40 godina nakon što je švedski parlament jednoglasno odlučio da nekada homogenu Švedsku pretvori u multikulturalnu zemlju nasilni kriminal porastao je u toj zemlji za 300%, od čega je broj silovanja narastao za 1472%. Švedska sada zauzima drugo mjesto na listi zemalja s najvećim brojem silovanja i jedino ju u tome nadmašuje Lesoto, država u južnoj Africi.
Znakovito je da se izvješće ne osvrće na nacionalno porijeklo silovatelja. Međutim, treba imati na umu da se u statističkim podacima imigranti druge generacije ubrajaju u Šveđane. U zapanjujućem broju slučajeva švedski sudovi pokazali su suosjećanje prema silovateljima te su oslobodili osumnjičene koji su se branili tvrdnjom da je djevojka sama željela seks sa šestoricom, sedmoricom ili čak osmoricom muškaraca.
1975. godine švedski parlament jednoglasno je odlučio da nekada homogenu Švedsku pretvori u multikulturalnu zemlju. 40 godina kasnije izbile su dramatične posljedice takvog eksperimenta: nasilni kriminal porastao je za 300%.
Međutim, ukoliko se pogleda broj silovanja, povećanje stope kriminala čak je i gore. U godini 1975. policiji je prijavljeno 421 slučaj silovanja; 2014. godine 6620. Radi se o povećanju od 1472%.
Švedska se sada nalazi na drugom mjestu u svijetu po broju silovanja. Prema istraživanju iz 2010. godine Švedsku je s 53,2 slučaja silovanja na 100.000 stanovnika nadmašio jedino Lesoto u južnoj Africi s 91,6 slučaja silovanja na 100.000 stanovnika.
Prema brojkama koje je objavio Švedski nacionalni odbor za prevenciju kriminala (Brottsförebyggande rådet; poznatiji kao Brå) – agencija koja djeluje u sklopu Ministarstva pravosuđa – 29.000 švedskih žena prijavilo je tijekom 2011. godine da su bile silovane (što čini se ukazuje da se silovanje prijavljuje policiji u manje od 25% slučajeva).
Čudna objašnjenja
Umjesto da nešto poduzmu u vezi problema nasilja i silovanja, švedski političari, državne vlasti i mediji čine sve što je u njihovoj moći da nađu opravdanja za ove podatke. Evo nekih od njihovih opravdanja:
- Šveđani s godinama postaju spremniji prijavljivati kriminal.
- Zakon je promjenjen na način da se više seksualnih prijestupa sada ubraja u silovanje.
- Švedski muškarci ne mogu se nositi s povećanom jednakosti među spolovima i reagiraju nasilno prema ženama (ovo je možda najmaštovitije opravdanje).
Dugo godina održavan feministički mit je onaj da je dom najopasnije mjesto za ženu – većina silovanja počini osoba koju žena poznaje. Ta je tvrdnja opovrgnuta u spomenutom izvješću Švedskog nacionalnog odbora za prevenciju kriminala:
„U 58% slučajeva počinitelj je osoba koja je žrtvi potpuno nepoznata. U 29% slučajeva radi se o osobi koju žrtva poznaje, a u 13% slučajeva počinitelj je osoba u bliskom odnosu sa žrtvom.”
Švedski nacionalni odbor za prevenciju kriminala – Brå izvješćuje da ne postoje veće razlike između žena švedske nacionalnosti i žena drugih nacionalnosti što se tiče izloženosti riziku silovanja. Međutim, ono što je znakovito je da izvješće ne spominje nacionalno porijeklo silovatelja.
Bez presedana
Davne 1975. godine kada su političari odlučili da Švedska mora postati multikulturalna broj stanovnika Švedske bio je 8.208.442. Do 2014. narastao je na 9.743.087 – što je povećanje od 18,7%. Za rast stanovništva u potpunosti je zaslužna imigracija budući da švedske žene u prosjeku rađaju 1,92 dijete u usporedbi s 2,24 djeteta koliko u prosjeku rađaju imigrantkinje. Međutim, treba imati na umu da se u statističkim podacima imigranti druge generacije ubrajaju u Šveđane.
Švedska je trenutno zemlja s najbrže rastućim brojem stanovnika u Europi.
Tijekom posljednjih 10-15 godina imigranti su većinom dolazili iz muslimanskih zemalja kao što su Irak, Sirija i Somalija. Može li ovaj masovni priljev stanovništva dati objašnjenje za eksploziju silovanja u Švedskoj? Teško je na to dati precizan odgovor jer švedski zakon zabranjuje popisivanje građana na temelju njihova porijekla ili religije. Jedno moguće objašnjenje je da ljudi s Bliskog istoka imaju u prosjeku bitno drugačiji pogled na žene i seks od Skandinavaca.
Zadnje statističko istraživanje kriminala među imigrantima u usporedbi s kriminalom Šveđana provedeno je 2005. godine. Rezultati se praktički nikad ne spominju. I ne samo to; svi oni koji se usude pozivati na podatke, primjerice na društvenim mrežama, grubo su napadani.
