Igor Vukić, član “Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac”, novinar i istraživač koji je veći dio svog života podredio rasvjetljavanju “mračne jasenovačke povijesti”, ustupio je portalu Dnevno.hr vrlo zanimljiv dokument koji on sam naziva “povijesnim ekskluzivom”. Evo što o dokumentu kaže Vukić:
Prije točno 70 godina, za Božić 1944. godine, iz ustaškog logora u Jasenovcu na slobodu je pušteno 373 zatočenika. Originalni dokument s njihovim imenima sve dosad je skupljao prašinu u Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Ministarstva unutarnjih poslova NDH, u kutiji broj 301. Popis do sada nigdje nije bio objavljen.
No takvo puštanje zatočenika iz ustaških sabirnih i radnih logora, povodom važnijih blagdana, nije bilo izuzetak.
Za Božić 1943. pušteno je iz logora 350 osoba. Povodom 10. travnja 1944. kući odlazi 289 zatočenika. Zatim su 14. srpnja 1944., na rođendan poglavnika NDH Ante Pavelića, puštena 172 zatočenika. Taj popis je objavljen i to u knjizi Antuna Miletića, Koncentracioni logor Jasenovac, iz 1986. godine, na strani 383.
>>> ‘Jasenovac je mit. To znam jer su moji preci kao Srbi završili u tom logoru’
Puštanje zatočenika „pogodom četvrtog Božića N.D.H“ naredilo je Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost, koje u to vrijeme vodi Erih Lisak. On je potpisao i odluku od puštanju 456 zatočenika povodom 10. travnja 1945. Popisi puštenih u travnju 1944. i travnju 1945. objavljeni su na internetu u vrijeme suđenja Dinku Šakiću 1999. godine.
Dakle, prema dostupnim dokumentima o amnestijama, samo u posljednih 15 ratnih mjeseci iz Jasenovca, Stare Gradiške i Lepoglave pušteno je kući 1640 logoraša! Poslije rata nije objavljeno gotovo ni jedno svjedočenje zatočenika iz tih puštenih skupina.
U vrijeme kad je nastao dokument koji Dnevno.hr ekskluzivno objavljuje, logor u Staroj Gradiški bio je već rasformiran (u rujnu 1944.). Dio logoraša premješten je u jasenovački logor, a dio u Lepoglavu.
Na popisu puštenih, na broju 278. nalazi se i Đuro Puhovski, stric poznatog hrvatskog filozofa i političkog analitičara Žarka Puhovskog. U jasenovačkom i starogradiškom logoru bio je i otac Žarka Puhovskog, Božidar. On je pušten iz logora u amnestiji 10. travnja 1944. povodom obilježavanja trogodišnjice osnutka NDH.
>>> „U Jasenovcu sam 1946. pokapao na stotine ljudi koje su svakodnevno ubijali partizani!“
Među puštenima za Božić 1944. ima mnogo ljudi sličnih Đuri i Božidaru Puhovskom. Većinom je riječ o Hrvatima, katolicima, koji su pomagali partizane na razne načine: skupljanjem tzv. crvene pomoći, slanjem medicinskog materijala i hrane… Tu su i poneki zatočenici pravoslavne i islamske vjere, što su u logor dospjeli isto zbog pomaganja partizana.
Zatočeni Židovi, kojih je u to vrijeme u jasenovačkom logoru bilo oko 900, nisu nažalost mogli biti puštani, jer to nisu dopuštali predstavnici njemačkih nacista.
U logorskim kartotekama vodili su se podaci o ponašanju zatočenika i prema tome su bili i stavljani na popise za puštanje prije isteka roka na koji su bili osuđeni. Neki su se tu našli i zbog molbi članova svojih obitelji i sličnih intervencija.
Tu leži i dio odgovora zašto su svih ovih godina ti bivši zatočenici šutjeli. U javnosti su se za to vrijeme vrtjela usklađena „svjedočenja“ petorice ili šestorice bivših logoraša, redom članova Komunističke partije.
Zbog poslijeratne fame o tisućama i tisućama žrtava u logoru, pušteni u amnestijama bojali su se da će ih komunističke vlasti proglasiti ustaškim suradnicima pa su radije o svojim doživljajima nisu htjeli govoriti. Jasna opomena bili su im i tzv. dahauski procesi, održavani 1947. i 1949. u Sloveniji. U njima je Komunistička partija na smrt osudila 11 ljudi. Bili su optuženi za suradnju za Gestapoom, a glavlni dokaz je bilo to što su – preživjeli zatočeništvo u logoru Dachau.
Igor Vukić
>>> Šef HČSP-a tužio ravnateljicu Jasenovca: To je jugo-komunistička tvornica laži!