Što je i kako za vrijeme agresije na Hrvatsku radio profesor Pupovac, najbolje se vidi iz izvješća službe sigurnosti, takozvane “vojske RSK”, o kontaktu između njihove operativne veze dr. Milana Kresojevića iz srpske operacije “Kobra” s Paolom Raffoneom, šefom sektora za civilna pitanja Glavnog stožera UNPROFOR-a u Zagrebu 1994. godine.
“Nikada Pupovac neće moći pogledati Sunčici u oči, ne zato što je Srbin, nego zato što jednostavno nije čovjek”, zaključuje Joško Buljan u svojoj vrlo iscrpnoj analizi predsjednika SNV-a, Milorada Pupovca.
U polupraznoj sabornici zastupnicima Hrvatskoga sabora prikazan je dokumentarni film “Sunčica” koji sadrži iskaze žena silovanih tijekom agresije na Hrvatsku. Nakon što su zastupnici HDZ-a u raspravi zamjerili da nitko od pripadnika SDSS-a nije našao vremena pogledati ovaj film, čelnik SDSS-a Milorad Pupovac, koji od Sanaderova vremena drži ključeve Banskih dvora i presuđuje tko će vladati Hrvatskom, replicirao je:
ZABRINUT ZA… POČINITELJE SILOVANJA!
“Zašto ne pitate predsjednika svoje stranke, ili ćete reći da neki imaju obavezu gledati ovaj film, a drugi nemaju?” Ovakvu repliku omogućio mu je vjerojatni budući premijer Tomislav Karamarko koji nije bio u Saboru, iako ga je na to obvezivala ne samo plaća koju tamo prima, već i činjenica da je stranka kojoj je na čelu predvodila borbu za hrvatsku neovisnost. Što se tiče Vlade Zorana Milanovića, ona je predložila zakon o novčanoj naknadi žrtvama silovanja, iako joj manjka uvjerljivosti kada je riječ o stvarnoj volji da se počinitelje zločina kazni.
Međunarodni kazneni sud u Haagu silovanje žena priznao je kao dio plana za provođenje etičkog čišćenja. Taj su plan u Hrvatskoj provodili četnici regrutirani iz redova srpske manjine, potpomognuti Srbijom, Crnom Gorom i JNA. Završni akt tog zločina današnje je negiranje i minoriziranje kojega u hrvatskom parlamentu provodi sveučilišni profesor Milorad, koji tragediju silovanih žena koristi za još jedno srbovanje u Saboru. Ruganjem žrtvama te banalnim uspoređivanjem te tragedije s već procesuiranim slučajem u zatvoru Lora, Pupovac je još jednom pokazao da ne priznaje i nikada neće priznati agresiju Srbije i Srba na Hrvatsku…
Klikni LIKE ako se slažeš da Pupovac nije zaslužio ni kune proračunskog novca!
Hrvati o Pupovci malo znadu, iako dobro poznaju njegovo političko djelovanje. Njega je na Filozofskom fakultetu kao asistenta zaposlio Dubravko Škiljan koji je bio dugo godina šef odsjeka za lingvistiku i orijentalne studije. Škiljan je bio rigidni komunist i Jugoslaven, no imao je i neke vrline; u ophođenju s ljudima bio je gospodin, bio je obrazovan i doista je vjerovao u komunističko-jugoslavensku ideologiju. Njemu je CK SKH u drugoj polovici 80-ih godina financirao “znanstveni” projekt koji je trebalo dokazati da značajnih razlika između hrvatskoga i srpskoga – nema. Na taj projekt, Škiljan je uključio i Pupovca koji je naknadno postao asistent. A to je značilo – stalno radno mjesto. Nakon toga magistrirao je na temu marksizma i teorija jezika, a zatim je doktorirao iz područja jezične pragmatike, što nije toliko ideologizirana tema, a stručnjaci s toga područja s kojima smo razgovarali na ovu temu kažu da im nije poznato da je njegov doktorat ikada itko igdje citirao.
STUDENTI GA NAZVALI “ČOVJEKOM KOJEG NEMA”
Od 1990. godine Pupovac se bavi politikom. Bio je član UJDI-a, u doba početka balvanijade u Hrvatskoj obilazio je svoje sunarodnjake u pobunjenim područjima, a labava pravila radne discipline na fakultetu koristio je uglavom zato da ga nema.
U jesen 1991. Pupovac je odbio potpisati peticiju za međunarodnim priznanjem Hrvatske u vrijeme kada je drugi predstavnik hrvatskih Srba Đukić, potpisao. Iako predaje nekopliko kolegija, po vjerodostojnom svjedočenju studenata događa mu se da dođe na nastavu i ne zna iz kojeg drži predavanja! U jednom razdoblju gotovo uopće nije držao konzultacije i predavanja pa su mu studenti na vrata nalijepili natpis “čovjek kojega nema”. Taj je natpis stajao tjednima, što potvrđuje da u tom periodu uopće nije dolazio u svoju sobu.
