Hrvatska obilježava 21. godišnjicu operacije Bljesak, kojom je započeto oslobađanje okupiranih teritorija.
(1.-2., odnosno 4. V. 1995.) Vojno-redarstvenom operacijom Bljesak oslobođena je zapadna Slavonija i Posavina – UN sektor Zapad (oko 600 km2).
Početkom 1995. vodstvo pobunjenih Srba odbilo je novi prijedlog međunarodne zajednice – tzv. “Plan Z4” o političkom rješenju krize u Hrvatskoj. Plan je predvidio iznimno široku autonomiju Srba u Hrvatskoj, gotovo “državu u državi”, na području predviđenih kotareva Gline i Knina, koji bi obuhvatili sve općine s većinskim srpskim stanovništvom.
Time su srpski političari jasno pokazali da ni pod kojim uvjetima neće prihvatiti ni mirnu reintegraciju u ustavnopravni poredak RH, ni suživot s Hrvatima. Budući da su propali i svi kasniji pokušaji hrvatske vlasti i međunarodne zajednice da diplomatskim putem riješi pitanje okupiranoga teritorija, Hrvatska je početkom svibnja 1995. provela novu oslobodilačku vojno-redarstvenu operaciju – “Bljesak”, u kojoj je oslobođeno oko 600 km2 preostaloga okupiranog teritorija zapadne Slavonije.
U samo 2 dana – 1. i 2. svibnja – slomljen je otpor srpskih postrojbi i oslobođeni su Okučani, Jasenovac i Stara Gradiška. Ostaci poraženoga 18. korpusa “Srpske
vojske Krajine” predali su se u popodnevnim satima 4. svibnja iznad Pakraca, a organizirani otpor specijalnih snaga pobunjenih Srba prestao je sljedećega jutra, oko 6.30 sati u području Omanovca. U operaciji su poginula 42 pripadnika hrvatskih oružanih snaga, a 162 su ranjena. Neprijateljski gubici bili su višestruko veći.
Radi odmazde, srpsko vodstvo zapovjedilo je raketiranje hrvatskih gradova.
Napadnut je i glavni grad Hrvatske Zagreb, u kojem su pogođene dječja bolnica, gimnazija, Akademija dramskih umjetnosti i drugi civilni objekti; pritom je ubijeno sedmero, a ranjeno 176 civila. Tijekom i nakon operacije “Bljesak”, hrvatske vlasti osigurale su humani postupak i sva građanska prava srpskom stanovništvu, a pripadnicima srpskih postrojbi zajamčena je primjena Zakona o oprostu.
Unatoč tomu, većina stanovnika srpske narodnosti na okupiranom dijelu zapadne Slavonije napustila je to područje uoči i tijekom operacije “Bljesak”. Pod golemim pritiskom srpskoga vodstva i uz prijetnju nastavka bombardiranja Zagreba, UN je potom organizirao operaciju “Sigurni prolaz”, kojom je najveći dio preostaloga stanovništva srpske narodnosti napustio zapadnu Slavoniju.
Pripreme za operaciju “Bljesak”
Po podacima iz knjige stožernog generala Janka Bobetka “Sve moje bitke”, početkom prosinca 1994. godine u GSHV počelo je planiranje operacije „Bljesak” i oslobađanja okupiranog područja Zapadne Slavonije. Glavni stožer HV – a procijenio je da će Srbi i dalje ometati promet autocestom što bi se moglo iskoristiti kao povod za oslobađanje toga područja, a tako se i događalo, potpisani sporazum o nesmetanom prolazu autocestom nije poštovan. Srbi su s okupiranih područja ugrožavali civilni promet.
Područje Zapadne Slavonije prostorno je izgledalo kao izbočina koja je s tri strane okružena slobodnim teritorijem Hrvatske, a na jugu odvojena rijekom Savom. Područje je bilo u izrazito nepovoljnom operativno – taktičkom položaju. Unatoč srpskim slabostima postojala je opasnost da srpske snage iz Zapadne Slavonije zajedno sa Srbima iz Bosne naprave prodor prema Podravskoj Slatini i presjeku Podravsku magistralu.
Plan oslobodilačke operacije „Bljesak” izrađen je i odobren početkom prosinca 1994. godine. Glavni stožer HV – a i njegov načelnik general zbora Janko Bobetko bili su glavni planeri operacije koja je za temelj uzela operaciju „Orkan ’91”. Planeri „Bljeska” željeli su nastaviti tamo gdje je operacija „Orkan” bila zaustavljena.
Za izvođenje operacije bile su predviđene snage Zbornog područja Bjelovar koje su trebale osloboditi Zapadnu Slavoniju i izbiti na državnu granicu. Oklopno – mehanizirane snage uz potporu pješaštva trebale su duž autoceste iz smjera Novske i Nove Gradiške razdvojiti neprijateljske snage, deblokirati autoput i osloboditi Okučane. Zauzimanjem Stare Gradiške i rušenjem mosta na Savi želio se spriječiti mogući protuudar snaga Vojske Republike Srpske (VRS) iz 1. Krajiškog korpusa.
Specijalna policija MUP – RH imala je zadatak zajedno sa 2/1. gbr. ubaciti se u pozadinu neprijatelja i izvršiti razdvajanje prostora sjeverno od komunikacije Novska – Nova Gradiška. Također, specijalna policija imala je zadatak razbiti neprijatelja na prostoru Psunja. Zapovjedno mjesto Glavnog stožera bilo je u Garešnici dok je izmješteno zapovjedno mjesto bilo u Novoj Gradiški.
Prvi put se planirala masovnija upotreba zrakoplovstva prije svega kao potpora snagama na zemlji i za protuoklopnu borbu. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (HRZ PZO) za operaciju su imali spremno 12 zrakoplova MIG – 21 i 4 borbena helikoptera Mi – 24 za blisku potporu snagama na zemlji.
Hrvatska vojska također je imala na raspolaganju dva sustava bespilotnih letjelica koje su omogućavale praćenje pokreta snaga, izviđanje u stvarnom vremenu, navođenje topničkih snaga, navođenje zrakoplovstva i dostavljanje podataka u stvarnome vremenu na zapovjedna mjesta svih razina.
Postrojbe određene za operaciju bile su u svojem borbenom rasporedu na linijama odakle su trebale krenuti u napad tri mjeseca prije početka napada. Takvim postupanjem HV je postigao taktičko iznenađenje i operativnu prednost u odnosu na neprijatelja.
Okupirano područje Zapadne Slavonije branio je 18. korpus Srpske vojske Krajine (SVK) s oko 4 000 vojnika i časnika.
Izvor: Sloboda.hr/Direktno.hr/hmdcdr