Gledajući trenutnu predizbornu kampanju gledamo na sceni različite političare. Svi imaju neku svoju strategiju kako se nametnuti i istaknuti. Žele nam dokazati da su upravo oni ti koji trebaju voditi Hrvatsku u svjetliju budućnost. Kakav političar treba Hrvatskoj – legitimno je i aktualno pitanje. Ono bi u trenucima ispunjavanja glasačkog listića trebalo biti svim biračima na pameti. Ali vidimo da nije tako. Nažalost, većinom smo osuđeni na šarlatane i prodavače magle. Takav tip prolazi. Imamo političara i stranaka napretek no rijetko se nađe neki vrijedan talent koji može nešto suštinski promijeniti u državi.
Iznad svega, treba nam političar koji ima pozitivne ljudske osobine. Karakterne osobine su osnova za sve ostalo. Iskrenost, marljivost, predanost, poštenje, pouzdanost, transparentnost, odgovornost su samo neke od poželjnih osobina. Bahatost, umišljenost i arogancija nisu dobri. Političara narod treba vidjeti kao jednog od nas. Istinski predstavnik naroda koji je došao do političke važnosti. Takav pojedinac osjeti bilo naroda i zna što narod želi.
25 godina gledamo laži i nerealna obećanja. Prije svakih izbora vodećim političarima teče med i mlijeko, a kako vrijeme prolazi narod i država su sve siromašniji. Od jedne srednje razvijene europske države spali smo među najsiromašnije u Europskoj uniji. To se nije smjelo dogoditi. Dogodilo se, barem dijelom, zbog niskog morala i lošeg kućnog i obrazovnog odgoja političkih vođa. Kućni, školski i vjerski odgoj nalaže da se ne krade. Korupcija i mito nikad se ne bi dogodili da postoji ta svijet o tome da krađa i otimačina nije dozvoljena. Jedan Sanader se nije smio dogoditi našoj državi. Upravo njemu su bila puna usta tradicionalizma, domoljublja, vjere i obitelji. Prozirna prijevara masa koje nisu znali prepoznati lažljivca i prodavača magle. Nije Sanader jedini. Hrvatska je puna sličnih političara od onih najviših razina vlasti do onih najnižih. Korupcija je rak rana Hrvatske. Uvijek će postojati korupcionaši no potrebno je masama usaditi u glavu da to nije dobrodošlo ponašanje. Trebalo bi uvesti žestoki represivni sustav koji bi oštro kažnjavao profitere i kriminalce. Poštenje i čist obraz su nešto što političar mora imati.
Političar treba biti predan „srcem i umom“ cilju i zadatku na kojem radi. Potrebno je vjerovati u neku ideju. Ne treba raditi 16 sati na dan kao Bandić već treba dobro izabrati kadrove koji će dosljedno i uporno provoditi zadanu politiku. Zapravo političari, barem oni na visokim funkcijama, trebaju biti dobri menadžeri. Ako su podređeni kadrovi dobro izabrani znanje samog političara (premijera, ministra) o nekom zadatku nije toliko bitno. Političar na položaju mora davati političku potporu i ulijevati sigurnost svojim suradnicima. Izgleda lako ali nije.
Ono najvažnije za jednog političara je politička ideologija. Iako se i HDZ i SDP i ostale vodeće stranke pozivaju na neku svoju ideologiju istina je da su u ideološkoj krizi. Svi provode neoliberalnu politiku. Provođenje takve ideologije je čisti pragmatizam. Nema istinskih uvjerenja. Zato su neoliberalizam i pragmatizam najlakša moguća rješenja. Politička ideologija je bitna. Da bi je neki političar mogao uopće posjedovati trebao bi imati političku inteligenciju. Za uspjeti u Hrvatskoj ne smije se pozicionirati niti apsolutno lijevo ni apsolutno desno. Neki balans bi morao postojati. Umjerenost ideja koje nisu konvencionalne. U sadašnjem dinamičnom svijetu klasične političke ideologije su zastarjele i ne mogu odoljeti svim izazovima kojih je iz dana u dan sve više. Kad su u pitanju stvari od nacionalne sigurnosti, nacionalnog interesa, tj. općenito zaštite kolektiva: naroda i države, političari bi trebali biti nacionalno svjesni. S druge strane, kad su u pitanju ekonomske i socijalne stvari i problemi političari bi trebali biti socijalno osjetljivi i trebali bi znati nešto o ekonomiji. Kad znamo kako hrvatski javni dug iznos 86% BDP-a ekonomsko znanje je prijeko potrebno. Socijalna jednakost i briga je vrlo bitna. Danas radnici, seljaci, trgovci i sl. nemaju političara s kojim bi se mogli poistovjetiti i prepušteni su nemilosrdnim poslodavcima.
Jedan takav balans između lijevog i desnog bi bio velikoj većini naroda prihvatljiv i poželjan. Narod je umoran od starih podjela koje odavno nemaju smisla. Priče o prošlosti trebalo bi izbjegavati. Političar koji bi imao modernu nekonvencionalnu fleksibilnu ideologiju i koji bi se bez predrasuda brinuo i za nacionalne i socijalne stvari trijumfirao bi na izborima. Takav jedan političar transparentno bi prezentirao javnosti svoje političke ideje i ciljeve. Svoj plan i program izložio bi kroz knjige, a ne samo kroz bezvezne knjižice od 4,5 stranica. Takvo nešto u Hrvatskoj nije viđeno već desetljećima.
Na karizmu ne treba zaboraviti. Ne treba biti posebno lijep, niti govoriti pet jezika, niti imati visok koeficijent inteligencije, ali karizma je neizostavna. Pod tim se misli na šarm, simpatičnost, pozitivne vibracije. Takvi elementi nadilaze fizičke i karakterne osobine pojedinca. Karizma je nešto nevidljivo, neopipljivo, van materijalno ali postoji. Na svakome tko se želi baviti politikom je da nađe način na koji će ju stvoriti. Jedni igraju na kartu smješkanja, drugi na govorništvo, treći na jednostavnost, četvrti na skromnost.
Hrvatskoj treba političar koji će konačno početi rješavati probleme koji se stalno trpaju pod tepih. Takav političar bi se trebao uhvatiti teška zadatka. Trebalo bi provesti mnogobrojne reforme od državnog uređenja, obrazovnog i ekonomskog sustava, pravosuđa, vanjske politike… Za takvo nešto je potrebno više od jednog mandata na državnoj razini. Da bi u tome uspio trebao bi imati veliku narodnu podršku, a to može samo način da napravi odmak od sadašnjih zamornih političara i njihovih neučinkovitih praksi. Trebao bi imati balansirane političke ideje koje bi bile prihvatljive svim slojevima hrvatskog društva. Hrvatska žudi za talentiranim i kreativnim političarem koji će joj donijeti revolucionarne promjene kroz legalne institucije. Izraz revolucionarne promjene zvuči možda radikalno ali da bi naša država konačno profunkcionirala nabolje i postala servis svojih građana, promjene bi trebale imati revolucionarni karakter. Ako se jedan takav političar uskoro ne pojavi teško nama. No, Hrvatska je puna ljudi koji bi mogli odgovoriti izazovu i donijeti nam bolje dane. Pitanje je samo hoće li se izboriti u političkoj areni i hoće li ih narod prepoznati.
Autor: Matija Šerić