Kako je, nakon svega što su govorili jedni drugima, ne samo u zadnjih 27 godina, već doslovno do prekjučer, moguća koalicija HDZ-a i HNS-a? Što je zajedničko tim dvjema strankama? Koliko god se trudili iskopati bilo što drugo, na kraju analize ostaje zaključak da im je jedino isto – obraz.
Postoje programske, reformske, krizne i druge koalicije po različitim osnovama, ali ovo je jedinstven primjer “obraz-koalicije” stranaka koje su u jednakoj mjeri prevarile svoje birače. Uvid kako im je zajednički nazivnik “đon-obraz” i da su po tom pitanu isti, u utorak navečer bio je nakratko poljuljan jer je nakon sjednice Predsjedništva HNS-a ispalo da su im obrazi ipak neusklađeni, tj. da vrh HNS-a ima više obraza i da nije spreman slijediti Ivana Vrdoljaka i izdati vrijednosti svojih birača, za razliku od vrhuške HDZ-a koja je, Plenkovićevim riječima, bila “stopostotno” za koalicijsku vladu s dojučerašnjim prajdizanima, jugokomunistima i izdajnicima.
Izgledalo je da je Andrej Plenković bio previše uobražen i da je, zajedno s Vrdoljakom, podcijenio obraz Predsjedništva HNS-a koji nije bio suobražen sa sto posto vrha HDZ-a. A onda je u srijedu HNS-ov Središnji odbor izvršio harakiri stranke pa je Predrag Štromar preostalu lešinu od pet zastupnika odnio Plenkoviću na pregovore.
Priča o novoj toksičnoj većini nije od jučer, ali malo je tko vjerovao da je HDZ spreman ići toliko nisko. Vrdoljakovi trumpovski tvitovi neposredno prije drugog kruga lokalnih izbora i koketiranje s HDZ-om koje nije mogao ili želio zatomiti još samo nekoliko dana sigurno su izbili nekoliko postotaka glasova Anki Mrak-Taritaš i išli u korist Milanu Bandiću, s kojim je pokojni HNS sada dio iste Plenkovićeve većine.
Bizarno je da je prije samo nekoliko tjedana isti taj HNS tražio opoziv Vlade u koju sada ulazi i u iole moralnom okružju bilo bi nejasno kako će sada surađivati s ministrom financija Zdravkom Marićem, no u njihovu slučaju, što bi narod rekao, “ne smeta im obraz”. Da je vrag odnio šalu, vidjelo se u utorak ispred središnjice HDZ-a kad je u izjavi za novinare Božidar Kalmeta dojučerašnjim mrskim neprijateljima tepao nazivajući ih “narodnjaci”, kao da su dragi kolege iz europske pučke obitelji.
Kalmeta je rekao da treba surađivati i istaknuo: “To što se u HDZ-u od HNS-a ideološki i svjetonazorski možda razlikuju, to u ovom času apsolutno nije bitno”. Ispalo je da će te svjetonazorske razlike HDZ prevladati tako što će HNS-u dati Ministarstvo obrazovanja. Politički je, dakle, riječ o trgovini, a vrijednosno o kapitulaciji HDZ-a. HNS će na sljedećim izborima, kad god oni bili, nestati. Najveći dobitnik time je SDP, kojem je dosad nedostajalo pameti i odlučnosti da ih se konačno riješi.
No duh dosadašnjeg HNS-a nastavit će živjeti u HDZ-u, ako Plenković politički preživi. Jer, da je mogao spasti na te grane da se nudi mrtvom i u Saboru prepolovljenom HNS-u, HDZ se najprije sam morao haenesirati. Plenković je 2011. godine mogao ući u HNS isto kao i u HDZ. Božinović, bivši šef Mesićeva kabineta, HNS-ovcima je ionako cijelo vrijeme bliže nego bazi HDZ-a, a što se tiče Predsjedništva HDZ-a, nije pretjerano reći da ga uglavnom sačinjavaju likovi koji bi bez problema prihvatili i Milorada Pupovca da im ga netko nametne na čelo stranke i “stopostotno” slijedili i njegove naloge.
