u Europi trenutno nije Le Penova, nego njemačka kancelarka Merkel.
Pojasnimo malo. Definirajući ekstremizam,Jung je rekao da je svaki ekstremizam kompenzacija sumnje, potiskivanje sumnje. Svi fanatici i ekstremisti imaju fobiju od skepse. Ekstremist je zapravo nesiguran, on je slabić. Zato za ekstremista postoje samo dva mišljenja, prvo je njegovo, drugo je krivo.
Centremizam je tako opasna vrsta ekstremizma kada, nošen političkom korektnošću i drugim izvorima suvremene (auto)cenzure, odbija preispitivati temeljne postulate svoje politike ili politika.
Wir schaffen das! Mi to možemo, bio je bojni poklič centremizma Angele Merkel pred navalom migranata: “Svi ste dobro došli!” I dok su se ozbiljni ljudi hvatali za glavu nad ovom ekstremističkom useljeničkom politikom Angele Merkel, ona ih je etiketirala “ksenofobima”, poput fanatika otklanjala svaku sumnju u ispravnost svoje politike.
Ništa osim kaosa, sigurnosnih i drugih problema, centremizam Angele Merkel i SPD-a nije donio dobra Njemačkoj ni EU-u. Opasnost od skretanja u centremizam zato je bio, i ostat će, jedan od mojih argumenata protiv velike koalicije HDZ-SDP.
Jer, ako kukamo nad političkim frankenštajnima poput brzorastućeg AfD-a ili Linkea, njihov nastanak ne bi bio moguć bez centremizma Merkel, koji su odgovor na nju. Centremizam je izvor svih lijevih i desnih ekstremizama koji bujaju po Europi.
Buđenje Angele Merkel
Zato je centremizam, kao ekstremizam centra, puno opasniji od lijevog i desnog jer bez njega oni ne bi bili mogući, kao u psalmu u kojem “bezdan doziva bezdan”. Prošli tjedan centremistica Merkel se probudila iz dogmatskog drijemeža i shvatila konačno da je njezina centremistička politika bila promašaj koji sada postaje ozbiljan sigurnosni problem.
Posijala je sa svojim centremizmom sjeme zla, proizvela i snažno ojačala neokomunističke i neonacističke stranke, što će samo nastaviti destabilizirati ne samo njemačku političku scenu, već vrlo lako može u cijelom EU-u potaknuti opasan proces dezintegracije i kaosa, jer sve te stranke su mahom protivnice Unije.
Nakon Karamarkova desnobizma, s Andrejem Plenkovićem pojam centra je postao nova fora, novi đir. Usporedo s tim u medijima je krenuo poziv Plenkoviću za obračun s ekstremistima, pri čemu nije jasno koje je to ministarstvo istine koje će određivati tko i što je to ekstremizam i koja je to nulta točka od koje se on mjeri. Možda Mate Granić.
Kako je krenulo, ne treba se čuditi ako se uskoro za ruke i noge zabrani koristiti izraz ekstremiteti, pa ćemo lijevu ruku zvati ljevoručni centar, a desnu desnoručni centar. I medijski lov na “ekstremiste” u HDZ-u koji je započeo Plenkovićevim “centriranjem” zapravo bi se mogao pretvoriti u pluralističko-konceptualnu kastraciju ove stranke, gdje će, kao i do sada, veliki vođa stajati u centru, a svi ostali se uhvatiti oko njega za ruke i plesati “ringe, ringe, raja”.
Manjak demokracije u svim našim strankama praćen kultom vođe navodi na to da ih sve možemo definirati neologizmom centremizma. Sjetimo se Sanadera, Karamarka, Račana, Milanovića, tu nije bilo nikakvih unutarnjih frakcija, različitih struja, vođa se nikada ne dovodi u sumnju, a odsutnost sumnje upravo je bit ekstremizma. Ljudi tu ne razmišljaju, već slijede.
Fanatizam robova
To je fenomen koji bismo mogli nazvati fanatizmom robova, jer onaj koji ne može razmišljati zove se luđak, no onaj koji se ne usudi ili ne želi razmišljati je ili fanatik ili rob. Ili i jedno i drugo. U ovom kontekstu, kada su u dnevnim listovima navodili neimenovane izvore(!?) iz HDZ-a koji su Hasanbegoviću predbacivali da previše “solira”, nije bilo jasno što misle, možda to da se neće s njima igrati “ringe, ringe, raja”?
Andrej Plenković je nesumnjivo dobrodošlo osvježenje na našoj političkoj sceni. Čovjek s iskustvom, znanjem i integritetom. Ova vlast koja se trenutačno formira s HDZ-om na čelu u mnogočemu obećava i zaslužuje podršku javnosti.
A što se tiče ekstremizma u HDZ-u i državi, njega se treba bojati samo ako Plenković zabrazdi u centremizam. Suprotno medijskim forsiranjima, jedini ekstremizam koji Plenković treba spriječiti jest onaj mogući u sebi, centremistički. Svaki drugi neće potom naći plodno tlo.
Što bi, uostalom, dala Merkelova da umjesto AfD-a ima protiv sebe takve “ekstremiste” kao kolega joj Plenković? Suho zlato!
Autor: Ivica Šola/Slobodna Dalmacija