Foto: fah
U ova globalno nesigurna, konfuzna i prevrtljiva vremena, u kojima se događa da se pokvare novi njemački automobili i zakasne japanski vlakovi, lijepo je znati da još uvijek postoje neke čvrste točke i orijentiri u koje čovjek može biti apsolutno siguran. Jedan od njih je štakorski politički refleks Gordana Jandrokovića da iskoči s broda koji tone i ukrca se na novi.
Prije točno godinu dana, kad je Plenković brodio kroz prvu krizu nakon razvrgavanja koalicije s Mostom pisao sam: “Umjesto praćenja svakog Stierova zareza, oni koji žele prvi naslutiti kakva će biti budućnost Plenkovića na čelu HDZ-a, imaju puno sigurniju, višestruko provjerenu metodu, a to je – gledaj što radi Jandroković. Kao svizac Phill koji predviđa vrijeme, Jandroković čudesno predosjeća unutarhadezeovske vjetrove i opstaje od Sanadera, Kosor, Karamarka do Plenkovića. Stoga, ako se kod njega primijeti i minimalno odmicanje od Plenkovića, možete se kladiti u večeru da je ovaj gotov.” Zahvaljujući iskustvu koje nam omogućuje da u sadašnjosti lako uočimo ono što smo već više puta vidjeli u prošlosti, a koje sam tada uobličio i u “Njonjin zakon”, u nedjelju 13. svibnja mogao sam s apsolutnom sigurnošću zaključiti kako je Martina Dalić već bivša.
Dok je Plenković javno još čvrsto stajao iza svoje potpredsjednice Vlade, Jandroković je na novinarski upitno o aferi Hotmail izjavio kako nije stigao zbog obveza pročitati sve mailove, ali: “Ono što sam vidio moglo se izbjeći. U jednom dijelu sadržaj mi se ne dopada, način na koji su se sudionici te grupe dopisivali nije stil u kojem bih volio sudjelovati”. Iz navedenog je svatko tko je imalo pratio noviju hrvatsku političku povijest, mogao lako zaključiti kako je Martina Dalić politički već mrtva, pokopana i opjevana.
No stvar ide dalje. Kompromitirajući mailovi cure iz dana u dan. Najnoviji potvrđuju kako se premijer Plenković tijekom procesa “borgijanja” najmanje tri puta sastao s ekipom s Dalićkine mailing liste. Kulerski ga u mailovima nazivaju “PM” (Prime minister).
Od jučerašnje objave tih mailova čini se da smo u fazi zime kada svizac Phill već vrti glavicom i njuška vjetrove promjena. Dan ranije sam u jednom tv-intervjuu izjavio kako je Plenković politički već mrtav samo mu to još nitko nije rekao. No sve je to još neslužbeno dok naš svizac Phill ne potvrdi smrt prvim minimalnim znakom distanciranja od PM-a. Oni koji PM-u i njegovima rade o glavi i u posjedu su kompromitirajućeg materijala sada ih lagano meze. Malo po malo. Piju im krv na slamku, ali nije riječ samo o sadizmu već i o taktici.
Nisu sav materijal pustili odjednom, već epizodu po epizodu, čime ih navlače da se, pokušavajući se vaditi poput kockara iz poslovice, dodatno kompromitiraju i ukapaju. Pustili su prvi dio, ekipa se nakon toga naivno vadila, a onda su ih sljedećim paketom mailova efektno demantirali, a potom prešli na sljedeći nastavak.
PM-ov PR, kojeg je vodio KM, sad se već potpuno raspao. U Otvoreno šalju viteza Reinera naoružanog šalabahterom. Čak ih ni dežurni čistači i čistačice iz vječnih vladinih biltena više ne pokušavaju oprati, već su i oni naćulili uši čekajući s koje će strane sada zapuhati.
O panici govori i to da se aktiviraju i posljednji saborski spavači. SDP-ov zastupnik Zdravko Ronko istupio je prekjučer iz stranke teško optužujući Davora Bernardića.