Kad bi kojim slučajem Islamska država osvojila i pokorila Hrvatsku, ne bi začudilo da iza kalifa Al-Bagdadija na presici vidimo Gordana Jandrokovića s turbanom i onim istim smiješkom koji je imao vireći iza Sanadera, Kosor, Karamarka i Plenkovića. Još samo potpune naivce može iznenaditi činjenica da je sto posto članova Predsjedništva HDZ-a bilo za koaliranje s HNS-om, iako pojma nisu imali što će im sve za to morati dati. Kako smo mogli čuti insajderski od Andre Vlahušića, ponuda je bila “ogromna”. Dakle svi su bili bjanko za to da se HNS-u da ogromna ponuda. Što je to u utorak moglo značiti? Ministrica vanjskih Vesna Pusić? Vraćanje HNS-ove Andree Zlatar na mjesto ministrice kulture? Andro Vlahušić ministar pravosuđa? Zoran Pusić ministar obrane? Nema sumnje da bi “stopostotnici” pristali i na to kad su Plenkoviću dali bjanko-suglasnost.
Dosadašnje HDZ-ovo biračko tijelo trebalo bi dobro zapamtiti imena članova Predsjedništva koji su i svoju političku budućnost zakucali slaganjem s ovom političkom perverzijom bez premca. Internet pamti, a naći će se i onih koji će ih dodatno podsjetiti. Vlast HDZ-a i HNS-a koja se upravo sklapa legalna je, ali ne i legitimna jer je riječ o očitoj prijevari birača. Oni koji su glasovali za listu lijeve koalicije predvođene SDP-om na koju su se ugnijezdili i HNS-ovci zasigurno nisu glasovali za HDZ-om predvođenu Vladu. A teško je pretpostaviti da je itko od onih koji su zaokružili HDZ priželjkivao da im Vrdoljak&company vode Ministarstvo obrazovanja.
Nakon što se razišao s Mostom, koji je jedino spominjao kao potencijalnog partnera u kampanji, Plenkoviću bi poštenija odluka bila odmah raspisati izbore, u kampanji otvoreno reći kako u svrhu stabilnosti zemlje ne isključuje mogućnost koalicije s bilo kim pa, ako ih dobije, neka onda s punim legitimitetom to i čini. Ovako je riječ o prijevari birača i s jedne i s druge stane. Plenković nije svjestan, jer je očito odlijepljen od hrvatske stvarnosti, da riskira da se nezadovoljstvo uskoro prelije na ulicu. Što se može očekivati u bliskoj budućnosti! Vjerojatno će se sklopiti mršava većina koja će biti vrlo krhka i potrajat će najdulje do definitivnog Agrokorova kraha.
Kad god bili sljedeći izbori, dosadašnji birači HDZ-a od sada znaju da zaokružujući voljenu stranku glasuju potencijalno i za HNS, koji provodi lijevo-liberalnu hegemoniju pod plaštem Plenkovićeve vlasti. Porazi HDZ-a na lokalnim izborima u Kninu i Gospiću svjedoče da stranka pomalo gubi desno biračko tijelo, a Plenković je dobio i ozbiljnu pljusku u Zagrebu.
Dio će odgristi nova desnica okupljena oko Brune Esih, a kao najopasniji takmac i dalje im ostaje Most, kojem poraz u Metkoviću može biti ljekovit i pomoći im da se konačno odlijepe od lokalne fiksacije. Sad se vidi da su mostovci bili u pravu kad su upozoravali na HDZ-ovu pripremu igranke s HNS-om, a desni birači trebali bi imati na umu da je Most šupirao Stipu Mesića, dok bi HDZ njegovoj političkoj djeci dao da oblikuju vašu djecu te da je Most gurao otvaranje arhiva, dok ovi širom otvaraju vrata titoistima koji teže 2%.
Dakle, dati glas HDZ-u ubuduće znači svjesno odabrati paket s mućkom HNS-a i mašnicom u vidu Pupovca. Ima nešto iritantno oholo u tome da ponudiš perverznu koaliciju stranci koja se tvojim biračima najviše gadi, pri čemu im predaš upravo polje vrijednosti, u kojem se, tobože, najviše razlikuješ.
U najvećem političkom kurvarluku u povijesti hrvatske demokracije ispada da HNS-ovci ipak imaju više obraza od novih partnera, jer nisu spremni izdati ideologiju svojih birača, za razliku od vrhuške HDZ-a. Dosljedno koalicijskom sporazumu očekujemo Milijana Brkića i viteza Reinera na čelu ovogodišnjeg Pridea zajedno s veteranom Vrdoljakom, a HNS-ovce eventualno na grobu prvog hrvatskog predsjednika s desnicom na srcu.
Autor: Nino Raspudić / Večernji list