Poljska i Mađarska, a neki dan im se pridružila i Slovenija, stavili su veto na odobrenje europskog novca za borbu protiv posljedica COVID-a, kao i na Višegodišnji financijski okvir vrijedan više od tisuću milijardi eura. Europska unija isplatu novca uvjetuje „poštivanjem vladavine zakona“. Izvrsno. Tko normalan može biti protiv „vladavine zakona“, što bijaše tim ludim Poljacima, Mađarima i Slovencima?

Pa i nisu oni baš tako ludi i loši europski dečki kako se na prvu čini. Naime, pod vladavinom prava krije se, mafijaški rečeno, čisti reket, uvjetovanje svih zemalja članica da u zamjenu za pare na mala vrata u zakonodavstvo i odgojno obrazovni sustav uvedu LGBT ideologiju i cijelu Europsku uniju oboje duginim bojama. Povjerenice Helena Dalli i Vera Jurova jasno su rekle, bilo na konferenciji za tisak bilo za portal Politico, da će ona zemlja koja ne prihvati europsku LGBTQI… agendu (eto ti „vladavine zakona“) trpjeti novčane kazne. Komisija u pravosuđe svih zemalja tako želi nametnuti, financirajući posljedice COVID-a (!?, kakve veze ima COVID s LGBT pravima), zločin homofobije, promicanje rodne ravnopravnosti, tj. trans, inter, homo… seksualnih osoba, priznavanje njihovih brakova…

NEPRIMJERENO MIJEŠANJE

Problem ovog europskog reketa prema državama članicama, pa i klimoglavoj Hrvatskoj, nije tek spomenute sadržajne naravi, već upravo problem „vladavine prava“ koju, pod krinkom COVID-a, krši sami EU. Problem je, dakle, ne tek sadržaj, već i metoda: radi se o neprimjerenom miješanju bruxelleskih birokrata u poslove svake države članice, odnosno neopravdanoj invaziji na teren u područjima nacionalne, a ne bruxelleske nadležnosti.

EU se ovdje služi muljatorskim jezikom, govoreći o spremnosti da pruži tek puke „političke smjernice“, da želi samo „koordinirati djelovanje država članica, nadzirati provedbu i napredak, pružiti potporu kroz fondove EU-a i promovirati razmjenu dobre prakse između država članica.“ Ne, ovo je invazija na suverene države i njihove ingerencije, protivne i samom europskom Ugovoru, gdje se u članku 83 jasno kaže u kojim slučajevima EU može, citiram, “uspostaviti minimalna pravila koja se odnose na definiranje kaznenih djela i sankcija u posebno teškim područjima kriminala koja imaju transnacionalnu dimenziju”.

Te zločine transnacionalnog karaktera EU u istom Ugovoru jasno definira: „terorizam, trgovina ljudima i seksualno iskorištavanje žena i maloljetnika, ilegalna trgovina drogom, ilegalna trgovina oružjem, pranje novca, korupcija, krivotvorenje sredstava plaćanja, kibernetički kriminal i organizirani kriminal ”. Diskriminacija na temelju seksualne orijentacije i takozvanog rodnog identiteta ne pojavljuje se na popisu. Obiteljske i odgojno obrazovne politike, pa ni zločin tzv. homofobije nije na tom popisu, samo, napominjem, zločini nadnacionalnog karaktera, ovo ostalo je u nadležnosti svake suverene države članice. Uostalom, kako je slovenski premijer Janša rekao u pismu predsjedniku EU Vijeća, famoznom Charlesu Michelu: „Samo neovisno pravosudno tijelo može reći što je vladavina zakona („pravna država“) a ne politička većina,“ jasan je bio Janša.

IDEOLOŠKA INVAZIJA

Najavljuje se, stoga, kada smo kod vladavine prava na koje se pozivaju dugini birokrati u Bruxellesu, da bi Komisija, kako bi nametnula kazneno djelo homofobije i LGBT ideologije svim državama članicama, izmijenila spomenuti članak 83.

No, opet, to je teško opravdati jer prema ekspertnom mišljenju talijanskog Centro Studi Livatino „obrazloženjem istog članka koji predviđa regulatornu intervenciju EU-a samo za transnacionalne zločine, odnosno za ona ponašanja koja bi mogla istodobno utjecati na nekoliko država: poput trgovine robljem i/ili trgovine oružjem, gdje se, na primjer, djevojka kupuje u jednoj zemlji, a zatim preprodaje u drugoj, ili tamo gdje krijumčareno oružje prelazi iz jedne u drugu,“ itd, itd., EU ne smije zadirati u nacionalna zakonodavstva u obiteljskim i odgojno obrazovnim pitanjima, a ovdje se pod krinkom COVID-a upravo to želi, čista ideološka invazija i nasilje pod krinkom vladavine prava.

Nije li bezobrazno novac iz Fonda za oporavak namijenjen malim i srednjim poduzetnicima, bolnicama, istraživačima, pogođenim obiteljima… preusmjeravati LGBT inicijativama, možda i nekim drugim, proimigrantskim, zapravo nebitno, bitno je samo da te inicijative i agende nemaju vese s – COVID-om!

Stoga treba reći jasnim jezikom: Komisija želi ucijeniti države članice: ili podržati LGBT politike ili ne damo novac. Bezobrazno, protuzakonito, drsko! Slikovito rečeno, oduzmimo novac za zapošljavanje liječnika, medicinskih sestara…, pa dio tog novca preusmjerimo u parade ponosa. To je čista ideološka agenda EU-a, kao da su najpogođenije osobe krizom uzrokovanom COVID-om homo, trans, inter seksualci, a ne starčad koja masovno umire, obitelji bez posla, poduzetnici na rubu propasti…

Mediji se tako raspisali kako Poljska, Mađarska, sada i Slovenija reketare cijeli EU, točnije bruxellesove birokrate. Nije li, možda, obrnuto? Jest.

Autor: Ivica Šola / Slobodnadalmacija.hr