Srbija je na Olimpijskim igrama u Riju osvojila osam medalja, dva zlata, četiri srebra i dvije bronce, međutim, po nekakvoj računici, jasnoj valjda samo tamošnjim medijima, zaključili su da su najuspješnija nacija netom završenih Olimpijskih igara.
Naime, Srbija je u Rio poslala 103 sportaša, a oni su se kući vratili sa 54 medalje.
Srbi su medalje osvajali uglavnom u kolektivnim sportovima, pa su tako zlato osvojili vaterpolisti, srebro košarkaši i odbojkašice, a broncu košarkašice.
Kad se te medalje zbroje dolazimo do broja 49, a kad njima pridodamo medalje hrvača Damira Štefaneka, skakačice u dalj Ivane Španović, Tijane Bogdanović koje uzela odličje u taekwondou te kajakaša Zorića i Tomićevića, konačna brojka je 54.
Kako su Srbi poslali u Rio 103 sportaša, te 54 medalje iznose uspješnost od 52 posto. Po tom neobičnom računu, vrijednom valjda samo njima, iza Srbije je SAD koji je u Rio poslao 555 sportaša, koji su osvojili 262 medalje (47 posto) i Rusija sa 282 sudionika, koji su dohvatili 110 medalja, što je učinak od 39 posto.
Razlog tumečanje ove “računice” možda leži u činjenici da su upravo Hrvati, sukladno broju stanovnika, po broju ostvarenih olimpijskih medalja najuspješnija nacija u Europi.
Srbi se hvale kako im u sportu nitko nije ravan, a s tim se slaže i poznati bivši srpski atletičar Dane Korica:
”Te brojke djeluje fascinantno. Samo sport može tako razveseliti naciju i zato još više trebamo ulagati u njega. Veliko srce naših sportaša donijelo je toliko medalja.”
Zanimljiva je ovo računica, no još se sjećamo Olimpijskih igara u Londonu prije četiri godine, kad su srpski mediji, točnije njihova nacionalna televizija, briljirali hvaleći se silnim srpskim medaljama kroz povijest olimpizma.
Sve bi to bilo u redu, da medalje koje su pripisivali sebi nisu bile one koje su osvajali Mate Parlov, Đurđica Bjedov, Matija Ljubek, veslači splitskog Gusara… te rukometne, vaterpolo i košarkaške reprezentacije, u kojima su participirali sportaši iz svih republika bivše države.