“Srpska država u hrvatskoj državi! Miloševića je to razdraživalo kao crveni plašt bika u areni. Strepio je da će, bude li prihvaćen, Plan Z-4 biti opasni pelcer za sličan status Kosova u Srbiji…”, – piše Vuk Drašković, nekad velikosrpski ideolog i glavni oporbenjak, vođa Srpskog pokreta obnove u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića, iznoseći u komentaru u beogradskom dnevniku ‘Danas’ svoj pogled na događaje koji su prethodili vojno-redarstvenoj operaciji ‘Oluja’ kojom je oslobođen okupirani hrvatski teritorij
Nakon što su uspjeli pridobiti Franju Tuđmana, američki i ruski ambasadori u Zagrebu, inače glavni promotori Plana Z-4, Peter Galbraith i Leonid Kerestedžijanc, nisu uspjeli umilostiviti i Slobodana Miloševića.
“Kako da prihvatim kapitulaciju Hrvatske, vi srpskim pobunjenicima dajete državu?” pitao je ogorčeno Tuđman Galbraitha i Kerestedžijnca, inače glavne promotore Plana Z-4, koji je naposljetku uz gunđanje i bijes ipak prihvatio, piše Drašković u beogradskom dnevniku ‘Danas’.
Američki i ruski ambasador s Tuđmanovim potpisom na sporazumu, odlaze u Knin Milanu Martiću, ali on im je odgovorio: “Mi taj papir odbijamo, ne želimo ni da ga uzmemo u ruke. Odbijamo odlučno, tako nam je naredio Milošević’ na što mu je Kerestedžijanc poručio: ‘Ovim ste, i srpskom narodu i sebi, potpisali smrtnu presudu”.
Premda su nakon toga otputovali u Beograd, Milošević ih je odbio primiti i tada je Tuđman dobio zeleno svjetlo za vojne operacije ‘Bljesak’ i ‘Oluja’, piše Drašković. “Štovani predsjednik Srbije”, kako je oslovljavan u čestim kontaktima s Tuđmanovim emisarima, “smatrao je da je Plan Z-4 katastrofalan ne samo za Tuđmanovu Hrvatsku, nego i za njegovu Srbiju. Srpska država u hrvatskoj državi! Miloševića je to razdraživalo kao crveni plašt bika u areni. Strepio je da će, bude li prihvaćen, Plan Z-4 biti opasni pelcer za sličan status Kosova u Srbiji…”, piše Drašković.
“Na Dedinju su znali što se priprema na Pantovčaku i, planski i saveznički, pomogli Tuđmanu da Oluja bude uspješna i munjevita. .. i da ima neke više pravde, ‘ožalošćena porodica’ iz prvih redova parastosa za stradale u Oluji, oni što nariču najglasnije, odlazili bi svakog 4. i 5. kolovoza u Knin i Zagreb na proslave pobjede koju su oni pripremili. Od njih nema zaslužnijih časnika hrvatske Oluje”, zaključuje Drašković.
Izvor: Sloboda.hr/tportal/Danas.rs