Prije nekoliko mjeseci Elektromodul je od Grada Osijeka dobio produženje koncesije za naplatu parkiranja na dodatnih deset godina. Razlozi za takvu odluku iz gradske su uprave pravdani kvalitetom pristigle Elektromodulove ponude. S tim su se složili gotovo svi politički predstavnici građana u Gradskom vijeću, izuzev dvojice vijećnika GOGO-a, koji su uputili određene prigovore, što je još jedan pokazatelj mogućnosti sprege između svih relevantnih osječkih političkih opcija po određenim pitanjima te nepostojanja zrele političke alternative na istom prostoru. Takva činjenica žalosti, s obzirom na potencijal koji Osijek ima, posebno u svojoj snažnoj i brojnoj akademskoj zajednici, koja broji preko 20 000 studenata, a oni bi, uz nastavno osoblje, mogli činiti kritičnu masu i biti pokretačka snaga koja donosi određene promjene i boljitak. Međutim, vratimo se Elektromodulu, koji se nekome možda na prvu doima primjerom uspješne male obiteljske tvrtke, no zapravo se na mikrorazini radi o klasičnom primjeru parazitiranja privatnog poduzetništva pri javnom sektoru, odnosno uhodanom hrvatskom modelu proizvodnje „uspješnih privatnih poduzetnika“ koji su izrasli kroz javni sektor te se poslužili dugogodišnjim vezama i utjecajem kako bi si stvorili privatne tvrtke, koje bi zatim raznim ugovorima vezivali za javni sektor, uzimajući mnoštvo pogodnosti koje su drugima bile nedostupne. Bezbroj je takvih primjera u Hrvatskoj, a neki od poznatijih na nacionalnoj razini svakako su Nadan Vidošević, Luka Rajić, Ivica Todorić i dr. Svima su njima zajednički korijeni koncentracije obiteljske ekonomske moći u propalom jugokomunističkom režimu pa ih se stoga može označiti baštinicima kontinuiteta jugokomunističke ekonomske elite, iako u današnjoj Republici Hrvatskoj mnogi plasiraju promašenu tezu o velikom diskontinuitetu i raskoraku između vrha današnje ekonomske elite, te one koja je prije 1990. drmala prostorima bivše države.
Dakle, sličan je primjer i tvrtka Elektromodul, nastala 1990. U početku se bavila uvođenjem kabelske televizije na području Osijeka, za što je dobila predviđenu koncesiju, a zatim se okrenula parkirališnim sustavima, domeni u kojoj je uvela sustav naplate parkiranja od 1998., dobivajući koncesiju od tadašnje gradske uprave na osnovu provedenog javnog natječaja. Koncesija je 2004. produljena na 10 godina, raskidanjem prethodnog ugovora i potpisivanjem novoga, da bi 2014. ponovno bila produljena na 10 godina. Međutim, mnogi se Osječani pitaju po kojoj je osnovi Elektromodul zavrijedio produljenje koncesije, odnosno zašto gradska uprava nije u stanju organizirati i ustrojiti gradsku tvrtku koja bi se bavila sustavom naplate parkiranja, po uzoru na ogromnu većinu hrvatskih i europskih gradova? Na taj bi se način povećala odgovornost gradske uprave prema građanima, te bi se novac od naplate parkiranja ipak primarno slijevao u gradsku blagajnu, a ne isključivo u privatne džepove korumpiranih lokalnih političara i kokošara te podobnih privatnih poduzetnika pretplaćenih na osvajanje natječaja i potpisivanje ortačkih ugovora, a čime bi se mogao osigurati razvoj i nova ulaganja u parkirališnu infrastrukturu, što je u sadašnjem sustavu teško ostvarivo, budući da građani ne mogu vršiti snažniji pritisak prema privatnom poduzetniku, koji im nije izravno odgovoran.
U međuvremenu, Osječani su od uvođenja Elektromodulova sustava naplate parkiranja doživjeli mnoge neugodnosti, od nemara koncesionara i svih gradskih uprava za stanje mnogih parkirališta na kojima se vrši naplata, počevši od „rupe“ i parkirališta na sjevernoj strani konkatedrale, gdje ljudi iz svojih metalnih ljubimaca i dalje iskaču u blato i lokve vode dubine do pola metra, preko naplaćivanja protuustavnih kazni, o čemu se oglasio i Ustavni sud 2008., pa do novih nelogičnosti u naplati kazni (dnevnih karata), koje se u svim trima zonama naplate naplaćuju množenjem jedinične cijene po satu s brojem sati u danu (24), iako se parkiranje svim danima, osim subote (7 – 15 sati) i nedjelje (bez naplate), naplaćuje od 7 do 20 h (ukupno 13 sati)! Također, Elektromodul je svojevremeno odustao i od višegodišnjeg sponzorstva u RK Osijek, što se moglo promatrati kao kakva-takva utjeha građanima koji nemaju gradsku tvrtku za naplatu parkiranja, budući da se na taj način dio njihova novca ipak vraćao u zajednicu, ulaganjem u osječki športski kolektiv koji je ostvarivao uspjehe na nacionalnoj razini, a imao je izlete i u europskim natjecanjima, te je mnogim osječkim klincima služio kao baza za treninge i razvoj zdravog natjecateljskog duha. Na kraju krajeva, i o samoj duljini koncesije također bi se moglo razglabati, kao što neki upozoravaju.
Uglavnom, svi Osječani još uvijek pamte i kampanju na lokalnim izborima 2008., kada se pojavio „čovjek s mudima“ koji je obećavao ustrojavanje gradske tvrtke koja bi se bavila naplatom parkiranja i održavanjem parkirališne infrastrukture, no ulaskom u koalicijsku gradsku vlast ostao je potpuno obezmuđen. Ipak, nakon te epizode lansiran je u političku orbitu, a danas obnaša dužnost ministra gospodarstva u hrvatskoj vladi, a radi se o Ivanu Vrdoljaku. Razlozi njegova odustajanja od spomenutog prijedloga i dalje su nepoznati javnosti, no može se špekulirati da se radilo o nekakvom aranžmanu s vlasnikom Elektromodula, Damirom Taslidžićem. Nedavno je u javnost s inicijativom sličnom Vrdoljakovoj izašao i gornjogradski HDSSB, no njegovi su gradski vijećnici nakon toga ipak dali podršku produljenju koncesije Elektromodulu pa izgleda da oni uopće nemaju jasan stav po tom pitanju. Također, svim tim inicijativama zajedničko je da nastaju u trenutku kada su njihovi nositelji dio gradske oporbe, a rastope se kada se isti dočepaju vlasti.
Naposljetku, nakon ovakvog jednog bizarnog primjera parazitiranja privatnog poduzetništva pri javnom sektoru, što drugo preostaje građanima Osijeka i preostalim intelektualcima, nego potražiti ili kreirati zrelu političku alternativu dvjema dominirajućim paradigmama, jednoj u vidu vladajuće gradske koalicije te druge u vidu oporbenog HDSSB-a, no tek nam preostaje vidjeti hoće li se takvo što uopće razviti te ima li Osijek potencijala i političke mudrosti za nastanak takve opcije?
Autor: Domagoj Tomas