Ocrnjivanje etničkih skupina
Michael Hess, lokalni političar iz Švedske demokratske stranke, poticao je švedske novinare da se upoznaju s islamskim stajalištima prema ženama u korelaciji s velikim brojem silovanja koja su se dogodila na trgu Tahrir u Kairu za vrijeme „Arapskog proljeća“. Hess je napisao: „Kada ćete vi novinari shvatiti da je u islamskoj kulturi duboko ukorijenjeno silovanje i nečovječno postupanje prema ženama koje se odbiju pokoriti onome što naučava islam. Postoji snažna korelacija između silovanja u Švedskoj i broja imigranata iz skupine MENA zemalja [MENA = Bliski istok i Sjeverna Afrika].”
Zbog ove primjedbe Michael Hess je zaradio kaznenu prijavu uz optužbu da je „ocrnio etničke skupine“ [hets mot folkgrupp], što je u Švedskoj kazneno djelo. U svibnju prošle godine dosuđena mu je uvjetna zatvorska kazna i novčana kazna. Uvjetna zatvorska kazna dosuđena mu je jedino iz razloga što ranije nije bio osuđivan. Na presudu se žalio višoj instanci.
Michael Hess je dugo godina živio u muslimanskim zemljama i dobro je upoznat s islamom i načinom na koji islam gleda na žene. Za vrijeme suđenja podastrijeo je dokaze o tome kako šerijatski zakoni uređuju silovanje, kao i statistike prema kojima su među silovateljima u Švedskoj muslimani zastupljeni u jako velikom broju. Međutim, sud je odlučio kako su sve te činjenice irelevantne:
„Sud [Tingsrätten] opaža kako je pitanje je li izjava Michalea Hessa istinita ili se njemu činila istinita nebitno za slučaj. Izjava Michaela Hessa mora se prosuđivati na osnovu vremena i konteksta u kojem je izrečena… U trenutku kada je počinio kazneno djelo Michael Hess nije koristio reference niti na dostupna istraživanja o materiji niti na islamske izvore. Michael Hess pokušao je naći uporište za svoju izjavu u istraživanjima i vjerskim spisima tek kada je podignuta optužnica. Sud stoga opaža da izjava Michaela Hessa očito nije bila rezultat nikakve racionalne [saklig] ili vjerodostojne [vederhäftig] rasprave. Izjava Michaela Hessa mora se stoga shvatiti kao izraz prezira prema imigrantima islamske vjere.”
Statistički dokazi
Što se može zaključiti iz dostupnih statističkih podataka?
U sklopu dokaza koje je Michael Hess predočio sudu koristio je razne statističke podatke o kriminalitetu imigranata u Švedskoj koji su postojali prije negoli su institucije za mjerenje statističkih podataka prestale s prikupljanjem takvih podataka. Michael Hess je pokušao pronaći odgovore na dva pitanja:
Postoji li podudaranje između učestalosti slučajeva silovanja i broja osoba porijeklom iz stranih zemalja u Švedskoj?
Postoji li podudaranje između učestalosti slučajeva silovanja i neke specifične skupine imigranata u Švedskoj?
Odgovor na oba pitanja bio je jednoznačno potvrdan. U 21 izvješću o provedenim istraživanjima od 1960-tih do danas tvrdi se isto u zaključcima: Bilo da se mjeri po broju osuđenih silovatelja ili broju muškaraca osumnjičenih za silovanje muškarci stranog porijekla zastupljeni su u daleko većem broju nego Šveđani. I ova veća zastupljenost osoba stranog porijekla stalno se povećava:
1960-1970-te – 1,2 do 2,6 puta češće od Šveđana
1980-te – 2,1 do 4,7 češće od Šveđana
1990-te – 2,1 do 8,1 puta češće od Šveđana
2000-te – 2,1 do 19,5 puta češće od Šveđana
Čak i kada se podaci prilagode prema varijablama kao što su dob, spol, društveni sloj i mjesto stanovanja ogromna diskrepancija u broju silovanja između imigranata i Šveđana i dalje je prisutna.
Izvješća o istraživanjima o kriminalu u Švedskoj postala su rijetkost, ali među 18 takvih izvješća koja su napravljena tijekom 1990-tih i 2000-tih 11 se bavilo slučajevima silovanja. Dva od tih izvješća bavilo se vezom između slučajeva silovanja i imigracije i oba izvješća su potvrdila povezanost.
Očita diskrepancija
Kako je onda moguće da je 2008. Švedskoj susjedna zemlja Danska imala samo 7,3 slučajeva silovanja na 100.000 stanovnika u usporedbi s 53,2 slučaja u Švedskoj?
Danska legislativa ne razlikuje se toliko od Švedske i ne postoji nikakav uočljiv razlog zašto bi žene u Danskoj bile manje spremne prijavljivati silovanje u odnosu na žene u Švedskoj.
2011. godine švedskoj je policiji prijavljeno 6509 slučajeva silovanja, ali u Danskoj ih je iste godine prijavljeno samo 392. Stanovništvo Danske je skoro upola manje od broja stanovnika u Švedskoj, ali i kada se brojke prilagode broju stanovnika diskrepancija je i dalje značajna.