Svoju društvenu i političku moć, Pupovac gradi na protuhrvatskoj mitologiji o Drugom svjetskom ratu, komunizmu i jugoslavenstvu. Kad ne govori tugaljivim glasom da bi nešto za sebe postigao, Pupovac bljuje laži. U Najtežim danima nove Hrvatske u veljači 1992. izjavio je da je u Hrvatskoj “11 tisuća srpske djece pokršteno” čime je dao svoj obol srpskoj propagandi u Hrvatskoj. Zato je okružni zagrebački tužitelj u svibnju podigao optužnicu protiv Pupovca zbog širenja lažnih vijesti. Do procesa nikada nije došlo.
PUPOVAC U SRPSKIM ŠPIJUNSKIM IGRAMA
Što je i kako za vrijeme agresije na Hrvatsku radio profesor Pupovac, najbolje se vidi iz izvješća službe sigurnosti, takozvane “vojske RSK”, o kontaktu između njihove operativne veze dr. Milana Kresojevića iz srpske operacije “Kobra” s Paolom Raffoneom, šefom sektora za civilna pitanja Glavnog stožera UNPROFOR-a u Zagrebu 1994. godine. Izvješće koje je sastavio 25.06.1994. godine pukovnik Dušan Smiljanić, “pomoćnik komandanta za obaveštajno-bezbednosne poslove”, potpuno razotkriva obavještajno djelovanje Milorada Pupovca protiv Hrvatske. Paolo Raffone svojim je obavještajnim djelovanjem kršio sve propise UN-a i zlorabio gostoprimstvo Hrvatske, očito radeći za interese talijanske i srpske obavještajne službe. Objašnjavao je Kresojeviću da UN i međunarodna zajednica pokušavaju svojim pritiscima uvesti Hrvatsku u proces regionalizacije, koja znači stvaranje šest velikih regija te da će Hrvatska biti prisiljena pod pritiscima izvršiti određene ustavne promjene vezano za svih tih šest regija. Kada se to dogodi, svih šest regija trebalo bi ući sa svojim predstavnicima u Europski parlament i time bi se ostvarila jedna od najvećih garancija Krajini za opstanak. Obavještajac Raffone iznosi Kresojeviću da je o svemu ovome razgovarao s Miloradom Pupovcem , koji se slaže u cjelini s tim planom. Raffone tvrdi da je Pupovac “ličnost koja će braniti Srbe i srpsko pitanje unutar Hrvatske”, i da se on na neki način priprema za tu ulogu. Raffone je kao visoki dužnosnik osiguravao prijevoz i dolazak srpskih obavještajaca u Karlovac i Zagreb kako bi se susreli sa svojim istomišljenicima na hrvatskoj strani. Srpskom špijunu Kresojeviću nudio je mogućnost da se sastane s Pupovcem i “poznatim ekonomistom” Brankom Horvatom jer su ova dvojica spremni doći na razgovore u tzv. RSK! U daljnjem razgovoru Raffone obavještava Kresojevića kako je bio na sastanku s Jankom Velimirovićem, “oficirom za vezu11. pješačke brigade 21. Kordunskog korpusa” tzv. “vojske RSK”. Dotični Velimirović opisan je kao veliki prijatelj Milorada Pupovca s kojim se susreo zahvaljujući špijunskom transportu koje je za potrebe srpske obavještajne mreže organizirao UN…
Koalicijski sporazum HDZ-a i SDSS-a omogućio je Miloradu Pupovcu da postigne sve ciljeve za koje su ga strani i srpski obavještajci pripremali, a što je vidljivo iz obavještajnog izvješća. Zbog svega toga, Pupovac je postao jedini partner HDZ-a kojeg Ivo Sanader nije uspio prevariti. Taj sramotni sporazum potpuno je nezakonit i protuustavan, a njime se srpska manjina izdignula iznad položaja svih ostalih manjina.
Pupovac je Srbin po dužnosti, pa ipak, za Srbe je učinio vrlo malo. Za sebe i krug oko sebe iznimno puno, i to reketareći sve prijašnje koalicijske partnere i netransparentno trošeći novac namijenjen vlastitoj nacionalnoj manjini. Pupovac i SDSS svojim sastavom i djelovanjem ne predstavljaju cjelokupnu srpsku manjinu pa čak ni njen većinski dio. Naročito je “tanak” na prostorima gdje naši sugrađani srpske nacionalnosti nisu bili dio oružane pobune protiv Hrvatske. Ali zato imaju najveće uporište među Srbima u nekadašnjim okupiranim područjima. Takav tip planskog Pupovčevog i Stanimirovićevog oslanjanja na proagresorsku bazu neminovno dovodi Pupovca u situaciju da u Saboru izrazi bojazan nad mogućnošću procesuiranja počinitelja ratnog zločina silovanja…
Autor: T. Budak / Dnevno.hr