Istaknuo je kako nema namjeru vratiti svoj mandat jer ga je on osvojio i dodao: “Ako se bude glasalo o povjerenju Vladi, stat ću na Plenkovićevu stranu. Ne iz ljubavi prema HDZ-u, nego zato da Davor Bernardić ne bi proveo svoj plan o velikoj koaliciji sa svojim poslušnicima”. Dakle, Ronko bi kao izvorni SDP-ovac ušao u privatnu veliku koaliciju s Plenkovićem, a sve kako bi u istom tom poslu spriječio Bernardića. Možda bi najbolje bilo da Plenković formalizira svoje čelništvo nad koalicijom koju je okupio.
PM-ova većina izgleda poput Frankensteina kojeg sačinjavaju Pupovčeva glava, Radinova frizura, Sauchin lijevi i Kosorov desni obraz, Bandićeve noge, Glavaševa desna ruka i lijeva ruka Ivana Vrdoljaka te, na koncu želudac HDZ-ovih “demokršćana” koji su poslušno glasovali za Istanbulsku konvenciju. Ako ih podrži Ronko, kao zadnja pridošlica, on bi u došao kao neka metaforička zakrpa na stražnjem dijelu tog čudnovatog bića. Eto družbe koju bi bilo šteta ne okupiti u jednu stranku pod Plenkovićevim vodstvom.
I takva ima tek malo više od 40 posto glasova ljudi koji su izašli na prošle parlamentarne izbore.
HDZ-ovo drugo oko u glavi, Milorad Pupovac, na zahtjev oporbe za raspuštanjem Sabora poručuje: “Ako želite izbore, dat ćemo vam izbore, pa da vidimo što ćete napraviti, kakvu ćete vladu sastaviti, i kakve politike voditi, i s kim ćete formirati vladu.”
On će “dati izbore”!? Pupovac je hodajuća reklama za referendum za promjenu izbornog zakona, kojeg, unatoč tobože teškoj političkoj borbi koju vode, jednako opstruiraju i HDZ i SDP.
Vrhunac nasilnog gušenja referenduma dosegnut je u Rijeci, gdje Vojko Obersnel izgleda objedinjuje i zakonodavnu i izvršnu i sudbenu vlast, kao neka vrsta crvenog D’Annunzija, pa bahato brani građanima koristiti svoja ustavom zajamčena prava. Takva nervoza nije slučajna jer tiha voda referenduma koja se odvija u pozadini afere Hotmail mogla bi konačno podrovati oligarhijski brijeg i omogućiti Hrvatskoj da dugoročno politički prodiše.
Kako novi mailovi cure i afera se razmahuje PM-u je sve upitniji i eventualni briselski nastavak karijere. Plenkovićevi najljući protivnici, od Milanovića koji ga je prvi nazvao “briselskim ćatom” pa nadalje, često mu spočitavaju kako mu je politička karijera u Hrvatskoj samo odskočna daska za buduću briselsku i kako ga ustvari budućnost Hrvatske i Hrvata uopće ne zanimaju.
Sve da tome i jeste tako, ta “odskočna daska” mu sada lako može zakovati buduću karijeru. Nije isto je li izgubio vlast u Hrvatskoj jer u tom konzervativnom, zatucanom narodu nije uspio provesti kulturnu revoluciju po mjeri briselske oligarhije, ili je pao zbog korupcijskog skandala u kojem se muljalo na uvredljivo plitak i naivan način.
Tko bi u ozbiljnoj europskoj instituciji dao povjerenje osobi čija je vlada u vlastitoj zemlji zaglibila zbog ovakve afere? No za definitivan sud treba ipak pričekati vrijeme, koje je, kako kaže Machiavelli, “otac istine”. U svakom slučaju ono radi protiv PM-a i ekipe Borg.
Autor: Nino Raspudić / Večernji list