U Švedskoj vlasti poduzimaju sve što je u njihovoj moći kako bi sakrili porijeklo silovatelja. U Danskoj je službeni državni ured za statistiku otkrio da je 2010. godine više od polovice osuđenih silovatelja imalo imigrantsko porijeklo.
Stranci prezastupljeni
Od 2000. postoji samo jedno izvješće o istraživanjima o kriminalu među imigrantima. Sastavila ga je 2006. Ann-Christine Hjelm sa Sveučilišta Karlstads.
Otkriveno je da je u 2002. 85% osuđenih na žalbenom sudu Svea Hovrätt na najmanje dvije godine zatvora zbog silovanja rođeno u stranoj zemlji ili pripadaju drugoj generaciji imigranata.
U izvješću iz 1996. Švedskog nacionalnog odbora za prevenciju kriminala dolazi se do zaključka da kod imigranata iz sjeverne Afrike (Alžira, Libije, Maroka i Tunisa) postoji 23 puta veća vjerojatnost da će počiniti silovanje nego kod muškaraca iz Švedske. Kod muškaraca iz Iraka ta je vjerojatnost 20 puta veća, a kod muškaraca iz Bugarske i Rumunjske 18 puta. Muškarci iz ostalih dijelova Afrike imaju 16 puta veću vjerojatnost za počiniti silovanje, a muškarci iz Irana, Perua, Ekvadora i Bolivije 10 puta veću vjerojatnost od švedskih muškaraca.
Grupna silovanja
Novi trend koji je zahvatio Švedsku svom silinom u posljednja dva desetljeća je grupno silovanje – praktički nepoznat fenomen ranije u kriminalnoj povijesti Švedske. Broj grupnih silovanja upadljivo je porastao između 1995. i 2006. Od tada o tome nisu napravljene nikakve studije.
Jedan od najgorih slučajeva dogodio se 2012. godine kada je 30-godišnju ženu silovalo osam muškaraca u kompleksu za stambeno zbrinjavanje azilanata u malenom gradu Mariannelundu. Žena je bila poznanica muškarca iz Afganistana koji je u Švedskoj živio već dosta godina. Pozvao ju je da izađe s njim. Pristala je. Afganistanac ju je odveo u kompleks za stambeno zbrinjavanje izbjeglica i ostavio je samu. Tokom noći učestalo su je silovali tražitelji azila, a kada se njezin „prijatelj“ vratio, također ju je silovao. Sljedećeg jutra uspjela je pozvati policiju. Švedski javni tužitelj nazvao je incident „najgorim zločinom silovanja u kriminalnoj povijesti Švedske.”
Sedmorica muškaraca osuđena su na zatvorske kazne između 4 i pol i 6 i pol godina. Zatvorska kazna se obično smanjuje za trećinu tako da će kroz ne tako dugo vrijeme ovi muškarci biti spremni za nove napade – vjerojatno na žene nevjernice.
Kod slučajeva grupnog silovanja i krivci i žrtve su najčešće mladi, a u gotovo svim slučajevima počinitelji su imigranti ili dolaze iz obitelji imigranata, najčešće iz muslimanskih zemalja.
U predgrađu Stockholma Tensti dogodio se 2013. godine nevjerojatan događaj. 15-godišnju djevojku zatvorili su i silovali šestorica muškaraca stranog porijekla. Niži sud je osudio šestoricu, ali žalbeni sud ih je oslobodio jer nije bilo nasilja i jer je sud ustanovio da se djevojka „nije nalazila u poziciji da se ne može braniti“.
Ovog mjeseca svi veći mediji u Švedskoj izvijestili su o brutalnom grupnom silovanju koje se dogodilo na finskom trajektu Amorella koji vozi između Stockholma i Åboa u Finskoj. Ogromni medijski naslovi poručivali su čitateljima da su počinitelji Šveđani.
Nakon boljeg uvida u situaciju ispostavilo se da su sedmorica od osam osumnjičenika bili Somalijci i jedan Iračanin. Nitko od njih nije imao švedsko državljanstvo, tako da nisu bili Šveđani čak ni u tom smislu. Prema svjedocima, grupa muškaraca tumarala je trajektom tražeći priliku za seks. Policija je pustila iz zatvora četvoricu (mada su još uvijek osumnjičenici) dok je drugih četvero (svi Somalijci) ostalo u pritvoru.
Novinari internetske radio postaje Granskning Sverige nazvali su novinare sredsnjestrujaških novina Aftonposten i Expressen i pitali ih zbog čega su počinitelje zločina opisali kao „Šveđane“ kada se zapravo radilo o Somalijcima. ‘To nije bitno”, odgovorili su novinari. Jako su se uvrijedili kada su ih pitali da li osjećaju ikakvu odgovornost da žene u Švedskoj upozore da se klone određenih muškaraca. Jedan od novinara je odgovorio protupitanjem zbog čega bi to trebala biti njihova odgovornost.
„Kada bi žene bile informirane možda bi se klonile tih muškaraca i izbjegle silovanje“, rekao je reporter radio postaje Granskning Sverige. Na to mu je drugi novinar poklopio slušalicu.
Izvor: Narod.hr